Za većinu navijača koji su jučer prisustvovali finalu Kupe na Rujevici, uključujući i mene samog, to je isto finale završilo negdje u ranim jutarnjim satima. U mom slučaju zora je već pucala nad Klisom Kosom, na onoj zadnjoj dionici pred sam ulazak u Split s koje puca pogled na cijeli grad, u trenutku kad se i doslovno mogao ponoviti stih opjevan satima ranije, o Splitu koji čeka još navijača koji će doći .
Priča o ovom riječkom finalu zapravo je, u organizacijskom smislu, ozbiljno započela onog trenutka kada je Dinamo šokantno ispao u polufinalu na Šubićevcu.
Gradacija organizacije svela se na tri stupnja kompleksnosti. prvi je bio onaj općenito ‘najgori’ što se atmosfere tiče, ali najviše što se tiče organizacije, a to je da su se na Rujevici u finalu mogli sastati Šibenik ja Slaven Belupo. Potencijalni derbi Dinama i Hajduka na Rujevici je bila opcija koja bi atmosferom bila nenadmašna, ali koja bi iz sigurnosnog aspekta značila noćnu moru, unatoč onom vinkovačkom finalu 2018. koje je prošlo razmjerno glatko.
Taj se scenarij pokazao kao solidan kompromis, no fact is da kada Hajduk tako važnu utakmicu igra na neutralnom terenu — a pogotovo ako je neutralni teren i teren njegovog drugog žestokog rivala — onda to znači i prekovremene sate. , prvenstveno za ljude iz policije, a onda i iz HNS-a.
To je ta priča ‘obitelji’; priča o vrhuncu sezone, ali po mjeri Saveza
A čitat ćete, ne sumnjam, o savršeno organiziranoj završnici. Bilo je, doduše, pokušaja bacanja baklji između Torcida ja Funcuta, koje su srećom zapele na višećim ogradama, zapalile su se i stolice na istočnoj tribini, ali najveći ‘incident’ ispada onaj feštarski upliv u navijačka prepucavanja u koji se upustio Marko Livaja. Čitat će se o dodanoj vrijednosti ovom brendiranom kup natjecanju kroz organizaciju ovakvih ‘putujućih’ finala, o blještavilu konfeta koji se baca preko pobjedničke ekipe i ‘standardima’ koji su u tom smislu podignuti.
Razlog zbog čega se, u pratnji Rabuzinova sunca na putu do Splita, dočekalo ono pravo sunce na horizontu ne leži u slavljeničkim pit-stopovima po benzinskim stanicama od Gorskog kotara i Like pa do Dalmacije. Jasno, na njima je vladala gužva i tijekom dana, a posebno navečer, kada je magla obavila veliki dio putova kojima su se navijači Hajduka i Šibenika raštrkali prema svojim kućama. Međutim, sa svakim novim vozilom u kojem su na povratku navijači izlazili po hranu i piće vidjeli su se samo umorni pogledi ljudi koji su svoje nazovi-slavlje prethodno odrađivali u već odavno također ‘brendiranom’ okruženju kaveza, špalira, prekrcanih gradskih autobusa i zakrčenih parkinga. .
Bitna je samo fasada
Dok su vrhunske klubove i Saveza nakon utakmice odrađivale svoj protokol, dok je službeni Hajduk već postavio slavljeničku sliku iz aviona koji se zaputio prema Splitu, tisuće navijača ušle su u treći sat čekanja.
Prvo je došlo dugo čekanje na samom stadionu. Tada je stigao špalir te gomile kroz poprilično opako klaustrofobične serpentine koje od Rujevice vode ka obližnjem parkingu, kroz mini-labirint koji i na prvi pogled u kombinaciji s morem ljudi odmah u glavu stavi pomisao koliko bi se zlo dogodilo da dođe do nekakve, bilo kakve , situacije koja izaziva paniku. Idući je korak bio trpanje u autobuse i idućih dva sata provedenih u njima prije nego što se krenulo prema Grobniku i zatim izvan radijusa grada Rijeke.
U toj gomili nisu bili mrki ultrasi koji su potkraj utakmice mjerili poglede sa specijalnom policijom poredanom pred tribinama u svrhu snimanja upada na teren. Oni su činili mali dio ukupnog broja gledatelja; većina posjetitelja bili su obični kibici, ljudi svih dobnih skupina, koji su pak velikom većinom jedva uspjeli izabrati slobodan dan s posla, iz škole/fakulteta ili od obiteljskih obveza kako bi ispratili svoje klubove na za njih veliki dan. To maltretiranje koje su prolazili oni zbog kojih se, kao, sve to i igra, daleko od kamera i reflektora iu sjeni tih zabačenih, mračnih parkinga, priča je koja se već godinama ne mijenja.
Cijelo je finale na kraju ispalo podosta i antiklimaktično. Od tribina na kojima je službeno bilo nešto više od 7.000 ljudi, ali sa svejedno nemalim brojem vidljivo praznih sjedalica — pogotovo u onom neslavnom kavezu, ali i na glavnoj tribini. Tu su se mnoge prisjetile epizode s kupnjom ulaznice izvan ovih klupskih kontigenata, a koje su navodno, barem tako navodile iz službe za korisnike, planule u doslovce nekoliko sekundi. Ili se radilo o rekordno brzoj rasprodaji u globalnim okvirima, ili nešto realnije uporište tog naziva-fenomena možemo pronaći iu informacijama o kartama koje su pojedinci dijelili po vlastitom nahođenju.
Isto tako, pitanje koje će biti besmisleno postavljati i iduće godine ono je o ovakvom ‘nenavijačkom’ terminu finala, organiziranom usred tjedna u kasnim poslijepodnevnim satima. Kombinacija te satnice i ‘sigurnosnih procjena’ u obliku besmislenog dugog zadržavanja isisala je mnogima i posljednji atom snage i volje za slavljem. Štoviše, pozitiva se onda pretvorila u osjećaj brige oko organizacije sutrašnjeg radnog dana, koji se za mnoge spojio u jedan dupli dan nakon besane noći na cesti.
I to je ta priča ‘obitelji’, one sa službenih barjaka na terenu; priča o vrhuncu sezone, ali po mjeri Saveza.
U tom je pogledu najbitnije da fasada bude sređena i da protokol ne naleti na neku izrazito veliku prepreku. Navijači su tu potrebni kao idealna kulisa, ali samo dok traje utakmica i dok su prisutne kamere i fotoaparati; to što će se s njima događati prije i poslije ionako nije ni bitno. Isto vrijedi onda i za politiku, kojoj je najbitnije napuhati domenu operative daleko izvan realnih okvira rizika i koja će ta zadržavanja i tlačenja onda precrtati činjenicom da, srećom, nije bilo nikakvih ozbiljnijih incidenata.
Navijački karavani koji nakon ovakvih gostovanja idu kući i svu njihovu bol opet prati lajanje u prazno.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr
