Nakon priče u Provjerenom Mijat je pronašao novi dom: Osmijeh na njegovu licu govori više od stotinu riječi

Provjereno je u sinoćnjoj donijelo šokantnu i tužnu priču o Mijatu, 74-godišnjaku iz okolice Zagreba zbog kojeg su susjedi zvali uz pomoć državnih institucija i novinara. Nepokretan, bolestan i sam, u kući bez grijanja i vode ležao je i čekao tjednima. Ipak, ova priča dobila je sretan kraj, a Mijata je u njegovu novom domu posjetila reporterka Ema Branica.

Galerija +3

Prije mjeseca dana Provjereno je ispričalo njegovu priču – 74-godišnjicu Mijat Čorluka pao je ispred kuće, završio u bolnici, a potom vratio nepomičan u kuću bez vode, grijanja i sanitarnih čvorova. Vatrogasci su obili bravu i on je ostao nepomičan u krevetu.

Njegov pas je zbrinut za dva dana, ali ne i on. Preživjeti je uspio zahvaljujući Marijanu Komušancu, čovjeku koji mu nije ni rod ni prijatelj, već poznanik. Ložio mu je vatru tri puta na dan da se ne smrzne i nosio hranu.

Točno na dan kad ga je došla snimati ekipa Provjerenog stigla je i odgovor Specijalne bolnice Sveti Rafael. Sljedeći dan bio je na putu za bolnicu, a dva dana poslije, nakon emitiranja priloga, našlo se i mjesto u domu.

“Mijat je uistinu zbrinut kao i svi drugi korisnici. Ministarstvo plaća troškove smještaja, a mi smo se snašli za sve ostalo. Već su nas susjedi zvali i htjeli bi pomoći. Mi to ostavljamo na razini njihove osobne procjene, ali on u principu ovdje ima sve”, rekao je Domagoj Kronsteinravnatelj Doma za starije Trnje.

“Hvala vam svima! Zahvaljujem i ovim u domu što su ga uzeli da se ne pati gore i jadan nigdje ništa nema”, rekao je Marijan i dodao: “Čovjeku treba pomoć. Ne treba ti meni pomoć kad ja pjevam, pomozi mi kad plačem i kad nemam.”

Mijat je započeo novi, bolji život. Sada izgleda gotovo neprepoznatljivo. Više nije prikovan za krevet i vratio mu se osmijeh na lice.

“Ne ležim stalno. Sad sam bio u kolicima pa su me sestre stavile u krevet. Ja sada moram i mogu jesti”, rekla je Mijat reporterki Provjerenog Emi Branici.

Sada je na sigurnom, suhom i čistom, sa svom brigom i skrbi koju svako biće zaslužuje. I on i Marijan prošli su agoniju, a sada kapa na kockice stoji samo kao ukras, a ne nužnost jer više nije na hladnom. Njegov osmijeh govori sve – priča je ovo sa sretnim nastavkom, kakav bi trebao doživjeti svi oni sami i stari, a ne prolaziti muku kakvu je Mijat prošao.

Više o ovoj priči pogledajte u priloženom videu.