Srbija ne koristi potencijal proizvodnje šljive zbog loše tehnologije

Šljiva je simbol poljoprivrede Srbije, ali prinos kao i zarada na tom voću trebala bi biti i do 40 posto veći. O tome, ali i novim rješenjima u voćarstvu, za Radio Novi Sad govorio je profesor Zoran Keserović sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

Cijena kao problem

“Šljiva je u povijesti igrala jako važnu ulogu u razvoju Srbije, mi smo po proizvodnji prvi u svijetu, u prosjeku je to 450-500.000 tona, pojedinih godina i čak i preko 650.000. Ali, moramo priznati da nismo dovoljno napravili na unapređenju tehnologije proizvodnje šljive.

Primjerice, kada bi prešli sa generativne podloge sorte džanarike na podlogu vavit, u jednom gustom sklopu 4×2 metra, mogli bi na istoj površini povećati prinos za 30 do čak 40 posto”, izjavio je Keserović. Navodi da se oni koji rade ekstenzivnu proizvodnju žale na cijenu, te da poznaje proizvođače iz Šumadije koji su izvozili sortu ljepotica po 60 i nešto eurocenti, a otkupljivali po 55 dinara.

“Morate priznati da je to dobra cijena”, kazao je Keserović koji ističe da ako ide šljiva za preradu, ako je i niža cijena, ukoliko koriste tresače, gdje su troškovi berbe otprilike tri do četiri dinara u odnosu na angažiranje radne snage, 13, 15 ili više dinara, mora se gledati kako smanjiti troškove proizvodnje i da se poveća proizvodnja po jedinici površine.

Ukoliko imate kvalitetu, plasman nije problem. Izbacili smo novu, njemačku sortu, Top Taste, koja se ovih dana bere i nakupi 22 posto šećera. Moja je preporuka proizvođačima da polako krenu sa korištenjem vegetativnih podloga, da se podižu zasadi sa 4×2 metra gdje se može ostvariti prinos u prosjeku i do 50 tona po hektaru, kaže ovaj stručnjak.

Keserović naglašava kako Srbija nema dovoljno prerađivačkih kapaciteta, što se pokazalo i ove godine, kada je bila berba višnje. “Kada je u pitanju tehnologija suhe šljive, Srbija je pala na proizvodnju koju je imala kneževina Srbija, 4.000 do 5.000 tona. Očigledno još uvijek nismo izabrali odgovarajuću sortu i nismo standardizirali tehnologiju sušenja šljive i prihvatili europske standarde.

“Tu postoji velika šansa, a moramo ići na proizvodnju različitih finalnih proizvoda, kao što je primjerice čokoladirana suha šljiva, kazao je Keserović. Bez obzira na pad proizvodnje šljive, Srbija je i dalje među vodećim proizvođačima u svijetu. Na površini od oko 74.000 ha, s prosječnom proizvodnjom od 425.000 t, nalazi se na trećem mjestu iza Kine i Rumunjske, dok je po izvozu suhih šljiva, s oko 5.500 t, na petom mjestu.

Sređivanje tržišta

Izvoz svježe šljive od prosječno