Za Josipove prve korake na noge se digla cijela zajednica: “Kad zabiju gol, on hoće iskočiti iz kolica koliko je sretan, ali ne može”

Nogometaši Đakova odigrali su humanitarnu utakmicu za Josipov prvi korak.

“Mi smo samo dio kotača cijele sportske zajednice Đakova i mi smo za našeg Josipa napravili humanitarnu utakmicu i želimo mu što prije da stane na svoje noge, da prohoda”, rekao je Kruno Zeko, NK Đakovo-Croatia.

Uskoro će i tenisači zaigrati za Josipa.

“Izuzetno nam je drago da možemo malo pomoći pošto je ta situacija kakva je da iziskuje dugotrajne terapije izrazito skupe pa idemo se nekako svi skupa okupiti i probati pomoći kroz humanitarni turnir skupiti što vise sredstava da se pomogne obitelji i Josipu. Da prebrodi ovo i da napravi svoje prve korake”, dodao je Mišo Mesić, predsjednik teniskog kluba Đakovo.

A mališani i njihovi roditelji pozivaju na trku za Zvrkom idućeg vikenda kako bi olakšali Josipu liječenje. Inače, Josip je dječak koji boluje od cerebralne paralize, u pubertetu je i njegovo liječenje ne može se odgađati. U javnozdravstvenoj ustanovi za njegove terapije liste čekanje su preduge pa se liječi u privatnoj klinici, donosi reporterka Dnevnika Nove TV Matea Drmić.

“Nakon prve terapije smo dobili malo hoda, dobili smo uz povlačilicu malo samostalnog hoda gdje ga nitko ne drži. I zato smo se odlučili na drugu terapiju gdje bi mu pomogli da samostalno prohoda, da bude kad naraste samostalniji”, istaknula je Monika Habada, Josipova majka.

Kao i svaki roditelj koji želi svom djetetu samo najbolje. “Želio bi hodati i igrati nogomet”, istaknuo je Josip Habada. A do toga treba puno truda.

“Kad se ujutro probudim dopužem iz sobe do dnevne, imam vježbe i kad odradim vježbe napišem zadaću”, napomenuo je Josip.

Zbog svog stanja ima prepreke i školi.

“Najveća prepreka je kretanje školskim prostorom, obzirom da smo nastava kabinetskog tipa i često se selimo iz učionice u učionicu, u svemu sudjeluje, pomaže asistentica. Međutim ove sam godine ponosna jer je Josip prohodao i napravio prve korake, penjanje po stubištu. Bili smo svi presretni”, izjavila je Marijana Matković, razrednica.

Voli školu i društvo prijatelja, a vikendima se posebno veseli.

“Idem s tatom vikendom na nogomet”, rekao je Josip. 

“Toliko bude veseo da kad zabije njegova ekipa, njegov klub mali što navija za njega. Kad zabije, on hoće iskočiti iz kolica koliko bude sretan, ali kad ne može. Kaže, tata ja bi nabijao loptu”, istaknuo je Jan Habada, Josipov otac. “Pokušao bi branit na golu”, poručio je Josip. 

A kako bi se približio svojim snovima Josipu je potrebno još četiri godine skupe, ali učinkovite terapije.

“Sada je on 13 godina i ulazi polako u pubertet gdje će naglo rasti i sad bi trebalo to sve pratiti, njegov rast i razvoj mišića i barem iduće četiri godine bi trebali ići dva puta godišnje na terapije”, kazala je majka Monika. 

“Tri mjeseca su oko 25 tisuća eura. Plus stanovanje u Zagrebu, troškovi putovanja”, dodala je. 

Nadamo se da će ovaj maleni borac ostvariti svoje snove – svoj prvi samostalni korak.

Ukoliko i vi želite pomoći za Josipove prve korake, ovo je broj žiro računa za uplatu:
Josip Habada
HR62 2340 0093 1138 8903 9
SWIFT adresa PBZGHR2X