Čuvajte se pisama kojima vas nakon nekoliko godina podsjećaju na dug

Čitam na Facebooku Udruge Glas poduzetnika objaviti ‘anonimnog sudionika’ (kako je napisano) u kojemu moli za savjet zbog moguće prijevare njegovih roditelja. Riječ je o onoj potencijalnoj praksi zvanoj ‘APP’, odnosno ‘ako prođe – prođe’, koje je uvijek bilo i uvijek će biti. Naravno da mu nitko ne može puno pomoći, osim samo dobronamjernim savjetom, pa ću se i ja pridružiti takvim savjetodavcima​.

Anonimac (tako ćemo ga zvati) nije podijelio nikakvu papirologiju, zato mu nitko i ne može dati pravovaljan savjet, no ipak je naveo o kojoj je tvrtki akterima riječ. Njihove nazive nećemo navoditi upravo zato što nemamo uvid u dokumentaciju. Kako piše naš Anonimac, njegovi su roditelji imali obrt koji su uredno zatvorili prije pet ili šest godina. Dok su ga imali, kupili su automobil na leasing i on je otplaćen još prije zatvaranja obrta. Prije nekoliko dana roditelje je, kao i našeg zabrinutog Anonimca, uznemirilo pismo koje je nedavno stiglo na njihovu adresu u kojoj je stajalo da obrt (koji je zatvoren) duguje 320 eura glavnice i čak 1100 eura kamata za taj automobil.

Moli za pomoć

Naime, tvrtka od koje je automobil kupljen na leasing u međuvremenu je otišla u stečaj i likvidirana je, a potraživanja je prodana drugoj tvrtki. Navodno likvidirana tvrtka nije zatvorila potraživanje od Anonimčevih roditelja pa je preuzimatelj potraživanja i njima poslao pismo sa zahtjevom da se dug plati. Također je u pismu navedeno da su uz potraživanja tvrtke preuzimatelji ustupljeni i određeni instrumenti osiguranja kojima se osigurava potpuno i pravodobno ispunjenje tih prava i tražbina. Uz to još piše da ta cesija kupce automobila ne stavlja niti ih ‘može staviti u nepoželjniji položaj u odnosu na položaj u kojem bi bilo da nije došlo do cesije’, pri čemu pošiljatelj pisma apelira da se u slučaju bilo kakvih pitanja obrati tvrtki koja je preuzela potraživanja.

Anonimac moli za pomoć jer su ‘roditelji uznemireni što na sat’ i pitaju kako postupiti. On misli da je riječ o curenju podataka jer je naveden ispravan broj leasing-ugovora, ali sve ostalo u tom dopisu je ‘ako prođe – prođe’.

Jedan od onih koji su se uključili u raspravu smatra da, ako zaista postoji dug, ne bi čekali da prođe toliko vremena, nego bi odmah krenuli u naplatu. Budući da je prošlo pet godina, a nitko se nije javio, čak i da je dug postojao, ide u zastaru. Drugi se nadovezuje savjetujući da se samo pozovu na zastaru ako su prošle tri godine. Imao je, piše, sličan slučaj s leasing-kućom (naziv poznatoj redakciji). Naime, iako su vraćeni svi dokumenti osiguranja te je izdana potvrda da je automobil isplaćen, nakon pet godina dobio je pismo u kojem je stajalo da potražuje tristo eura za neplaćene leasing. Naglašava da je također cesijom potraživanja preneseno na neku agenciju, ali sve je jednostavno riješio dopisom tvrtke koja je potraživala novac u kojem je napisao da je, ako dug i postoji, on u zastari.

Neka tuži ako smije

To su dobri argumenti, međutim, i ja bih kao i neki od sudionika u raspravi svakako savjetovao da se provjeri kompletna dokumentacija jer nikad ne znate jeste li nešto omaškom propustili platiti. To se meni dogodilo prije nekoliko mjeseci. Bio sam uvjeren da sam platio leasing dok god mi nije stigla opomena, kad sam shvatio da to nisam učinio. Dokumentaciju Anonimčevi roditelji mogu zatražiti od banke/institucije koja je izdala i zatvorila leasing, kako navodi jedan sudionik rasprave i dodaje da, ako je one nemaju, neka se obrate Fini. Nužno je provjeriti vjerodostojnost dokumentacije pa, ako je riječ o navlaci, kako tvrdi Anonimac, onda se nema čega bojati. Neka tvrtka koja je preuzela potraživanja tuži njegovih roditelja i sve će se brzo srušiti na sudu. Naravno, ako tužbe uopće budu, jer tko je lud da se tuži ako nema nikakav argument.

Usprkos svemu žao mi je roditelja, jer bez obzira na praznu pušku kojom im se prijeti,