Nitko nije znao za mene i nisam imao šanse. Mi iz malih mjesta za slavu moramo imati vezu…

Kasnije je sve krenulo svojim tijekom. U prvoj godini fakulteta, 2017. godine, preselila se u Zagreb. Počele su joj se otvarati nove prilike, gaže s bendovima i snimanja.

– U Zagrebu sam pronašla svoj bend, Nimbru. Dečki, članovi tog benda, objavili su oglas da traže vokal i tu je sve krenulo. Dotad nikad nisam svirala s ‘živim ljudima’, instrumentima. Htjela sam probati kakav je to osjećaj i na kraju sam ostala u bendu šest mjeseci – priča nam Tučepka.

Nakon dvije godine prijavila se u ‘The Voice’, koji je, kako ističe, glavni pokretač svega što joj se danas zbiva.

– Njime je krenula moja ozbiljnija glazbena karijera. Dobila sam motivaciju za autorskom glazbom, počela sam intenzivnije nastupati i živjeti od glazbe – govori Ružica.

Svestrana Dalmatinka četveročlanom žiriju predstavila se pjesmom ‘Zombie’. Njezina interpretacija tog hita oduševila je pokojnogMaksimajaIvana Dečaka(43), koji su joj se okrenuli i nakon izvedbe uputili samo riječi hvale. Pohvalila je Ružicu i Ivana VrdoljakVanna(52), koja joj je zamjerila tek ‘malo previše deranja’ zbog čega joj je, kako je objašnjeno, ‘nedostajalo malo emocija’. Potom je Ružica na Dečakovu zamolbu zapjevala ‘Ja virujen u anđele’, pjesmuOliver Dragojevićte je emotivnom interpretacijom oduševila žiri.

– Željela sam da mi se okrene Massimo ili Gobac. Massimo mi je bio prvi izbor ili tiha želja, no Dečak me pridobio kada je spomenuo Olivera, čiju sam pjesmu pjevala a capella. Pogodio je pjesmu koja me dirnula i odabrala sam njega – priznaje Ružica.

Vannin komentar tada ju je, kaže, pogodio. Ne, priznaje da je pjevačica bila u pravu.

– Moj nastup na Voiceu i današnje pjevanje je stvarno nebo i zemlja. Jako sam napredovala, u trenutku kad sam pjevala Zombieja stvarno sam jako vikala. To je bilo iz nekog straha, nemoći. Stisnulo mi se grlo i bilo je vjerojatno jako glasno. Vanna je bila samo jako direktna. Kao mladu osobu, takav komentar sigurno malo zaboli. Možda ne u tom trenutku. Tada nisam slušala što itko priča jer sam bila pod emocijama, ali kasnije mi je bilo jako teško – govori Čović.

‘The Voice’ se snimao po cijele dane. Natjecatelji bi već oko osam, devet sati bili na tonskim probama. Brusili bi glasove, pa nakon toga birali modne kombinacije, šminkali se, razgovarali s mentorima. Užurbani tempo znao ih je iscrpiti. Bilo je treme, nervoze, ostajanja bez glasa, no malo tko bi pokazao slabosti. Bilo je natjecatelja i koji su pristizali iz različitih dijelova Hrvatske, a njima je, kako kaže Ružica, bio osiguran i smještaj.

– Mogu potvrditi da je produkcija baš jako brinula o nama natjecateljima. Osiguravali su nam garderobu, hranu, piće… Vrlo sam siguran da su i onima, koji nisu iz Zagreba, omogućili i prijevoz taj smještaj – ističe Tučepka, koja je u vrijeme emitiranja showa već živjela u Zagrebu. Imala je svoj stan te nije imala prevelike troškove kako bi stigla do studija.

Ružica je iz ‘The Voicea’ ispala prije emitiranja emisija uživo, u dvoboju. Provela je dosta vremena u showu, kaže, iako se to tako možda nije činilo.

– U dvoboju smo bili Karlo Vudrić i ja. Snimanje je počelo u šestom mjesecu, a ja sam ispala u drugom ili trećem mjesecu. Tako da je dosta dugi period bio sudjelovati u Voiceu i dolaziti na probe i snimanja. Bilo je jako čudno ispasti i ne biti više dio tako jednog velikog projekta, jer sam sve svoje vrijeme uložio u ‘The Voice’ – ističe Čović.

Talentiranoj Dalmatinki taj je show otvorio mnoga vrata. Povezao ju je s ljudima i dao joj je, najvažnije, priznanje da je više cijene te doživljavaju.

