Vrhovni sud raspravljao je o žalbi ratnog zločinca Milana Martića

Martić je u žalbi, kako se doznaje, tražio od Vrhovnog suda da ga oslobodi ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalbu u ime Martića, koji u Estoniji izdržava 35-godišnju kaznu zatvora zbog zločina započetih u Hrvatskoj od 1991. do 1994. te zbog granatiranja Zagreba u svibnju 1995., podnio je zagrebački odvjetnik Tihomir Rubeša.

Riječ je o postupku u kojem su Martić i bivši načelnik Glavnog stožera tzv. Srpske vojske Krajine Milanu Čeleketiću sudilo za granatiranje Jastrebarskog i Kralovca, a Čeleketiću i za raketiranje Zagreba, a za što se Martiću sudilo u Haagu.

Presudom zagrebačkog Županijskog suda Čeleketić je osuđen na 20 godina zatvora, a Martić na zatvorsku kaznu od sedam godinas time da su obojci oslobođeni optužbi za granatiranje Jastrebarskog.

Teretili su ga za granatiranje više mjesta

Martić je u žalbi naveo kako je sud u presudi povrijedio kazneni zakon jer njegovo djelovanje pravno nije okvalificirao kao produljeno kazneno djelo, a što je primijenio za Čeleketića koji se nalazi u Srbiji koja ga odbija izručiti.

Odvjetnik Rubeša je na sjednici Vrhovnog suda istaknuo da se Martić u trenutku podizanja optužnice pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) teretio za granatiranje Karlovca, Šiška i drugih mjesta u Hrvatskoj temeljem jedinstvene zapovijedi te naglašava da je taj sud donio odluku samo u odnosu na raketiranje Zagreba.

Rubeša smatra da je u istoj činjeničnoj pravnoj situaciji nije bilo ispravno primijeniti različite koncepte prema kojima je Čeleketiću suđeno za početak produljenog kaznenog djela, a Martiću za početak pojedinačnog.

Uz Martića žalbu podnio i Čeleketić

Martićev branitelj naveo je kako je uvriježen stav da pravomoćna presuda o produljenom kaznenom djelu obuhvaća sva kaznena djela bez obzira jesu li u presudi ili nisu te je li sud za njih znao ili nije, kao i da se za slučaj otkrivanja dodatnih kaznenih djela za njih se ne može posebno suditi.

Osim toga, Rubeša tvrdi da nije dokazano postojanje Martićeve zapovijedi za gađanje civilnih ciljeva, dodajući da upotrebu oružja neposredno određuje zapovjednik postrojbe, a to nije bio Martić. Nadodao je kako u spisu postoji podatak da je Čeleketić u Kninu 1. svibnja 1995., dan prije raketiranja Zagreba, izričito naredio gađanje nepreciziranih ciljeva u Sisku, Karlovcu, Zagrebu i Kutini.

Također, Martić u žalbi navodi da je zagrebački Županijski sud trebao izreći jedinstvenu kaznu jer je u to vrijeme već služio zatvorsku kaznu koju je izrekao ICTY.

Uz Martića, na presudu se žalio i Čeleketić koji smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenicu o zapovjednoj odgovornosti prema kojoj je Martić, smatran nekadašnjim “krajiškim” generalom, bio na čelu vojske SAO Krajine, a žalio se i na visinu maksimalne kazne koju mu je izrekao sud.

Također se žalilo i tužiteljstvo koje traži izricanje stroge kazne jer smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi težinu djela, kao i otegotnim činjenicama izostanak Martićevog žaljenja zbog počinjenih djela koja mu se stavljaju na teret.

Vrhovni sud odluku će donijeti naknadno i poslat je optuženicima, njihovim braniteljima i tužiteljstvu.