Aktualni predsjednik Putin u ovom trenutku je samo forma, a stvarna je moć već u rukama javno neidentificiranog obavještajnog kruga oko njega koji će postupno iznjedriti novu rusku vlast i osigurati miran prijenos vlasti, što je u interesu Rusije i Zapada. Udaljavanje Putina iz izvršne vlasti jedan je od uvjeta za neki budući prijelazni mirovni sporazum
Veliki međunarodni skupovi u pravilu su samo politička pozornica na kojoj se prezentira ono što je već dogovoreno i učinjeno. U tom smislu, summit NATO-a u Vilniusu bio je unaprijed planiran i pripreman kao vrlo velika politička pozornica u funkciji predstavljanja plana za završetak rata u Ukrajini i plana budućeg mirovnog i geopolitičkog koncepta u postratnom razdoblju.
S obzirom na to da ovo pišem u trenutku kad samit službeno tek počinje, još nije javno poznato kako će (pitijski) biti formuliran uvjetni poziv Ukrajini da se nakon završetka rata pridruži NATO-u. No to je članstvo sama srž koncepta budućega rusko-ukrajinskog mirovnog sporazuma. Najsnažnijim glasnikom toga konceptualnog završetka rata pokazao se upravo onaj kojeg ondje nema, ai drugdje će ga postupno biti sve manje – Vladimir Putin. Vijest naoko nema veze s NATO-om i njegovim samitom. Iz Kremlja je preko glasnogovornika Dmitrija Peskova poručeno da se predsjednik Putin susreo s Jevgenijem Prigožinom, šefom Wagnerom, ruske postrojbe za posebne namjene, te da je nakon višesatnog razgovora Prigožin zajedno sa svojim zapovjednicima najavio kako će se ‘spremni nastaviti boriti se za domovinu’.
Crveni tepih za Erdoğana
Na prvu izgleda nevjerojatno da bi se Putin usred Kremlja našao u ugodnom razgovoru s osobom koja mu je prije desetak dana prijetila vojnom pobunom i državnim udarom, srušila nekoliko helikoptera i aviona, ubila desetak pilota, zbog čega je bio prisiljen zatvoriti prilaze Moskvi i uvesti izvanredno stanje optuživši je javno za izdavanje. No to je zapravo poruka da je u Rusiji počeo prijenos vlasti, da je aktualni predsjednik Putin u ovom trenutku samo forma, a da je stvarna moć već u rukama javno neidentificiranog obavještajnog kruga oko njega koji će postupno iznjedriti novu rusku vlast i osigurati miran prijenos vlasti , što je u interesu i Rusije i Zapada. Udaljavanje Putina iz izvršne vlasti jedan je od uvjeta za neki budući prijelazni mirovni sporazum.
Hrvatska će biti u samom središtu plinskog ‘rata’ za oslobađanje od ruske energetske ovisnosti, u kojem su u glavnim ulogama SAD i Rusija. Taj ‘rat’ već je počeo plinskom aferom u HEP-u, a počinje se javno nazirati i stvarna umreženost hrvatskih energetskih i političkih lobija u ruskom svijetu
Druga je važna poruka nedvosmisleno geopolitičko priklanjanje Zapadu Erdoğanove Turske. Jer zbog svog će položaja Turska imati važnu ulogu u sljedećem razdoblju izgradnje nove geopolitičke arhitekture, u razdoblju između uvjetnog poziva Ukrajini da se pridruži NATO-u i njegova ostvarenja. Erdoğan je još jednom pokazao da u presudnim trenucima zna čitati političke signale i okrenuti ih u svoju korist. Skinuo je uoči same blokade sa švedskog pristupanja NATO-u (koju inače nije mogao spriječiti jer se Švedska već praktično integrira), a zauzvrat su mu zapadni saveznici u Vilniusu prostrli crveni tepih, Joe Biden obećao mu je ratne zrakoplove, obećali su mu potporu pristupu EU-u, koji ne želi nitko u EU-u, a više ga ne želi ni sâm Erdoğan… Ukratko, napravili su od njega glavnu zvijezdu predstave, što iznimno godi turskom sultanu. A ni Zapadu nije mrska njegova politička pragma.
Ruski svijet u Hrvatskoj
NATO je na pozornici Vilniusa, uz Erdoğanovu pomoć, pokazao da je vojno potpuno učvrstio svoje sjeverno krilo. Kao dodatak, poljski predsjednik Andrzej Duda postavio je zahtjev za potpunu energetsku integraciju istočne Europe produženjem na istok hladnoratovskoga, tzv. NATO-ova naftovoda, koji završava u Njemačkoj. Mađarski premijer Viktor Orbán predstavio se kao posljednji europski javni vazal Vladimira Putina, odnosno ruskog energetskog podčinjavanja Europe, što je vjerojatno početak njegova kraja.
Ni Hrvatska nije dočekala ‘nepripremljenu’ veliku predstavu u Vilnuisu. Dvije su velike afere tempirane uoči samita. Ona kratkoročna sukob je između predsjednika države i predsjednika Vlade zbog imenovanja čelne osobe VSOA-e, zbog čega je Hrvatska dočekala NATO-ov slavljenički samit bez šefa vojnoobaveštajne
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
