Otkako su ukinute kvote za uvoz stranih radnika, ponašamo se kao ‘pijani milijarderi’. Naručujemo ih kao ‘baje’ koji dolaze u kafić, vrte svima po rundi, ne razmišljajući o posljedicama i stvarnoj računici.
Svi su svjesni toga da se svakim danom na ulicama gradova i mjesta u cijeloj Hrvatskoj nalazi sve više stranaca, čije nacionalnosti i nije ih lako prvo odrediti. Nemamo pojma tko su ti ljudi, kroz što sve prolaze niti kako bismo se prema njima trebali ponašati.
Hrvatska je tradicionalno turistička zemlja i druge rase i nacionalnosti nisu nam nepoznata. Međutim, nismo s njima baš do dijelili pričuvu u zgradi niti su nam donosili hranu na vrata. Hrvatska društvena struktura mijenja se iz dana u dan i svi znaju da je to vrlo važna činjenica koja za sobom ostavlja vrlo duboke posljedice na dosadašnje ekonomskim, društvenim, demografskim i političkim trendovima.
Tko se time uopće bavi na razini vladajuće strukture? Ako pitate Ministarstvo rada i socijalne skrbireći će vam da je to nadležnost policije, tj Ministarstva unutarnjih radnih mjesta. Cijeli postupak i izračun se svodi na sljedeće:
– Novim Zakonom o strancimasustav odobrenja dozvola za boravak i rad na temelju godišnje kvote i izvan godišnje kvote, zamijenjen je na način da se dozvole za boravak i rad mogu izdati na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Novim modelom zapošljavanja državljana trećih zemalja svrha je utvrditi je li moguć pronalazak radne snage na domaćem tržištu rada, jer se poslodavci prvo moraju obratiti HZZ-u, koji će najduže u roku od 15 dana provesti test tržišta rada tj. utvrditi mogu li se radnici naći na hrvatskom tržištu. U slučaju nepronalaženja domaće radne snage, poslodavac podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za određenog stranca te HZZ na temelju podnesenog zahtjeva izdaje mišljenje ispunjava li poslodavac uvjete za zapošljavanje strane radne snage – objašnjavaju u MUP-u.
Prema njihovim podacima, samo u prva četiri mjeseca 2023. godine ukupno je izdano 54.592 dozvole za boravak i rad, od toga za novo zapošljavanje 37.747. U prošloj godini uvezli smo gotovo 125 tisuća stranih radnikaodnosno ukupan broj stanovnika jednog Osijeka ili Rijeke, a duplo više od jednog Pule, Zadra ili Slavonskog Broda.
Sigurno policija ima značajnu ulogu u imigracijskoj politici, barem kad je u pitanju kontrola i nadzor. No je li to prava adresa u kreiranju integracijske politike u kojoj bi trebali sudjelovati apsolutno svi sustavi ove zemlje – demografski, obrazovni, socijalni, politički, gospodarski, lokalni, regionalni, međunarodni i itd.?
Što ako ne odgovaraju?
U MUP-u kažu da je prije šest mjeseci na sjednici Vlade donesena Odluka o osnivanju Međuresorne radne skupine Nacrt prijedloga dokumenta o imigracijskoj politici Republike Hrvatske 2023. – 2030. godine. Dokumentom se planiraju obuhvatiti mjere kojima će se poticati doseljavanje novih stanovnika, u skladu sa zahtjevima tržišta rada te olakšati uključivanje useljenika i povratnika u svakodnevni život, uz čuvanje ljudskih prava, sigurnosti i dobrobiti svih koji žive u Hrvatskoj.
Jedan od članova Radne skupine bit će i Hrvatska udruga poslodavaca koja će imati svoje predstavnike te je u tijeku formiranja Radne skupine unutar HUP-a za koja će se baviti temom integracije stranih radnika i hrvatskih povratnika te pripremati prijedloge i stavove poslodavaca tijekom izrade imigracijske politike. Nacrt prijedloga, najavljuje MUP-u, trebao bi se naći u javnom savjetovanju u trećem tromjesečju ove godine.
Kada su imigranti zaposjeli Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo, na to smo gledali kao da se radi o ‘kolonizacijskoj karmi’. Hrvatska je bila u suprotnoj poziciji pa u njoj žive ‘kolonizatorske manjine’ (primjerice Talijani u Istri). Hrvatska nikada nije imala osvajačke ambicije prema Indiji, Nepalu i Filipinima, narodima ‘trećeg svijeta’, sa sasvim drukčijim vrijednosnim, religijskim, kulturološkim stavovima i navikama, koji se mogu uklopiti u hrvatski vrijednosni sustav – ali i ne moraju.
Što ako se ne uklopi? Kako da izbjegnemo zamke drugih zemalja koje su, jednako kao i mi danas, nesklonost domicilnog stanovništva da obavljaju jednostavne i jeftine poslove, zamijenile bilo kojim angažmanom strane radne snage koja je to htjela raditi, kako bi pobjegla od siromaštva i nedaća u svojim matičnim zemljama? Hrvati kao nacija gasterbajtera sada su u ulozi domaćina – poslodavca, na koju nismo navikli.
S obzirom na to da u javnom prostoru do sada nije bilo ozbiljnih rasprava o ovoj egzistencijalnoj temi, angažirali smo stručnjake iz raznih polja znanosti, poslodavce, sindikate i svi imaju različita mišljenja, što dovoljno govori o složeno
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
