Klimatski paket rasteže živce i novčanike

Novom europskom reformom stvara se novi sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova, zvan ETS II, prema kojem će emisije plaćati prijevoznici i zgrade. Zasad se zna samo da novi namijeni neće biti jeftiniji, pogotovo za one koji se voze ili griju na benzin, dizel, loživo ulje ili plin. Kad platimo namet, EU će nam pomoći novcem budućeg socijalnog fonda za klimatsku politiku iz kojeg će se financirati potpora za pogođena ranjiva kućanstva, poduzeća i korisnike prijevoza. Zvuči besmisleno? Ma nijeee…

Kao da europsko gospodarstvo nije dovoljno pogođeno pandemijom, prekinutim dobavnim lancima (koji su se tek nedavno počeli vraćati na pretpandemijske postavke), ratom u Ukrajini koji, barem je takav dojam, utječe na gotovo sve industrije, Europska komisija pripremila je novi paket zahtjeva kako bi spasila se klima i kako bi industrija bila ‘Odgovara za 55‘. Pitanje je li Europa spremna za 2055. godinu i spašavanje klime za mnoge se industrije u postojećim uvjetima čini deplasiranim.

Mnogi nisu spremni ni za drugu polovinu 2023. ni za izazove koje nose posljednja dva kvartala, a kamoli za ono što će se događati tek za dvadesetak godina. Ipak, jasno je da moramo razmišljati o dalekoj budućnosti; moramo smisliti načine kako manje utjecati na klimu i kako svladati klimatske izazove, moramo učiniti što je u našoj moći i prestati uništavati planet, no istina je i da taj posao institucija Europske unije ne namjerava nikomu olakšati. Često, dojam je na terenu, ni pod cijenu europske deindustrijalizacije. Ali to je baš najlošiji scenarij, koji će se vjerojatno izbjeći ako odigramo prave karte.

Pogodovanje industriji

Hoće li, ovisi o tome koliko ćemo sada ulagati u neke nove izvore, primjerice energenata. Fosilna goriva nisu jedino rješenje, pogotovo ne kada dolaze iz Rusije. Međutim, da bi se veliki industrijski pogoni, ali i mali i srednji poduzetnici prebacili na zelenu tranziciju, potreban im je mali poguranac u obliku sredstava iz fondova Europske unije. Novca ima, ali tu je i skup novih pravila, uredbi, zakona i agendi, stoga se pripremati treba početi već sada. A to znači da treba pratiti kakva pravila izlaze iz institucija EU-a.

Najnoviji skup pravila koji je nedavno izglasan u Europskom parlamentu odnosi se na reformu sustava trgovanja emisijama ugljikova dioksida. Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS) temeljni je alat EU-a za ograničenje i smanjenje industrijskih emisija stakleničkih plinova. U tom se sustavu onečišćivačima, a to su većinom industrija, energetski sektor i promet, dodjeljuje određeni broj dozvola za stvaranje stakleničkih plinova. U određenom razdoblju smiju ispustiti onoliko stakleničkih plinova koliko im je dopušteno dodijeljenom kvotom. Ako želite povećati svoje emisije, dozvole se moraju kupiti od drugih koji nude dijelove svojih neiskorištenih kvota. Nova reforma tog sustava posebno se odnosi na industrije koje se bave zračnim, morskim i cestovnim prometom, a neka nova pravila igre donosi i za zgrade.

Inače, emisije ugljika u sektorima obuhvaćenim ETS-om gotovo su prepolovljene, no, upozoravaju energetici, najviše su smanjene samo u proizvodnji električne i toplinske energije; industrija je neznatno smanjila svoje emisije, samo za nekoliko postotaka. Kao drugi problem ističu da se dodjelom besplatnih emisijskih jedinica također pogoduje industriji. Čini se da se dosta lobiralo da industrijski zagađivači, kaže nam jedan stručnjak, ne rade posao koji bi trebao jer bi to, valjda, dovelo u pitanje opstanka gospodarstava u Europi.

Pitanje transparentnosti

Ako neće industrija, tko će morati. Novom reformom, stvara se zaseban, novi ETS II za gorivo za cestovni promet i zgrade, što znači da će emisije plaćati prijevoznici i suvlasnici zgrada. O tome se još ništa konkretno ne zna, osim da će nameta biti i da neće biti jeftini, pogotovo ne za one koji voze ili se griju na benzin, dizel, loživo ulje ili plin. Kad platimo namet, EU će nam pomoći novcem budućeg socijalnog fonda za klimatsku politiku iz kojeg će se financirati potpore za pogođena ranjiva kućanstva, poduzeća i korisnike prijevoza. Zvuči besmisleno? Ma nijeee…

Hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavakkoja predstavlja HDZ, odnosno EPP, i koja je bila izvjestiteljica Parlamenta za reformu sustava trgovanja emisijama u zrakoplovstvu, ocjenjuje da je politički sporazum o paketu kompromisa zapravo postigao dobru ravnotežu između klimatskih ambicija u zrakoplovstvu i potpore industrije u toj tranziciji.

