Možda nije sasvim politički korektno uoči drugog izbornog kruga reći da je Recep Tayyip Edoğan novi/stari predsjednik Turske. Ali to je već danas politička činjenica prema kojoj se ravnaju globalni i regionalni akteri. Nakon što je njegova stranka na parlamentarnim izborima osigurala apsolutnu većinu u parlamentu, a on kao predsjednički kandidat bio je vrlo blizu pobjede (na 0,5 posto) već u prvom krugu, nedjeljni su predsjednički izbori praktički formalni.
Protukandidat ujedinjene oporbe Kemal Kılıçdaroğlu teško bi nadoknadio minus od pet posto iu manje kontroliranoj državi od Erdoğanove Turske, čak i nakon što je treći predsjednički kandidat Sinan Oğan (očekivano) dao javnu potporu Erdoğanu. Sve to skupa izgleda kao da je sam Erdoğan, koristeći sva raspoloživa sredstva kontrole izbornog procesa, želio ili dopustio drugi predsjednički krug – zbog demokratskog dojma na Zapadu.
A i zato da u drugom krugu, kad kandidati idu ‘jedan na jedan’, kod kuće podcrtaju svoju prednost nad Kılıçdaroğluom.
Dobar i Istoku i Zapadu
Izbori u Turskoj pokazali su da Erdoğan ima veliku i ozbiljnu oporbu u zemlji, ali i da se čvrsti autoritarni režimi ne mogu demokratski promijeniti (svrgnuti na izborima) samo iznutra. Također su pokazali da zapadnim demokracijama zapravo ne smeta Erdoğanova čvrsta ruka u Turskoj sve dok može kontrolirati zemlju i dok prema van djeluje u predviđanjima gabaritima međunarodnih odnosa. To na kraju znači da je za SAD, a onda i za EU, Erdoğan u redu sve dok se ne dovodi u pitanje turskog članstva u NATO-u.
Osim toga, važno im je da na čelu geopolitički tako važne države kao što je Turska ima lidera koji znaju čitati geopolitiku, koji znade kad može pokazati neposluh i primijeniti pritisak da se ostvari politički profit, a kad se mora povući da ne bi izgubio. Koji znade i kad treba ugoditi zapadnim partnerima da bi zadržao njihovu naklonost, kao što je to učinio dva tjedna prije izbora kad je objavio da su se turske službe locirale i ubile jednog od vođa Islamske države (al-Kurajšija) u Siriji. Istočnim i istočnjačkim režimima Erdoğanovi demokratski deficiti pak nikad nisu smetali.
Izbori u Turskoj pokazali su da Erdoğan ima ozbiljnu oporbu u zemlji, ali i da se čvrsti autoritarni režimi ne mogu demokratski promijeniti (svrgnuti na izborima) samo iznutra
A na međunarodnom planu on im je vrlo zahvalan igrač, otvoren prema svima koliko je to njemu i njegovoj viziji Turske u interesu, a prema načelu: koliko moći – toliko utjecaja. Pritom i Istok i Zapad znaju da će Erdoğan uzeti sve što može uzeti i da će popustiti samo onda kad mora.
Nova izborna pobjeda u Erdoğanovu slučaju znači kontinuitet u vođenju vanjske politike kako bi konsolidirao svoje dosadašnje međunarodne stečevine i pozicionirao Tursku kao ključnu državu između jugoistočne Europe, Bliskog istoka i srednje Azije. Prije ulaska u drugi izborni krug javno je istaknuo dobre odnose s Rusijom i prijateljstvo s Putinom, dodavši da će u sljedećoj fazi odnosi biti bolji i bolji.
Turska i Rusija tradicionalni su suparnici i partneri na svim područjima koja Erdoğan vidi kao zonu obnovljenog utjecaja bivšeg Otomanskog carstva – od srednje Azije i Bliskog istoka do Balkana. Turska je igrala i igra ulogu nesvrstanog partnera u ratu Rusije protiv Ukrajine – Rusija je za ljubav vrlo selektivno i djelomično slijedila politiku sankcije NATO-a, za ljubav Ukrajini prodavala i slala joj svoje borbene dronove Bayraktar .
Dvostruki profit na žitu
Pod američkim pokroviteljstvom odigrala je i ključnu ulogu u rusko-ukrajinskom sporazumu o izvoru ukrajinskog žita, na čemu je ostvarila politički i financijski profit. I prije nego što je formalno osvojio novi mandat, Erdoğan je poručio NATO-u da će se i dalje miješati u njegovo širenje te da ni prijam Švedske još nije gotova stvar. Naime, Turska (zajedno s Orbánovom Mađarskom) još nije ratificirala švedski pristupni ugovor. Erdoğan će, dakako, nastojati što
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
