Foto: Damjan Tadić / CROPIX
Autor: Marcel Holjevac/7dnevno
Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr
Sada bi na Trgu molili krunicu
Kako se cinično ne nasmijati, iako je situacija zapravo tragična, kada pročitate da optuženicima u Zambiji silno nedostaje Hrvatska? Zanimljivo je to od te ekipe čuti. Dosad im je falila Juga. “Nadamo se da će upravo pobijediti i da ćemo napokon vidjeti svoju djecu, braću, sestre. Oni su isto izvan sebe, žele biti sa svojom djecom, žele vidjeti nas, svoje najmilije, Hrvatska im svima užasno fali”, rekli su za novine članovi njihovih obitelji. Podsjetilo me to na pokojnog emigrantskog pjesnika Borisa Marunu i njegovu pjesmu o Hrvatskoj, spjevanu po povratku u domovinu devedesetih “Bilo je lakše voljeti te iz daljine”. Jer kada su bili tu, Hrvatska im je uglavnom išla na jetra i čeznuli su očito za egzotičnijim i manje bijelim zemljama i ljudima.
Sada bi vjerojatno radije i krunicu na Trgu molili, ako treba, samo da ne budu tamo gdje su sada. Iako vjerojatno ne znaju kako krunica izgleda i što se s tim radi. Ustvari, baš me zanima bi li opet bilo ovakvih napada na molitelje kao svakog vikenda, pa i prijetnji, kada bi idućeg vikenda molili da Bog podari vjeru onima u Zambiji ili čak za povoljan ishod presude? Ili bi se i ateisti pridružili molitvi?
Tu je, jasno, i neizbježni Pernar, koji uspješno radi na svojoj samopromociji. Kao i uvijek. A njime su članovi obitelji uhićenih zgroženi. Stavio bih ruku u vatru da su ga podržavali kada je organizirao one prosvjede protiv “Jace”, vjerojatno je poneki i glasao za njega jer su oni, naravno, protiv kapitalizma i banaka. Ja, naravno, protiv HDZ-a. Koji sada šalje svoje najveće diplomate u Zambiju da spase što se spasiti da.
Članak u Jutarnjem ih inače u svakoj rečenici jedan dvaput apostrofira kao “Hrvate”. Valjda bi kod domoljubnih Hrvata izazvao osjećaj suosjećanja. Jakih Hrvata. Donedavno su pjevali: “Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, ja nisam vaš, moji su dobili ’45.” Naravno, Jutarnji će umjesto rečenice “zbog optužbi za pokušaj trgovine djecom”, upotrijebiti eufemizam “u operaciji posvojenja kongoanske djece”. Kao da umjesto “sudjelovanje u pokušaju pljačke banke” napišete “operacija podizanja bespovratnog kredita”.
No sada barem znamo kako od “građana” i Jugoslavena napraviti Hrvate. Pošaljite ih na neko vrijeme u Zambiju ili Kongo.
Jako ga je uvrijedila izrečena istina
Val štrajkova zahvatio je i Milorada Pupovca. Zastupnik Milorad Pupovac nazvao je u Saboru sramotnim toleriranje govora zastupnika hrvatskog suverenista Željka Sačića, smatrajući da je u njemu optužio srpsku manjinu da radi protiv Hrvatske, te dodao da “ne zna kada će više doći u sabornicu”. A Sačić je samo pokazao neke članke s Pupovčeva portala.
“Mi ovdje imamo velikosrpske tendencije, pa sama je SOA prije godinu dana, dvije ovdje javno upozorila da se u Hrvatskoj budi četništvo, i to među mladim ljudima, iako im dajemo donacije, razumijevanje, sve prema standardima, no oni i dalje grižu ruke i dalje. nije im dosta”, rekao je Sačić.
Govorio je o tome da su Srbi jedina manjina koja Hrvatima zabija nož u leđa, “i nakon krvoprolića u Domovinskom ratu, gdje su Hrvati bili žrtve genocida”.
To se, kaže Sačić, najviše vidi u nastupima SDSS-ova Milorada Pupovca koji “grubo vrijeđa hrvatske branitelje i žrtve”, ali i po sadržaju tjednika Novosti.
Pupovca je to smrtno uvrijedilo. Pa je odlučio ne dolaziti više u Sabor. Nije rekao hoće li i dalje primati saborsku plaću, ali se idućeg dana nije pojavio na poslu. Pupi, vrati se, fališ nam! O kome ću ja pisati ako tebe ne bude?
Ne, ozbiljno, jeste li ikad bacili oko na Novosti? Ja ponekad pogledam jer moram biti u toku s onim što Milorad misli i piše. Cijele su te novine manje ili više prikrivena apologetika velikosrpstva i jugoslavenstva, u cijelofanu intelektualizma, uglavnom površnog. Nešto kao nekadašnji Feral iz svoje terminalne faze, kada je iz sprdanja Tuđmana i korupcije nove vlasti prešao u fazu otvorene mržnje i kada je postalo jasno da njihova kritika vlasti, koju je itekako imalo za što kritizirati, da ne bude zabune, nije dobronamjerna, već vrlo toksične prirode.
No ako se nije pojavio na poslu, pojavio se na svečanoj akademiji u povodu “Dana oslobođenja Zagreba” (i građana od njihovih stanova), zajedno s Mesićem, Radom Borić i Tomaševićem. Gdje se ulazak srpskih postrojbi u Zagreb, ekipa s Morave koja je dobrim dijelom do jeseni ’44. bila u četnicima i koja u životu nije vidjela električnu žarulju, WC-školjku, a vjerojatno ni asfalt, o tramvaju da ne govorim, predvođenih nekim od budućih autora memoranduma SANU-a i najbližih suradnika oca srpskog nacionalizma, Dobrice Ćosića, slavio kao antifašistički i oslobodilački čin. I gdje se obećavalo da će se vratiti Trg maršala. A rečeno je i da je antifašizam budućnost Zagreba. Nadajmo se samo da neće opet otimati stanove i proglasiti doživotnog predsjednika. Stvarno, zašto bi netko sumnjao u njegove, i njegove drugove, demokratske i domoljubne motive?