– Naša je dužnost zaštititi industriju, ali i voditi računa o klimatskim ambicijama, i toga smo se držali tijekom pregovora. Sporazumom poboljšavamo i transparentnost u zrakoplovstvu, a emisije s humanitarnim, medicinskim, vojnim i vatrogasnim letovima ostaju izuzetne iz mehanizma ETS-a. Isporučujemo rezultate obećanja o klimatskim ciljevima, ali pritom vodimo računa i realnim mogućnostima te štitimo industriju – rekla je Glavak.

Što to znači za realni sektor? Pa, procjenjuju u HUP-ovoj Udruzi profesionalaca za fondove Europske unije, novi skup natječaja za fondove EU-a koji će se tek raspisati donijet će neka nova pravila igre. Bit će također prilika za prilagodbu i novac, pitanje je samo transparentnosti i komunikacije.

– Osim države, koja to mora predanije činiti, u komunikaciju o mogućnostima trebala bi se uključiti i Europska komisija – ističu u HUP-u.

Sigurno poskupljenja

A poduzetnici u svemu tome vide samo glavobolju. I promjene od kojih će se mnoge promijeniti ne samo biznis nego i neke naše navike.

– Kažu: ‘Smanjite emisiju štetnih plinova i upotrebljavajte održiva goriva.’ Koja? Pa istraživanja o takvim gorivima tek se moraju provesti, što znači da će tranzicija za nas biti vrlo skupa i nekako utjecati i na cijene u prijevozničkim industrijama. Slobodno možete napisati da mislim da će putovanja, pogotovo zrakoplovom, u budućnosti biti stvar luksuza. Bit će dostupan samo najbogatijim, a problem će imati i industrija naviknuta na sirovine s drugog kraja svijeta. Zbog skupa prijevoza roba će se drastično poskupiti i možete samo zamisliti koje posljedice neće imati samo na europsku ekonomiju nego i na globalnu – istaknuo je stručnjak iz avioindustrije koji je želio ostati anoniman jer će se, kaže, kad-tad morati prijaviti na neku europsku projekt.

A osim stakleničkih plinova, kako bi EU bio spreman za 2055., smišljen je i novi EU mehanizam za prilagodbu granica ugljika, CBAM, čiji je cilj potaknuti zemlju izvan EU-a da poveća svoje klimatske ambicije. Nije fora da tvrtke iz EU-a kupuju sirovine zemalja koje naše standarde ne poštuju ili da se, ne daj Bože, svi ti napori potkopavaju preseljenjem proizvodnje iz Unije u zemlje s manje ambicioznom politikom.

– Mehanizam pokriva sirovine kao što su željezo, čelik, cement, aluminij, gnojiva, električna energija, vodik i neizravne emisije pod određenim uvjetima. Uvoznici te robe morali bi platiti svaku razliku između cijene ugljika plaćene u zemlji proizvodnje i cijene emisijskih jedinica ugljika u EU ETS-u – stoji u odlukama Europskog parlamenta.

CBAM će se postupno uvesti od 2026. do 2034., i to jednakom brzinom kojom se postupno ukidaju besplatne emisijske jedinice u EU ETS-u.

Nenanošenje bitne štete

U sklopu napora za postizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine EU planira uvesti daljnje zahtjeve za smanjenje emisije ugljika te potaknuti građane i tvrtke na ulaganje u alternativne izvore energije, bolju izolaciju i čisti promet. Kako bi osigurala pravednu i uključivu klimatsku tranziciju, Komisija je predložila, spomenuli smo već, osnivanje socijalnog fonda za klimatsku politiku koji bi trebao pomoći ugroženim kućanstvima, malim poduzećima i korisnicima usluga prijevoza u nepovoljnijem financijskom položaju. Prvi cilj prema uspostavi tog fonda bit će definirati što je energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu mobilnosti diljem EU-a. Ukratko, energetsko siromaštvo odnosi se na kućanstva koja nemaju pristup osnovnim energetskim uslugama koje omogućuju postojan životni standard, a siromaštvo u pogledu mobilnosti odnosi se na kućanstva koja imaju visoke troškove prijevoza ili ograničenu dostupnost pristupačnih načina prijevoza. Prioritetni pristup fondu koji tek treba osnovati imaće otoci, planinska područja i manje razvijena udaljena područja. Traži se i blokiranje pristupa državama koje ne poštuju temeljn