– Ljudi su me počeli gledati drugačije, na jednoj ozbiljnijoj razini. Upoznala sam ljude s kojima i dan danas sviram te surađujem. Nakon Voicea počela sam nastupati u A strani, zagrebačkoj Tvornici kulture. Počela sam dobivati ​​razne pozive za festivale, evente i jako puno gaža, naravno. To je neko najveće blago koje sam dobila – naglašava Ružica.

Nakon treće sezone ‘The Voicea’ izbila je i pandemija koronavirusa. Glazbena industrija je itekako patila. Otkazali su sve koncerte, festivale, veća okupljanja… Nije bilo novca od nastupa, pa su mnogi glazbenici tražili prihode u nekim poslovima koje prije korone ne bi niti primijetili.

– Iskreno, ne bih rekla da mi je to jako teško palo. Ja sam osoba koja u životu nastoji dosta uštedjeti. Dosta radim, tako da sam s te financijske strane bila pokrivena. Naravno, u jednom trenutku svima je postalo teže. Ono najgore, Voice je završio i trebali bismo imati dva koncerta u Tvornici kulture. Jedan smo održali, a na dan drugoga sve je otkazano. Svi moji natjecatelji iz The Voicea trebali smo doći u 7. glavnu probu i objavljeno nam je da se ne dolazi. To je bio najjači udarac, jer smo bili u punom sjaju. Tek smo kročili na scenu. Bili smo puni planova i ideja – prisjeća se Ružica.

Mlada pjevačica iskoristila je koronavirus na najbolji način. Posvetila se vježbanju, funkcionalnom pjevanju te interpretaciji. Bacila se na istraživanje svoje struke, socijalne pedagogije. Promatrala je društvene mreže, njihov utjecaj na mladež, o čemu želi pričati iu glazbi. Upoznala je profesoricu pjevanja, s kojom danas intenzivnije radi. Priznaje da je u doba koronavirusa bilo teško uskladiti putovanje, ai financije.

– U to sam vrijeme bila kod kuće u Tučepima jer nisam imala faks, a profesorica je bila u Zagrebu. Tako da je sve bilo na čekanju – ističe Čović.

Sve se to isplatilo. Ružica danas nastupa sa splitskim bendom Jukebox te gradi autorsku karijeru. Pjeva po festivalima, u lokalima, koncertnim dvoranama. Posvuda. Na svadbama dosad nije ispitivala svoje vokalne sposobnosti. Smatra da njezin glazbeni izričaj nije svadbeni, ali spremni se uhvatiti u koštac is time. Posebno, ako će netko tražiti isključivo nju. Kaže da se od glazbe živjeti, a sve ovisi o načinu poslovanja.

– Mogu reći da sam počela s nižim honorarom, koji mi nije bio dovoljan za život. Tada sam imala 16, 17 godina. Sada je drugačija situacija. Od jedne svirke mjesečno ne mogu živjeti, sigurno. Meni spasi sezonu, jer sam iz Dalmacije i mogu nastupati po hotelima. Cijene su ostale tu negdje. Možda 30, 40 eura ode u našu korist. Nismo dizali cijene, jer smo zadovoljni na ovom stadionu karijere – govori pjevačica.

Posvetila se autorskom radu te ne želi da joj novac postane motivacija u glazbi. Ipak, kaže, lijepo je kad se može zaraditi od nečega što voliš. Izvorni prihod dobiva od festivala te općinskih gaža, koji ne proteku uvijek mirno.

– Zna se desiti, kao iu svakom poslu, da dođe do neugodnosti. Uvijek postoji netko tko ako više popije ili uleti sa strane. Zna biti svega. Smeta mi i kada navaljuju ‘ajde otpjevaj mi tu i tu pjesmu’, ali s vremenom oglušite. Ne dira me više. Na pristojan način pokušavam udaljiti tu osobu, a ako ne ide tako, zovem zaštitara ili vlasnika – dodaje Ružica.

Često na nastupima ostane bez glasa, ali i za to ima lijeka.

– To zna biti zeznuto jer nastup moram održati, a vokala nemam. Tada konzumiram čajeve, med, propolis, đumbir. Ponekad dođe i netko iz moje ekipe te otpjeva koju pjesmu da mi malo olakša. Krpamo se – priznaje pjevačica.

Ima puno planova za budućnost.

– Imam sigurno jedno 5, 6 debelih dnevnika, koji su puni mojih pjesama. Sada pokušavam barem 10 pjesama uglazbiti, napraviti aranžman, povezati se s producentima. I onda početi razmišljati o spotovima. Nadam se da ću i na jesen izbaciti prvu pjesmu pa drugu, treću i do proljeća albuma. Materijala ima, samo ga treba uobličiti u jednu cjelinu. I naravno, u procesu sam prikupljanja financija da proizvodi budu što kvalitetniji – govori za kraj Ružica.