Progresivna ekipa koja živi u prošlosti
A proslavio se preko Facebooka priključio i Ranko Ostojić, koji je naveo kako je prije 40 godina umro čovjek (tko se još sjeća datuma njegove smrti osim Ostojića?) zbog čega ovo piše na hrvatskom jeziku i ispričao se onima koji bi voljeli da je to “ talijanski ili njemački” (jer valjda saveznici nikad ne bi osvojili Berlin da nije bilo Tita, koji je inače još s partizanima bio u šumi kad su saveznici umarširali u Berlin. “Hvala mu od svih nas što imamo svoje da ga ne damo, a tuđe nećemo”, rekao je i zahvalio “drugu Starom” za sretno djetinjstvo, dječaštvo i mladost. Valjda iu ime djece narodnih neprijatelja koji nisu imali ni djetinjstvo ni dječaštvo ni mladost, a ne samo njih. Ili u ime nas koji od Juge uglavnom pamtimo krize , nestašice, inflaciju i JNA.
Mene ipak zanima što bi mu drug Stari rekao da zna da je slao ljude da crtaju svastike po Poljudu.
No pravi šok me dočekao tek na zidu progresivne drugarice Rade Borić. Jer mi radoznalost nije dala mira. Kao da me je netko vremeplovom vratio u djetinjstvo! Ako netko za nekoliko stotina godina pregleda njezin Facebook, pomislit će da je Drugi svjetski rat još trajao u 21. stoljeću. Ti naši progresivci su totalno ostali u četrdeset petoj. Fotografije partizanskih spomenika, Sutjeska, Trnjanski kresovi, parole iz moje mladosti, i to one kojima smo se i tada, kao djeca, smijali kao zaostalima i glupima, kao reliktu nekih davno prošlih vremena. Poruke su kao da ih je pisao politkomesar 2. ličke brdsko-jurišne. I to nam je progresiva!
Ono s čime smo se sprdali u Jugi, oni danas pišu krajnje ozbiljno! I to nam je progresivna ljevica?
Jedini odmak od partizanije napravio je za Prvi svibnja, na partizanskom Prvom maju, kad je u povodu praznika rada stavio slike sebe kako nešto radi u svom vrtu. Da ne ispadne da je zaboravila na radničko-seljačke korijene pokreta. Pogledavši slike vrta, prvo sam pomislio: Bože, kako je to zapušteno. Doduše, i ona je. Uglavnom, ubijte me, ali ja stvarno ne mogu shvatiti po čemu je ta ekipa koja živi u davnoj prošlosti progresivna? I po čemu je Rada Borić “jedna od sedam najmoćnijih feministkinja svijeta”? Kakve su tek onda ostale, u intelektualnom pogledu, imale doktorat nekih uzaludnih znanosti ili ne?
Hrvatska nikada neće biti Engleska
Krunidba kralja Ujedinjenog Kraljevstva događaj je koji je nakratko zasjenio i nezapamćena ubojstva u Beogradu. A prošao je bez Milanovića, kojem su nekoliko sati prije leta iz Vlade javili kako je avion kojim je trebao letjeti, onaj Vladin – u kvaru. Prekasno da se organizira alternativni prijevoz redovnom linijom.
“Crko maršal, pokvario se avion, to se često događa, a ne mogu blokirati cijeli tjedan i planirati s obzirom na to da bi trebao biti jedan protokolarni revijalni posjet u kojem sjediš pet sati na jednom mjestu, onda bih vjerojatno trebao otkazati i ovo ”, rekao je Milanović na presici.
Još mi se čini da ga prijatelji Banožić i Plenki malo trolaju. Možda malo sabotiraju. Pa je gledao krunidbu kao i mi ostali, na TV-u. A prenosile su ga, barem na Novoj, dvije potpuno neuke i cinične voditeljice koje su cijelu ceremoniju uglavnom ismijavale. I naravno objasnili su nam kako sve to plaćaju engleski porezni obveznici.
Istine radi, monarhija Britanija donosi nevjerojatan novac, ne samo jer ogromni prihodi od imanja Krune (posjetiti palače nisu jeftini, a koji turisti u Londonu ne posjete Buckingham, Tower i Windsor!) idu najvećim dijelom ravno u budžet, a mali dio se vraća kraljevskoj obitelji, već i zato što je monarhija najjači britanski brend. Neizravna zarada od nje je golema.
Sad, jasno je da Hrvatska nikada neće biti Engleska, da mi nemamo takvu tradiciju, ali ipak, kad vidite kako su Britanci brendirali čak i posve izmišljene likove poput Robina Hoode ili kralja Artura, a ne samo žive kraljeve, valja se pitati što smo mi učinili na brendiranju naših kraljeva, poput Tomislava, ili obitelji poput Zrinskih čija priča zvuči kao da su je napisali holivudski scenaristi? Jesmo li ikad pokušali plasirati neku od tih priča, pretvoriti je u uspješnicaili seriju na Netflixu? Svakako bi bilo isplativije od ulaganja u idiotske HAVC-ove filmove o ugroženim Srbima,ugroženim homoseksualcima i ugroženim srpskim homoseksualcima.
*Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portalaDnevno.hr.
Autor:Marcel Holjevac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
Više o temiIzvor: Dnevno.hr