Građani kojima stignu ovrhe zbog neplaćenih računa, za koje tvrde da su ih platili, ali ih nemaju kao dokaz da su napravili grešku do koje nije trebalo doći.
Naravno, sustav evidencije bi trebao postojati i na “drugoj strani”, nikako se odgovornost ne bi smjela odnositi samo na korisničke usluge, no to je problem za drugu priču.
Stoga, da se poštedite potencijalnog trošenja vremena i novca, ne bacajte račune koje ste platili. Ili ih platite putem internet bankarstva i imajte evidenciju uvijek na jednom mjestu.
Nekad to nije moguće, nekima nije ni najpraktičnije, što znači da ih moraju čuvati. Da ne duljimo, evo koje račune čuvati i koliko dugo.
“Najbolje je da građani čuvaju svoje račune barem jednu godinu nakon vremena zastare”, rekao nam jeTomislav Lončartajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) i nastavio:
“Prema članku 232, Zakona o obveznim odnosima zastara za javne usluge je godina dana. To se odnosi na struju, vodu, plin, odvoz otpada, telefon, poštanske usluge, grijanje, TV pristojbu, dimnjačarske usluge…”
Neke druge račune potrebno je čuvati osjetno duže od jedne godine.
“Zastara za pričuvu je tri godine, a za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje vode tri godine, s tim da se pritom radi o relativnoj zastari, dok je apsolutnih šest godina. To je tako jer spadaju u porezne naknade i zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika, ali najdulje što može trajati šest godina”, kazao je Lončar za N1.
Bitno je naglasiti i da zastara ne stupa automatski na snagu.
“Ne provodi se po službenoj dužnosti već se na nju potrošač mora pozvati. Tako mnogi potrošači koji ne znaju za zastaru platiti troškove koji su u zastari”, pojašnjava tajnik HUZP-a i nudi potrošačima još jedan način dokazivanja plaćenih računa:
“Mišljenja smo da potrošači također mogu koristiti svoje bankovne potvrde o plaćanju kao dokaz o plaćanju računa.”
Na kraju, bitno je napomenuti da se zastara ne računa kad stigne do poten
Više o temiIzvor:Poslovni.hr
