Nakon 'služenja demonima' najpoznatiji novinar u Meksiku doživio susret s Bogom na samrti: Napustio homoseksualizam, drogu i slavu i služi Kristu

Fotografija: Pixabay

Autor: Vjera

Rođen 1981. u Meksiku, Mauricio Clark tvrdi da je dokaz da “dodirivanje neba”, uspjeh i slava mogu dovesti do života u pravom paklu ako se čine protiv vjere i same prirode.

Čak 20 godina imao je – tako izgleda – sve. Kao jedan od najpoznatijih novinara u Meksiku – 15 milijuna ljudi gledalo ga je svaki dan na Televisi – bio je najmlađi reporter koji je pratio tri Olimpijske igre – Sydney, Atenu i Peking – intervjuirao je glavne holivudske zvijezde, Coldplay, španjolsku kraljicu Sofiju … čak se napio sam se s Maradonom.

Ali iza kamera, u garderobama, na raskošnim zabavama, Clark je na vlastitoj koži iskusio uništenje robova, pao u duboku ovisnost o pornografiji, homoseksualizmu i drogama.

U njih je dnevno ulagao oko 500 eura – i one su ga doslovce dovele do iskustva smrti, ali i pokajanja i spasenja zbog kojih je “umro svijeta” i rođen za život vjere i apostolata.

Sve je počelo tijekom njegova djetinjstva, kojeg je, iako se početka sjeća sretnog, obilježio težak odnos s ocem.

Od djetinjstva sam mu priželjkivao smrt, jako mi je bilo bolje kako se ponašao prema mojoj braći i mojoj majci, kaže.

Mauricio potvrđuje da je zbog njihove veze odrastao s mrtvim samopoštovanjem, budući da je njegov otac uništio sve snove i težnje ovog mladića.

Želio je studirati glazbu, biti plivač pa novinar, au svim tim slučajevima dobivao je samo ismijavanje i ponižavanje, poput onih da je ”idiot ili da će biti gay”.

Između poniženja, droge i ismijavanja vjere

Kao da je to bilo samoispunjavajuće proročanstvo, Mauricio je na kraju razvio homoseksualne sklonosti.

Sjetio se trenutka koji ga je naposljetku pokrenuo. Imao je tri godine i bio je u bazenu s bratom i ocem, kada mu se otac počeo rugati kada ga je vidio golog.

Od tog trenutka, ponižen, nije prestao uspoređivati ​​svoje tijelo s onim kakvo je tijelo njegova oca, a upravo to će tražiti u više od 500 muškaraca kroz život, kako je ispričao na kanalu El Rosario.

Ali dok jedva gaji neko dobro sjećanje na svog oca, njegova majka Dulce María bila je njegova velika zaštitnica.

Toliko da je čak priznao da je razvio određenu ženstvenost koja je nenamjerno pridonijela njegovoj homoseksualnosti. Ali također mu je ulila vjeru u ono neko sjeme koje će se kasnije pokazati ključnim za spas njegova života.

Ali bez stabilne referentne točke, života u trajnoj vjeri i uz sve ono što mu je uspješan radni vijek nudio, bilo mu je teško suočiti se s prvim kušnjama.

S 20 godina slučajno je pod utjecajem prijatelja probao prve droge, ali istoj je dobio prvi put zakoračio u Anonimne alkoholičare.

“Mrzio sam se i proklinjao sljedećih 20 godina”, objasnio je. Razdoblje u kojem je doživio više od 20 hospitalizacija, 8 predoziranja i posljedice konzumiranja 20 grama kokaina svaki dan, te depresiju, anksioznost i alkoholizam te dva pokušaja samoubojstva, uz sedam godina psihijatrijskog liječenja, nezaustavljivu ovisnost o pornografiji i homoseksualizmu.

Crkva je također bila središte njegova izrugivanja i uvreda tijekom njegova slavnog novinarskog razdoblja, gdje kaže da nije nedostajalo uvredljivih skečeva za sve vjernike.

Pokajao se u trenutku svoje “smrti”

Tijekom tih godina prošao je praksu scijentologije, budizma i čak imao homoseksualnu vezu s najvećim čarobnjakom u Meksiku.

“Đavo će te zavesti na način da padneš. Lagao bih kad bih rekao da je droga užasna. Prvih pet godina bio je prekrasan, ali zadnjih 15 godina bio je pakao kakav ne bih poželio na svom najgorem neprijatelju. Ali mnogo sam više patio kao homoseksualac nego kao ovisnik o drogama. Doživio sam razornu požudu”, prisjeća se.

Sjeća se prvog trenutka kada se sve počelo mijenjati, iako nije bilo onako kako bi želio. Bilo je to tijekom njegovog sedmog predoziranja, koje je moglo biti njegovo posljednje. Sa 198 otkucaja u minuti – više nego dvostruko normalno – prisjeća se očajnog lica liječnika hitne pomoći.

“Kad umreš, to znaš. U tom trenutku sam to znao. Vitalni znakovi su počeli nestajati i počeo sam imati strah kakav nikada nisam iskusio, ali i mir koji nikada nisam osjetio >>> više na vjera.hr

Autor:Vjera

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.

Više o temiIzvor: Dnevno.hr