Umjetna inteligencija tema je o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori. Mnogo je kontroverzi, mnogo pitanja, nedoumica, zaključaka i čega sve ne, no mnogo je i onih koji od nje pokušavaju izvući ono, donedavno, naizgled nemoguće. Da nam je netko rekao prije svega par godina da ćemo umjetnoj inteligenciji napisati tekst, a da će ona iz toga renderirati fotografije pomislili da bi se radio o još jednom SF filmu, no danas, doduše ekstremno iznenadno, široj javnosti je ovakav koncept itekako dostupan. S UI ponajviše vole eksperimentirati umjetnici smatrajući ga novim medijima, a lome se oko pitanja hoće li i može li ona uopće zamijeniti umjetnički rad i stvaranje. Neki su protiv, neki su za. Mi smo razgovarali s Filipom Koludrovićem koji je upravo pomoću umjetne inteligencije napisao knjigu/putopis o odlasku u Ameriku u kojoj, pogodit ćete nikada nije bio.
Filip Koludrović i njegov fiktivni put u Ameriku
Filip Koludrović riječki je fotograf, rođen 1996. godine, a kako za sebe kaže, od male noge analognim fotografskim fotoaparatom. Sa 16 godina dobio je svoj prvi digitalni fotoaparat i počeo se baviti crno-bijelom digitalnom fotografijom. Njegov specifičan čisti stil prepoznaje mnoge ugledne klijente uključujući i časopise Vogue, Numéro i GQ, te brendovi Hermes, Chanel, Celine, Givenchy i Hublot. Danas na svjetlo dana izlazi njegova knjiga NIKADA NISAM BIO U AMERICIstoga pokrenite s nama na putovanje zajedno s njim.
- Možeš li nam reći što se krije iza naziva NIKAD NISAM BIO U AMERICI?
Naziv je zapravo jako iskren. Ja nikad nisam bio u Americi.
- Kako je nastala ova knjiga i koji je koncept?
Ideja za knjigu rodila se negdje u 10. mjesecu prošle godine. U trenutku kada sam otkrio da Umjetna Inteligencija može stvarati fotografije uz pomoć samoga teksta potpuno mi se promijenila perspektiva. Već sam neko vrijeme fasciniran Amerikom, možda zato što sam i sam dosta nomadskih osoba pa me to nekako asocira na te njihove kamp prikolice i stalnu potragu za nečime. Nakon što je svo to oduševljenje novom tehnologijom splasnulo, zapravo mi je logično bilo da to mora biti upravo knjiga. S obzirom na to da se fiktivno fotografira uz pomoć umjetne inteligencije koja osim servera i hardvera fizički ne postoji, jasno mi je da bi finalni proizvod morao biti nešto opipljivo. U tom trenutku pridružuje mi se hrvatski umjetnik Deni Horvatić čiji sam veliki fan. Kroz konverzaciju s njim zajedno upakirali smo taj materijal u ovu knjigu.
Koncept je fiktivno tromjesečno putovanje kroz Ameriku 18-godišnjeg dječaka u 5 poglavlja. Prvo poglavlje je polazak iz Rijeke za New York brodom te put inspiriran hrvatskim imigrantima u Ameriku u 18. stoljeću. Drugo poglavlje je Putopis, to je glavni dio knjige, sve od srednje škole do kauboja, Amisha, Hamptonsa, Sveučilišta i sve što čini jedan život u Americi. Treće poglavlje je Manifest koji knjigu zapravo razbija te se zrcalno vraća na početak u negativnoj verziji. Četvrto poglavlje zapravo je negativni putopis gdje možemo naći teme kao što su farmaceutska industrija i kako tinejdžeri konzumiraju opijate, izbore za miss, porno industriju, ovisnosti, AA sastanke, provale, zatvore, vojsku i school shooting. Peto poglavlje (Smrt) je negativna verzija prvog.
- Kako si došao na ovu ideju i koliko ti je trebalo da sve i provedeš u djelu?
