Ekstremni turizam

Putovanje do dna oceana i natrag trebalo je trajati oko osam sati. Dva i pol sata podmornica bi se samo spuštala na dno do Titanskis kada bi tamo stigli turisti koji su tu avanturu platili 250 tisuća dolara imali bi nekoliko sati za istraživanje onoga što je od olupine na kojoj je život izgubilo oko 1500 ljudi, nakon čega bi se putnici namjernici još dva i pol sata vraćali na površinu.

Avantura – akcija spašavanja

Ali podmornica i njezinih pet putnika nestali su u Atlantskom oceanu i nema ih već tri dana. Podmornica nema nikakvu konkretnu komunikaciju s ostatkom svijeta, čuje se jedino zvuk koji se opisuje kao lupanje. Američke i kanadske posade traže više u potrazi za bilo kakvim tragom plovila, a vrijeme je protiv njih. Prema dužnosniku američke obalne straže, podmornica ima ograničenu količinu kisika za hitne slučajeve, koja se smanjuje iz sata u sat. Ono što je počelo kao turistička avantura pretvorilo se u bjesomučnu operaciju spašavanja.

Putovanje, koliko god sada mračno izgledalo, jedna je od mnogih ekstremnih turističkih opcija za one koje takve avanture žele i mogu platiti. Osim što se bogati pustolovi mogu zaroniti na dno Atlantskog oceana, mogu se za cijenu od ‘svega’ nekoliko stotina tisuća dolara platiti do ruba svemira ili par milijuna dolara ako samo žele kružiti oko Zemlje. Da, postoji rizik, ali za one koji su doživjeli sve ili barem mogu priuštiti i luksuz i avanturu, takav ekstremni turizam podiže ljestvicu iz godine u godinu.

Odricanje od odgovornosti

Ono što je zanimljivo, da u takvim ekstremnim turističkim ponudama nema u pravilu nikakvog luksuza, više je stvar prestiža i avanture kakva onima bez dubljeg džepa nije na raspolaganju.

David Pogue, reporter CBS-a koji je prošle godine putovao izgubljenom podmornicom, putovanje na dno oceana nije opisao superlativima. Prije ukrcaja, Pogue je, prisjetio se, morao potpisati izjavu o odricanju odgovornosti u kojoj je stajalo da je Titan ‘eksperimentalno podvodno plovilo koje nije odobrilo niti certificiralo nijedno regulatorno tijelo i koje bi moglo rezultirati fizičkim ozljedama, invaliditetom, emocionalnom traumom ili smrću’. Međutim, to je rizik koji su mnogi ne samo spremni podnijeti, već i platiti.

Naravno da su američki mediji poput The Atlantica odmah pitali turističke think tankove kako oni to komentiraju i James Petrick, profesor na teksaškom sveučilištu A&M koji proučava ponašanje turista, odgovorio im je kako je istraživanjem ponašanja turista otkrio da su oni koji često putuju, posebno oni s više novca na računima, često skloniji avanturama. Drugim riječima, ekstremni turizam se mijenja. Ono što su nekada bile rafting brzim vodama, uspon na Mount Everest ili posjet Černobilu, turističke mogućnosti za odabrane pustolovine, sada zamjenjuju nove avanture koje su, barem za sada, nedostupne velikom broju turista. A budući da su avanture što ekstremnije, to skuplje, ulaze u vrlo specifične okvire rizika.

Rub svemira za 1,25 milijuna dolara

Najbolji primjer ekstremnog turizma je vožnja do ruba svemira s Virgin Galacticomsvemirskom tvrtkom Richard Bransonkoja stoji 450.000 dolara. Blue Origin Jeffa Bezosa nije javno otkrio cijene za vlastito putovanje na rubu svemira, ali navodno se karta plaća oko 1,25 milijuna dolara. SpaceX Elona Muska, koji prevozi putnike u orbitu i na Međunarodnu svemirsku postaju. Ako se možete prijaviti na njihovim web stranicama, letovi su trenutno rezervirani u trećem kvartalu 2025. godine, a za osobu iznad 90 kilograma ta avantura stoji oko 600.000 dolara. Neka u svemiru postaje statusni simbol jednako kao i penjanje na Mount Everest, a klub svemirskih putnika je puno ekskluzivniji.

Za one koji si