Ovo je javna tajna o kojoj nitko ne govori: Srpkinja otkrila mračnu tajnu hrvatskog turizma

Autor: Ivana Jurišić
Četvrtak, 03. kolovoza 2023. u 21:14

Da Hrvatskoj nedostaje radnika, to svi znamo. Najgore je u turizmu koji čini oko 20 posto BDP-a, a gdje prema nekim procjenama nedostaje između 20 i 60 tisuća radnika.

Kako su mladi Hrvati nakon ulaska u EU otišli preko granice, poslodavci se snalaze kako mogu. Radnike uvoze iz zemalja bivše Jugoslavije, a sve je više i onih koji dolaze iz Azije, iz Nepala, Filipina, pa čak i Indije.

Među sezonskim radnicima na Jadranu druga najbrojnija skupina su radnici iz Srbije. Pretpostavlja se kako ih je u Hrvatskoj preko 12 tisuća, a najviše rade u Istri i na Kvarneru.

Premoreni i nezadovoljni

Liljana Stefanović je direktorica ljudskih resursa u agencija Partners&Orka iz Beograda koja već 23 godina traži radnike za poslodavce u Hrvatskoj. Ove godine je preko njihove agencija posao u Hrvatskoj našlo 60-ak građana iz Srbije. Uglavnom rade kao kuhari, konobari, sobari, recepcioneri. Tražena su radna snaga, a njih 60 posto se vrate i druge sezone.

Srpkinja otkrila istinu o plaćama na Jadranu: ‘Evo koliko plaćaju hrvatski ugostitelji’

Iako su zadovoljni plaćama u turizmu, zbog jednog problema mnogi od njih razmišljaju hoće li se uopće vratiti u Hrvatsku ili sljedeće godine potražiti posao u nekoj od drugih zemalja EU. Problem je to koji ne muči samo srpske radnike, već i hrvatske, kao i radnike drugih nacionalnosti zaposlene na Jadranu u vrijeme sezone.

“Moram biti otvorena i reći kako mi se većina radnika požalila na slobodne dane, odnosno nedostatak istih. Naime, većina poslodavaca im tijekom sezone, znači punih 120 dana ne da ni jedan jedini slobodan dan”, otkriva Stefanović.

“Ponekad se dogodi da šef primijeti da mu je radnik iscrpljen pa mu možda da jedan slobodan dan ili jedan dan prvu, drugi dan treću smjenu, ali to je više iznimka nego pravilo.

Radnici bi po zakonu trebali imati jedan dan slobodno u sezoni, ali to se ne poštuje. Onda nije nikakvo čudo da su premoreni i nezadovoljni”, smatra Stefanović koja dodaje kako radniku treba dati slobodan dan, ako šef očekuje dobro raspoloženog radnika.

“To treba hitno ispraviti”, kaže.

‘I robovi su imali više prava’

Na takvo stanje u turizmu se žale i naši radnici sezonci.

“Radim kao konobarica od 1. svibnja u jednom restoranu u Šibeniku. Radimo i po 12 sati, a od početka sezone nisam imala ni jedan slobodan dan. Koji put imam osjećaj da su i robovi imali više prava od naših sezonaca”, rekla nam je jedna turistička djelatnica koja želi ostati anonimna, jer kako sama kaže, posao joj treba.

“Od toga živim bar nekoliko mjeseci nakon sezone. Mogla bih tražiti drugi posao, ali svugdje je isto”, iskreno će ona.

Najmanje dan odmora tjedno

A što kaže zakon? Iz ministarstva rada Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objašnjavaju kako radnici temeljem Zakona o radu ostvaruju pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata, kojem se pribraja dnevni odmor u trajanju od najmanje 12 sati. Maloljetnom radniku, kao posebno zaštićenoj kategoriji radnika, propisuje se pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 48 sati.

Tjedni odmor radnika koji zbog obavljanja posla u različitim smjenama zbog objektivno nužnih tehničkih razloga ne mogu iskoristiti tjedni odmor na način kako ga propisuje Zakon, uređuje se na način da takvim radnicima pravo na tjedni odmor može biti određeno u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata, uz koji se ne pribraja dnevni odmor kao ostalim radnicima. Pri tome je propisana obveza poslodavca da takvom radniku osigura korištenje zamjenskog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je radnik proveo na radu, a zbog kojeg je dnevni odmor koristio u kraćem trajanju. Po završetku takvog razdoblja, poslodavac je dužan radniku osigurati zamjenski dnevni odmor u cjelokupnom njegovom trajanju, odnosno ne omogućava radniku korištenje slobodnih dana, već korištenje zamjenskog dnevnog odmora.

Iako je Zakonom o radu propisano da tjedni odmor radnik koristi nedjeljom, odnosno u dan koji nedjelji prethodi ili iza nje slijedi, uzimajući u obzir različite potrebe pri organizaciji rada poslodavca, Zakonom su propisani izuzeci. Ako radnik ne može koristiti tjedni odmor na Zakonom propisani način (nedjeljom, odnosno u dan koji nedjelji prethodi ili iza nje slijedi), poslodavac mu mora za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio, odnosno koristio ga je u kraćem trajanju.

Pravo na tjedni odmor radnik ostvaruje bez obzira na način organizacije i utvrđenog rasporeda radnog vremena radnika. U skladu s navedenim, pravo na tjedni odmor ostvaruju i oni radnici koji prema utvrđenom rasporedu radnog vremena rade u različitim dijelovima dana.

Osim prava na tjedni odmor, poslodavac mora voditi računa i o pravu radnika na dnevni odmor, koji radnik ostvaruje u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno, tijekom svakog razdoblja od 24 sata.

Izuzeci za sezonske radnike

Zakon o radu propisuje izuzetak u trajanju toga odmora na način da omogućava da punoljetni radnik koji radi na sezonskim poslovima, a koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana (tzv. dvokratni rad) ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje osam sati neprekidno. Uvjet za takvo određivanje kraćeg dnevnog odmora je osiguranje zamjenskog dnevnog odmora, odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg dnevni odmor nije koristio, odnosno koristio ga je u kraćem trajanju. Međutim, sama činjenica propisivanja ovakvog izuzetka ne znači ujedno da određivanje dnevnog odmora u kraćem trajanju poslodavac može primjenjivati kao pravilo za one radnike koji u okviru poslovanja poslodavca rade u smjenama.

ČISTAČICA APARTMANA I BUDUĆA DOKTORICA OTKRILA SVE! ‘Ma kakvih 20 eura po satu. Ovoliko plaćaju škrti vlasnici vila, a još očekuju da im i bazen očistite’

Postupanja poslodavca koji radniku ne omogući korištenje prava na tjedni i dnevni odmor na način i pod uvjetima propisanim Zakonom, sankcionirana su kao prekršaji iz grupe težih prekršaja za koje je predviđena kazna od 4.110 do 7.960 eura (članak 228. stavak 1. točka 17. i 16. Zakona).

Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim propisom, radnik ima pravo na povećanu plaću. Pri tome, Zakonom je propisano povećanje samo za rad nedjeljom, a povećanje plaće koje radnik ostvaruje za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, blagdanom ili neradnim danom prema posebnom propisu, uređuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva (Narodne novine, br. 50/22) ugovoreno je pravo radnika na povećanje osnovne plaće za prekovremeni rad 50 posto. Kada radnik radi nedjeljom, ostvaruje pravo na zakonsko povećanje plaće za rad nedjeljom, bez obzira ostvaruje li pravo na povećanje i po nekoj drugoj osnovi.