DANAS RADI U SKLADIŠTU
Radim u firmi koja uvozi robu iz Turske, tu sam kao pomoćni radnik koji distribuiram dalje po Srbiji, rekao je Predrag Spasić.
Predrag Spasić(57) imao je sve. Igrao je za Real Madrid i reprezentaciju Jugoslavije s kojom je nastupio na SP-u 1990. godine u Italiji gdje su ispali u četvrtfinalu od Argentine. Nogometna karijera preokrenula mu se preko noći nakon što je zabio autogol protiv Barcelone, a život mu je okrenuo naglavačke nakon što je sav novac uložio u jedan propali projekt. Bankrotirao je, a posljednjih godina preživljava s 400 eura radeći u jednom skladištu.
Njegov vapaj za pomoć prenijeli su i španjolski mediji, i za Sportski klub je pojasnio svoju životnu situaciju.
– Uložio sam u jednu firmu neka sredstva koja su mi zbog bombardiranja i svega onoga što se događalo propala, doživio sam financijski gubitak. Poslije toga sam se razočarao. Pao sam u neku letargiju, depresiju i još neke dodatne loše stvari su se dogodile u mom životu, tako da sam se jedno deset godina borio sa sobom i uz pomoć obitelji, mog brata Bojana i jedne doktorice koja mi je puno pomogla, uspio sam se stabilizirati i pobijediti depresiju.
Savjetovao je i druge sportaše da ne dočekaju njegovu sudbinu.
– Postoji i druga strana medalje vrhunskog sportaša. Ja sam tu priču osjetio na svojoj koži i savjetovao bih mlade ljude da baš o tome brinu kada završi karijeru, da ne dođu u neku sličnu situaciju u koju sam ja dospio.
Danas radi u jednom skladištu s odjećom.
– Sada sam sasvim normalan i danas neke stvari vidim i cijenim drugačije. A u tom sam razdoblju radio i neke pogrešne stvari, što se jako loše odrazilo na moj privatni i društveni život. Radim u firmi koja se bavi uvozom robe iz Turske, tamo sam kao pomoćni radnik koji distribuira dalje po Srbiji.
Karijeru u Realu uništio mu autogol
Na nogometnom vrhuncu bio je 1990. godine poslije SP-a kada je potpisao za Real Madrid. Na Santiago Bernabeu bio je samo jednu sezonu, a utakmica koja mu je promijenila život bila je ona protiv Barcelone u kojoj je zabio autogol. Na brojnim izborima navijača tada su ga proglasili najgorim igračem ‘kraljevskog’ kluba svih vremena, a kasnije je priznao da ga je to dotuklo.
– To je jedina stvar koju bih promijenio da mogu. I što sam relativno mlad prestao igrati, a prestao sam sa svojih 30 godina. Ta ružna uspomena zbog autogola me je stalno proganjala i ostavljala loš pečat. I sada kad pogledam taj gol, djeluje mi nestvarno da mi se onako nešto dogodilo. Ali… izgleda da se i takve stvari nekad događaju. Golman Pedro Haro je krenuo na loptu i rekao da je njegova. Zaklonio me je i ja sam bio zatečen, hoću li tamo ili ovamo i ne znam, postavio sam glavu baš gdje ne treba. Najgore mi je bilo kad su navijači Barcelone skandirali moje ime. Pobijedili su nas tada 2:1. Da, na tako velikom derbiju gdje se svaka greška gleda… znam da je predsjednik Mendoza bio ljut, pa me je sklonio, nisam igrao sljedećih pet utakmica. Bilo je iu novinama, kao ‘ne znam što je Spasić htio u tom trenutku’. Da nije došao Antić najvjerojatnije više ne bih dobio šansu da se pokažem u boljem svjetlu.
Karijeru je završio s 32 godine u Radničkom iz Kragujevca 1997. Osim za Real Madrid i Partizan, igrao je još za Osasunu i Atletico Marbellu. Povukao se iz nogometa, ali razmišljam o upisu u trenersku školu.
– Pa kad mi se sve to dogodilo, malo više sam se povukao u sebe jer sam krivio samog sebe što sam dozvolio da se meni to dogodi. I onda sam se sklanjao od ljudi, bilo me je iskreno i sramota svega. Tako da je neko vrijeme prolazilo. Sada imam 58 godina, možda upišem i završim trenersku školu. Tko zna.
Najčitaniji članci
Odaberi temu koju želiš pratiti Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
Više o temiIzvor: 24sata.hr