Mislim da sam dosta impulzivna osoba i do ideje dođem dosta brzo, najčešće u procesu provođenja u djelo malo izgubim fokus. Do same ideje i izrade većine materijala prošlo je neka 3-4 tjedna. Ostatak je bio grafički dizajn i dovršavanje projekta.
- Kakav je tvoj komentar na odgovore koje je generirao AI?
Zanimljivo mi je kako ste napisali generirala, jer svatko i dalje daje neki svoj rod AI-u. Iskreno nemam komentara, u početku sam bio na rubu opsjednutosti, svaku večer bi išao spavati s mislima o tome što bi sutra mogao upisati i to unijeti u bilješke na mobitelu. Svaku situaciju koju bi vidio na ulici zamišljao sam u univerzumu umjetne inteligencije.
- Što općenito misliš o umjetnoj inteligenciji? Misliš li da je ona prijetnja ili pomoć čovječanstvu?
Dosta mi je teško opisati što općenito mislim o umjetnoj inteligenciji. Za sada još uvijek smatram alatom, isto kao što čekić ili sjekira mogu biti pomoć ili prijetnja čovjeku. U što sam siguran da je zbog globalizacije i kolektivnih problema koje imamo kao čovječanstvo potrebna sinergija puno više mozgova kako bi došli do nekih rješenja. Čovjek je ipak sputan svojim govorom, jezikom i mogućnostima objašnjavanja onoga o čemu razmišlja, još uvijek nismo u mogućnosti spojiti svoje mozgove i kolektivno razmišljati. Ovo je možda neki korak bliže tome. Kako ćemo to iskoristiti iu što će to izrasti tek ćemo vidjeti.
- AI i umjetnost – mnogi su izrazito protiv uparivanja ove dvije stvari, ti si učinio upravo suprotno, zašto?
zašto ne? Umjetnik obično počinje s vizijom koja mu je u glavi, prije 500 godina bili su potrebni mjeseci, ponekad čak i godine, da se ta ideja izrazi na platnu. Dolaskom kamere taj put do materijala znatno je kraći, tada je većina europskih slikara vodila žestoku bitku protiv kamere nazivajući smrću umjetnosti. AI mi omogućuje da kreiram svoje vizualne misli, snove i nepostojeće situacije u nekoliko minuta, bez rasipanja resursa. Ako želim snimiti 75 ljudi koji trče po Islandu u bijelim majicama i nose bijele zastave, mogu učiniti bez kupnje avionskih karata, smještaja, tantijema i produkcije, jer bi na kraju dana malo tko imao budžet od 10 tisuća eura za tu jednu fotografiju. Dok sam napisao ovaj odgovor napravio sam vam vizualizaciju ove scene koju sam upravo napisao.
- Kako sve skupa gledaš na ovaj projekt, a kako na njega gledaju ljudi koji su ga već vidjeli?
Iskreno ne gledam na njega previše, jednom kada završim nešto pomalo izgubim interes i vrijeme je za nešto novo. Ljudi kojima ga pokažu reagiraju dosta zanimljivo, dosta ljudi i dalje ne razumije ili im je preapstraktno o čemu pričam.
- Može li ovakav način dovesti do svojevrsnog iskrivljenja stvarnosti? Kako ćemo zapravo znati što je istina?
Upravo to je i jedno od glavnih pitanja ove knjige. Stvarnost je odavno iskrivljena. Kako i danas znamo što je istina, a što ne? Sav sadržaj koji vidimo na našim telefonima neka je frakcija istine, puno filtera, fotoshopa, rendera. Postoji li zapravo ultimativna istina ili su to sve verzije istine?
- Koji je plan s knjigom nakon što bude objavljen?
Knjiga će imati lansiranje u Firenci za vrijeme Pitti Uomo i LuisaViaRoma x British Vogue modne revije. Nakon toga događaj će se imati u Šangaju. Zatim slijedi distribucija u trgovini i knjižari.
- Planiraš li neke druge projekte, jer čini nam se da si tek počeo?
Ne volim planirati previše. Pokušavam živjeti što bliže sadašnjosti i vidjeti gdje me to vodi.
Foto: Filip Koludrović/AI
Više o temiIzvor: Journal.hr
