Zašto kažemo superćelija, a ne superstanica? Postoji zanimljivo jezično tumačenje

Autor: Zlatko Govedić Utorak, 25. srpnja 2023. u 14:01

Posljednjih dana svjedoci smo nestabilnog vremena s nekoliko snažnih oluja koje su pogodile Zagreb i širu okolicu, Zagorje, Slavoniju i Primorje.

U meteorološkim raspravama čuli smo čitav niz mišljenja, od znanstvenih tumačenja do teorije urote. No uz njih se pojavila i lingvistička rasprava u kojoj su se mnogi pitali zašto kažemo “superćelija”, a ne “superstanica”. Postoji vrlo opravdan razlog za to.

Za početak treba reći da se u meteorologiji pojmovi “ćelija” i “superćelija” odnose na vrste oluja i grmljavinskih oblaka koji se razvijaju u atmosferi. Riječ je o složenim meteorološkim pojavama koje se često javljaju u uvjetima atmosferske nestabilnosti, a mogu izazvati jak vjetar, tuču, obilne kiše i tornadu.

Miješanje zraka

Zračna masa jest atmosferski zrak kojem su na velikom području vodoravno ujednačene i vertikalno jednoliko raspodijeljene temperatura i vlažnost. Vodoravni promjer zračne mase može biti 500 do 5000 km, a visina 1 do 20 km.

Svojstva dviju različitih zračnih masa miješaju se u prijelaznom području, ali se one kao cjeline ne miješaju, nego se teža (i hladnija) uvlači pod lakšu (i topliju) zračnu masu koja se uzdiže.

Vertikalno kretanje zraka

Olujna ćelija je zračna masa u kojoj se zrak kreće vertikalno u konvektivnim petljama i koja se kreće i reagira kao jedna cjelina, funkcionirajući kao najmanja jedinica sustava koji stvara oluje.

Ćelija se često formira u atmosferi kada se topla i vlažna zračna masa diže dok se hladnija spušta. Ovo okomito kretanje zraka stvara kumulonimbusni oblak.

grmljavina

Obične stanične grmljavine jesu male ljetne oluje koje ne traju dugo, nisu jako velike te imaju širinu manju od 1 km. Ipak, i dalje su opasne jer proizvode munje, no obično ne stvaraju tuču ili jak vjetar.

Međutim, jači vjetrovi koji se nazivaju umjereno smicanje vjetra mogu uzrokovati veće grmljavinske oluje. Te oluje mogu trajati više sati, postajući sve veće i veće s jakim vjetrovima, munjama, jakom kišom, poplavama i tučom.

Višećelijske i superćelijske oluje

Ako niz takvih oluja putuje zajedno, to se naziva višećelijska oluja.

Kada postoje još jači vjetrovi koji se nazivaju jako smicanje vjetra i mijenjaju smjer dok se zrak diže, može se stvoriti rotirajuća grmljavinska oluja koja se još naziva superćelijska grmljavinska oluja.

Slično višećelijskim olujama, superćelije mogu uzrokovati jake vjetrove, munje, obilne kiše, poplave i tuču. Međutim, zbog svoje okretnosti, superćelije također mogu stvarati tornadu. Donose mnogo kiša i stvaraju poplave s velikom tučom i jakim udarima kiše. Druge superćelije imaju malo kiše, ali mogu stvarati tornadu i tuču. Sve su te oluje veoma opasne.

Latinsko podrijetlo

No zašto uopće u hrvatskom kažemo “ćelija” i “superćelija”, a ne “stanica” i “superstanica”? Mnogi komentatori na društvenim mrežama tvrde da je riječ o srbizmima. No ipak nije tako.

Imenica ćelija u hrvatski jezik došla je iz latinskog preko talijanskog.

Latinska imenica glasi Cella (umanjenica ili deminutiv jest ćelija). Ženskoga je roda i dolazi od indoeuropskoga korijena *ḱna- “prekriti”. U klasičnom latinskom izgovara se [kela]tradicionalnom [cela].

U talijanskome se isto piše kao u latinskom, no izgovara se [ćela] pa je u hrvatski ušla u obliku “ćelija”. Usput, u engleskom je ćelijai na njemačkom jeziku ćelija.

Prema tome, nije riječ o srpizmu, već o latinskoj riječi koja je iu hrvatski iu srpski ušla iz latinskog preko talijanskog.

I hrvatski i srpski dijele veliki broj tuđica koje se pišu i izgovaraju na isti način (policija, angažman, raketa…), premda ne i uvijek (demokracija/demokratija, kemija/hemija, historija/povijest…).

U hrvatskom se često rabe domaći izrazi umjesto mnogih tuđica, ali one nisu problematične jer obogaćuju jezik pa tako imamo bogatstvo sinonima (povijest/povijest, redarstvo/policija, zrakoplov/avion…).

Dok se u svakodnevnom govoru i književnom izražavanju dopuštaju svi mogući izrazi koji samo obogaćuju jezik i nikako mu ne štete, ipak jest bitno kako se koja riječ uvriježila u određenom kontekstu, naročito kada je riječ o službenom i znanstvenom nazivlju. Tada je korisno rabiti jedan izraz kako ne bi bilo nesporazuma.

Biološko nazivlje

U kontekstu biologije, u hrvatskom se latinska imenica cella uvriježila u obliku “stanica”. Postala je standardni izraz za biološke stanice.

Zato ih u značenju osnovne građevne, funkcionalne i reprodukcijske jedinice života uvijek rabimo u tom obliku.

Iz istog razloga u kontekstu prijevoza često kažemo “kolodvor”, pa taj “kolodvor” ostaje rezerviran za biologiju i medicinu.

To znači da riječi “stanica” i “ćelija” danas u hrvatskom nisu potpuni sinonimi jer im se ne preklapaju ista semantička (značenjska) polja, već se preklapaju samo djelomično.

Meteorološko nazivlje

U kontekstu meteorologije ista se latinska ćelija, preko talijanskog, u hrvatski uvriježila u obliku ćelija i superćelija (eng. supercell) pa su ti pojmovi ostali kao standardni izrazi.

Brojni primjeri

Osim toga, u hrvatskom postoje i drugi primjeri u kojem se zadržao taj talijanizam: samostanska ćelija, zatvorska ćelija, polarna ćelija, jedina kristalna ćelija, Ferrelova ćelija, Hadleyeva ćelija i sl.