Gdje će sve buduće tehnologije — vodič, baterije, poluvodiči — biti bazirane? To je ono o čemu se upravo odlučuje. SAD oko toga preuzima inicijativu i Europa nema izbora nego odgovoriti.

Otkako je Washington prošle godine donio Zakon protiv inflacije i Zakon o čipovima kako bi tvrtka namamila milijardu dolara za proizvodnju u SAD-u, europski su saveznici otvoreno dogovarali zbog onoga što vide kao otvoreni rat subvencija.

“To je kao objava rata. Žele imati poluvodiče, željenu solarnu industriju, željeznu industriju vodika, željezne elektrolizere”, rekao je prošlog mjeseca njemački prorektor i ministar gospodarstva Robert Habeck.

Ono što SAD vidi kao strategiju za preokret deindustrijalizacije u siromašnim područjima saveznici su protumačili kao slabo prikrivenu vježbu protekcionizma jer potiče tvrtke da preusmjere tvornice i kupuju na ‘Kupuj američki’, izvještava Financial Times.

Pozivi na odmazdu
Unatoč jedinstvenom stavu o ratu u Ukrajini, u Europi su se mogli čuti pozivi na odmazdu Washingtonu. “Ljudi su rekli: idemo u Svjetsku trgovinsku organizaciju, napravimo veliku frku. Rekao sam da smo usred rata i da sada nije vrijeme za svađu s najvećim saveznikom”, rekao je za FT jedan visoki dužnosnik u Berlinu.

Nakon desetljeća američkog korištenja svog utjecaja u institucijama poput Svjetske banke i MMF-a da vrše pritisak na strane vlade da smanje subvencije, mnoge su novu industrijsku politiku Washingtona nazvale licemjernom. Europa je zabrinuta zbog konkurentske prijetnje i rizika da se dio njihove industrijske baze preseli preko Atlantskog oceana.

Posljednjih mjeseci prvotni bijes je splasnuo, prašina se slegla, a fokus se prebacio na traženje konstruktivnog odgovora. Europska unija, Japan i Južna Koreja izveli su tešku artiljeriju uvođenjem subvencija za svoje tehnološke sektore kako bi privukli nova ulaganja ili spriječili odljev industrije.

“Ako ne nastavimo, oni će ih imati, a mi nećemo. To je surova stvarnost”, rekao je Habeck. “Gdje će sve buduće tehnologije — vodič, baterije, poluvodiči — biti bazirane? O tome se odlučuje. SAD preuzima inicijativu i Europa nema izbora nego odgovoriti. Ne može ništa”, kaže Jens Südekum, profesor međunarodne ekonomije na Sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu.

Labavija pravila o potporama
Washingtonu rizik ne predstavlja odmazda bijesnu Europu već je da europske vlade budu nevoljke sudjelovale u globalnom američkom projektu stvaranja saveza nacija koje su se spremno suprotstavile Kini.

Bidenova administracija mora naporno raditi kako bi spriječila da nova ekonomska trvenja potkopaju glavni cilj vanjske politike, piše FT. Europa je u svom odgovoru, među ostalima, ublažila pravila o državnim potporama.

To je izazvalo zabrinutost da će najbogatije članice, poput Njemačke, potaknuti vlastite industrije dok će daleko iza njih ostati fiskalno ograničene države ili otvoriti rat subvencijama što se jasno oslikalo u primjeru Intelove tvornice čipova u Njemačkoj koja je dala 9,9 milijardi eura javnog novca.

S obzirom na različite industrijske strukture država članica, pronalaženje industrijske politike koja odgovara svih 27 pokazuje se iznimno teško. “Postoji temeljni problem u srcu ovoga, a to je da ćemo, ako nastavimo voditi industrijsku politiku na nacionalnoj razini, na kraju riskirati jedinstveno tržište”, smatra Fabian Zuleeg, izvršni direktor think tanka European Policy Center.

Više o temiIzvor:Poslovni.hr