Neka Plenković ode, pa makar u NATO. Dobro je za njega, kao i za Hrvatsku. (Ne toliko za HDZ)

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Plenković je Hrvatsku, njezinu političku scenu, društvo i svoju stranku navikao na percepciju vlastite veličine i važnosti, uvjerio da o njemu ovisi sudbina Hrvatske i sudbina interesnih skupina. Primjerice, liječnika.

Liječnici kažu da su se “vapili” za razgovor s premijerom Andrejom Plenkovićem kako bi izbjegli štrajk i izborili se za zahtjeve koje ne može ili ne želi riješiti resorni ministar Vili Beroš.

A što kada i ako Andrej Plenković uđe u NATO savez? Ili na neku drugu visoku međunarodnu funkciju za koju očito “vapi”?

Tko će onda spašavati liječnike i štrajkaše? Tko će spašavati Banijce u kontejnerima? Tko će spašavati roditelje njegovatelje? Tko će spašavati žene žrtve nasilja, osiromašene penzionere, prevarene potrošače, javne službenike i radnike…

Ali i HDZ-ovci?

Vapi za funkciju

Dok liječnici vape za intervenciju premijera, istodobno se zahuktavaju priče o Plenkovićevoj kandidaturi za glavnog tajnika NATO saveza. A možda i za Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. A možda i za mjesto šefa Europskog vijeća. Popisu nema kraja.

Uglavnom, što će biti s nama kad spasitelj Plenković ode na neku uvaženiju, lagodniju i unosniju međunarodnu funkciju?

Jer to je, čini se, samo pitanje dana.

Plenković je Hrvatsku, njezinu političku scenu, društvo, ao vlastitoj stranci da se i ne govori, navikao na percepciju vlastite veličine i važnosti, uvjerio da o njemu ovisi sudbina Hrvatske, da odlučuje o našim sudbinama, kao i sudbini interesnih skupina u društvu. Primjerice, o liječnicima.

Kome je teško, mora se obratiti Plenkoviću.

Danas su to liječnici, prije nekoliko godina to je bila zlostavljana supruga požeškog župana. Sutra će to biti netko drugi.

Dobro je da ode

I baš zato je dobro da Plenković na izborima ili nakon njih konačno ode s čelo Vlade, a onda i HDZ-a. Ne samo zbog samog premijera koji ipak previše pati pod teretom korupcije, afere, afere, pandemije, potresa, Zorana Milanovića… Svaka funkcija jede, a premijer jede najviše. Gotovo ako predugo stoji.

A Plenković je, ruku na srce, već predugo u Banskim dvorima.

Drugi mandat u pravilu donosi kulminaciju svih zala, tako je bilo s Franjom Tuđmanom, pa s Ivom Sanaderom, a sada s Plenkovićem. Svaka funkcija kvari, a premijerova najviše, pogotovo ako je na njoj najdulje.

Zagušio državu

Plenković je zagušio Hrvatski sabor, kao i Vladu i osobito vlastitu stranku. Kroz razne malverzacije ubio je demokraciju, parlamentarizam, javno mnijenje, institucije, političku konkurenciju u HDZ-u iu ostalim strankama. Doduše, spašava HDZ, ali to istodobno znači da ubija Hrvatsku.

I sad bi trebao ući kao favorit u utrku za treći mandat na čelu Vlade.

Hrvatska bi to teško podnijela.

Jedan spasitelj

Kao što liječnici vape za sastankom s premijerom, jer od resornog ministra pomoći nema, niti ministar Beroš može išta riješiti bez premijera Plenkovića, tako bi se i Hrvatska orijentirala prema jednom čovjeku koji, vidjeli smo to, naređuje odbijanje prijedloga oporbe za pomoć roditeljima njegovateljima, da bi onda najavio svoj prijedlog pomoći.

Samo kako bi se predstavio kao spasitelj.

To je opasnost za Hrvatsku koja bi se pretvorila u Vučićevu Srbiju, Orbanovu Mađarsku, možda čak i Putinovu Rusiju, gdje jedan lider drži vlast, izigrava Ustav, prilagođava sustav i podržava čitavu državu vlastitim interesima, prohtjevima i ukusima.

Činilo se nekada da je Hrvatska zapravo sretna što je od Karamarka i njegove desničarske bojne došla do Plenkovića i njegove koalicije s manjinama i liberalima. Ali to isto govorilo se i za Ivu Sanadera.

Rukavica oko vrata

Dakle, Hrvatska je i za Plenkovićev mandat doživjela tsunami korupcije. Sustavno podjarmljivanje institucija. Kontrola pravosuđa i sudova. Ušutkavanje kritičara. Uljuljavanje u lažni osjećaj sigurnosti koji počiva na jednoj osobi i još gorem strancu. I milijunske afere, eksplozije sudačkih automobila, bezočne pljačke, novi tajkuni…

Nema neke velike guši li vas čelične ili baršunaste razlike. Krajnji ishod opet je isti.

Dugotrajna vladavina, a pogotovo nadmoć jedne osobe u politici, može biti pogubna za državu i društvo, za demokraciju, za građane.

Država se sve više orijentira prema jednom lideru, institucije i mehanizmi prilagođavaju jednom čovjeku, građani počinju jednu osobu poistovjećivati ​​s funkcijom.

A to onda blokira sustav, način odlučivanja, podjelu vlasti.

I to je ono što sada imamo i što će eskalirati što se Plenković bude dulje zadržavao na vlasti. On je donio stabilnost, ali Hrvatska se u njoj utapa.

Najčitaniji članci

Odaberi temu koju želiš pratiti Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku

Više o temiIzvor: 24sata.hr