Malo je i kemičara koji znaju da se otac elemenata periodnog sustava Dmitrij Ivanovič Mendeljejev nije bavio anorganskom nego organskom kemijom, i da ga je baš to, bavljenje kemijom ugljikovih spojeva dovelo do otkrića periodnog zakona koji čini temelj anorganske, a ne organske kemije. Kako to? Mendeljejev je istraživao naftu, ugljikovodike, pa se pitao, kada je naumio pisati udžbenik anorganske kemije, ne bi li se i ta kemija mogla prikazati na isti način kao organska. Znao je naime da porastom „atomske težine“ (relativne molekulske mase) vrelišta alkana (metan, etan, propan, butan… ) monotono rastu (20 – 40 oC za svakih novih 14 atomskih jedinica mase, tj. za svaku skupnu CH2), pa bi se nešto takvo moglo očekivati ​​i za kemijske elemente. Znamo kako je završilo: za razliku od molekula, kod atoma se svojstva s porastom mase mijenjaju periodički.

No bavljenje ugljikovodicima dovelo je Mendeljejeva do još nečega. Godine 1877. ruski je kemičar iznio hipotezu da su ugljikovodici što ih nalazimo u prirodi, a to su prije svega oni u nafti, nastali. anorganskim procesima, poglavito reakcijom vodene pare s karbidima. Za taj proces očito nisu bila potrebna živa bića, ni živa ni mrtva. Nafta nije dakle fosilno nego geokemijsko gorivo.

Koliko god ta 150 godina stara teorija čudno zvučala, ona i danas ima svoje sljedbenike. Zanemariv je broj znanstvenika, posebno među geolozima, koji će nijekati biogeno porijeklo nafte, mnogo je onih koji ne vjeruju u njezino abiogeno porijeklo, no ima i onih, poput profesora Roberta Robinsona sa Sveučilišta u Oxfordu, koji kažu da postoji biogeni ali i abiogena nafta.

Porfirin - dokaz da je nafta organskog porijekla
Porfirin – dokaz da je ulje organskog porijekla

Da je nafta doista nastala od biljaka i životinja uvjerljivo nam pokazuje njezin sastav. Prije svega u nafti se nalaze porfirini, tj. porfirin i njegovi derivati ​​i kompleksi s vanadijem i niklom. To su kemijski spojevi s inertnim prstenastim molekulama koje su – poput fosiliziranih kostiju i ljuštura – zaostale nakon raspadaklorofila i druge slične tvari iz biljaka i životinja. Još jedan snažan dokaz je da u ulju dominiraju alkani neparnim brojem atomi ugljika. Zašto? Najjednostavniji odgovor je da su nastale reakcijom dekarboksilacije masnih kiselina (R-COOH → RH + CO2), a kako alkilna skupina R masnih kiselina uvijek ima neparan broj ugljikovih atoma, jasno je da će iu molekuli od njenog nastalog ugljikovodika, RH, broj atoma ugljika biti neparan.

Kerogen - od toga nastaje nafta
Kerogen – od toga nastaje nafta

Još su uvjerljiviji geološki dokazi. Nafta se nalazi u slojevima sedimentnih stijena, škriljevaca. Škriljevci sadrže organsku tvar, kerogenod kojeg potom djelovanjem tlaka i temperature nastaje nafta.

To bi sve bilo lijepo da je sva nafta takva. Ali nije. Petnaest milijuna barela nafte godišnje vadi se iz pukotina u magmatskim stijenama. Kako je tamo dospjela? Mogla je, razumije se, nastati u sedimentnim stijenama koje se nalaze iznad magmatskih, no zašto je izabrala put prema dolje umjesto prema gore? Najlogičniji odgovor je da nafta iz magmatskih stijena (koja čini samo 1 % pronađene nafte) nije nastala u sedimentnim stijenama. Nastala je geokemijskim procesima u dubinama Zemljine kore.

Danas teorija o abiogenom porijeklu nafte ima još jače uporište nego u doba Mendeljejeva. Prvi život je morao nastati od ugljikovih spojeva, pa i ugljikovodika kojih je na Zemlji sigurno bilo prije postanka života. U meteoritima, ugljičnim hondritima, pronađeni su organski spojevi, koji očito ne potječu od svemirskih mikroba (ni od svemirskih čudovišta). Među njima preteže kerogen (80 %) – tvar koja se ne razlikuje mnogo od kerogena u škriljevcima od kojeg nastaje nafta!

Je li adamantan dokaz o abiogenom postanku nafte?
Je li adamantan dokaz o abiogenom postanku nafte?

Štoviše, nafta koja se nalazi u pukotinama magmatskih stijena razlikuje se od nafte u drugim nalazištima. Iz njezina se sastava može zaključiti da je najvjerojatnije nastala djelovanjem vodika na grafit ili na proizvode Fischer-Tropschove sinteze (reakcije vodika i ugljikova monoksida pri čemu nastaju ugljikovodici). Među osobnim sastojcima te nafte nalazi se i adamantanzasićeni ugljikovodik spojenih prstenova kojeg je – da navedemo povijesni kuriozitet – prvi sintetizirao u Zagrebu naš budući nobelovac Vladimir Prelog.

Što je od svega toga istina teško je reći. Teorije u geologiji trebaju dugo vremena da budu općenito prihvaćene ili odbačene, jer se nalaze mogu različito interpretirati. No jedno je sigurno: nafta je sigurno biološkog porijekla, a možda je ima – vrlo vrlo malo – koja to nije. Stoga je nafta (ipak!) fosilno gorivo.

Nenad Raos je kemičar, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, koji je radio do umirovljenja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja teorijske (računalne) kemije, kemije kompleksnih spojeva, bioanorganske kemije i povijesti znanosti. Bio je pročelnik Sekcije za izobrazbu Hrvatskog kemijskog društva, glavni urednik Prirode te urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji. Još se od studentskih dana bavi popularizacijom znanosti. Autor je 3000 znanstveno-popularnih članaka te 15 znanstveno-popularnih knjiga, među kojima je i upravo izašla “Kemičar u kući – Kemija svakodnevnog života”. .

Više o temiIzvor:Bug.hr