Nešto malo prije nego će se završiti preksinoćnji kup dvoboj Osijeka ja Hajduka u Gradskom vrtu, udaljenom stotinjak kilometara i sat vremena vožnje, u Berlinskoj ulici u Modriči, kod stadiona. dr. Milana Jelićaprvo poluvrijeme svoje utakmice završili su Stil iz Doboja i mostarski Velež. Službena statistika je, pored tri udarca u okvir i još pet njih ukupno, odnosno četiri kornera i dva ofsajda, govorila i kako su dva tima — koja su također igrala četvrtfinale Kupa — napravila ukupno 20 prekršaja. Do utakmice kraja su Osijek i Hajduk, koji su još zaigrali i nešto agresivnije u završnici svojih 96 minuta loptanja, jedni druge faulirali ukupno 27 puta, a njihovi kolege preko Save tu su brojku dostigli desetak minuta nakon početka drugog poluvremena. Do kraja ih je bilo čak 37.
Istina, teren u Modriči bio je katastrofalan, jedva raščišćen od snijega i pretvoren u blatnjav teren, ali to bi bio valjan argument da ovakve razlike nisu pravilo.
Naime, ako je vjerovati od strane InStata prema podacima utakmica u Modriči bila je usklađena s utakmicom HNL-a u kojoj je zabilježen rekordan broj prekršaja ove sezone, onaj između Varaždina a Hajduk je igrao u srpnju. Samo je momčad Sloge napravila 20 prekršaja, što je nešto manje od prosječnog broja prekršaja u utakmicama HNL-a (oko 24), a ni blizu ovosezonskom prvoligaškom rekordu — Borac ja Sarajevo bili ste 43, Zrinjski ja Borac 42, gradski rivali Grad Tuzla ja Sloboda 41.
Prosjek prekršaja koje rade engleski premijerligaši ove sezone je 11, a sličnim brojkama su sve lige zakrpe. Danci su ispred svih s tek 10 prekršaja po ekipi po utakmici, u Sloveniji je do 13, a toliko je iu Austriji, Turskoj i Švicarskoj. Švedski Allsvenskan je na 12 faulova po momčadi u prosjeku, a na tom je sasvim solidan i za Europu u prosječnom broju i Hrvatskoj nogometnoj ligi, u kojoj je prvoplasirani Dinamo ove sezone radi tek osam prekršaja po utakmici.
Rad sudaca u ligi strogo je zabranjeno komentirati igračima, trenerima ili sportskim radnicima, koji za svaku kritiku bivaju strogo kažnjeni.
Zato još nevjerojatnije zvuči podatak da je Zrinjski, koji je prošle godine sa Sergej Jakirović potpuno dominirao Premierligom na klupi, kontrolirao posjed u većini dvoboja i bio taj koji je diktirao tempo, izgubio samo jednu utakmicu, osvojio 27 bodova više od prvog pratitelja, primio 22 gola manje od istog, odnosno zabio 25 golova više , istovremeno je bio na — 16 prekršaja po utakmici. Ta je brojka ujedno i prosjek prvoligaša, koji su prema ovoj brzoj i prilično površnoj usporedbi najgrublji u Europi.
No, jeli zaista to tako? Jesu li Bosanci i Hercegovci zaista takvi nogometni grubijani?
Naravno da je odgovor na to pitanje mnogo kompleksniji nego što se prva čini. Jasno da u ligi BiH — kao, uostalom, iu svakoj drugoj ligi — ima utakmica u kojoj se stvari otmu kontroliraju. I naravno da limitirana kvaliteta i nogometna inteligencija dijela igrača uzrokuju i dobar komad nesuvislih i potpuno neobjašnjivih poteza koji rezultiraju onim što bismo morali nazvati glupim faulovima. Ne, nažalost, nije zanemariv niti problem koji stvara sam nogometni sustav, odnosno sudačku organizaciju, ljudi koji je vode, ali i sami suci.
Da se odmah razumijemo, ovdje nećemo pokušati otkriti zašto točno suci griješe, instruira li ih netko i tko je taj netko koji vuče kraj. Isto tako nećemo pisati niti kojim se klubovima pomaže i zašto je to očito. Iako je dobar dio tih stvari vidljiv golim okom, i dalje su to pravno samo insinuacije i pretpostavke i teze koje je gotovo nemoguće dokazati. Ako se držimo isključivo činjenice, ove gore neosporno kažu da su u BiH suđene mnogo više prekršaja nego što su njihovi kolege bili gdje u Europi, a to, i pored problema koje imaju igrači u BiH, ipak nije logično.
Jedan razlog zašto je to tako stvaranje alibije za sebe; dio sudaca, a među njima i oni najbolji, ne želi da ih se svrstava među trule jabuke, pa najlakšim odlukama i malim kompenzacijama održavaju ravnotežu i svoje ruke čistima. To što tako usporavaju igru i sam tim utječu na kvalitetu nogometa manja je žrtva od njihove osobne, i to je sasvim razumljivo. S druge strane, dio njih zapravo ne zna, nema osjećaja za igru i nogomet i nije im tu mjesto — 20 glavnih sudaca u ligi u šest utakmica jednostavno je previše da bi se koncentrirala kvaliteta.
Jasno da opetovane katastrofalne odluke nekih sudaca stvaraju dojam da je među njima i dobar komad trulih jabuka, ali to se u posljednje dvije godine u službenoj nogometnoj BiH pretvorilo u gotovo zabranjenu temu. Za razliku od, recimo, Hrvatske, gdje su suci i njihovo vodstvo pod ogromnim kritikama, ali i gdje pokušavaju javno objasniti svoje djelovanje, u BiH je šef sudačke komisije Elmir Pilav potpuno zatvoren za javnost.
Odluke njega i njegove komisije, odnosno rad samih sudaca strogo je zabranjeno komentirati igračima, trenerima ili sportskim radnicima, koji za svaku kritiku bivaju strogo kažnjeni — što novčano, što suspenzijama. To je u prošlosti uzrokovalo neke komične reakcije trenera, koji doslovno ne smiju reći ništa što bi dalo naslutiti da su suci makar nevino i slučajno donijeli neku pogrešnu odluku. Nevjerojatno zvuči da već dvije sezone, koliko je ArenaSport vlasnik TV prava za Premier ligu, ni taj kanal ne nudi nikakvu analizu suđenja, pa se zapravo svaka kritika lako gasi uz pomoć vjernih medija, gurajući je pod egidom navijačkosti i subjektivnosti.
S druge strane, u sudskoj organizaciji ne rade baš ništa kako bi javnost pokazala da unutar svojih redova žele stvari učiniti boljim i riješiti se trulih jabuka.
Pogreške, odnosno preuzimanje odgovornosti za njih, sastavni su dio svakog posla, osim kada je Nogometni savez BiH u pitanju. Izgradnja terena koja umjesto 45 dana traje devet mjeseci; CAS-ova odluka da je Disciplinska i Apelaciona komisija prekršila pravila kad je kaznila predsjednika kluba ili očigledne pogreške sudaca na terenu — nikad ništa nije dovoljno da bi netko preuzeo odgovornost za svoja djela.
Pilav i društvo vjeruju da nemaju razloga javnosti — dakle, nogometašima, trenerima, klubovima ili navijačima — objašnjavati bilo koju svoju ili sudačku odluku, ma koliko one nelogične bile. Tako nam se dogodi da iz nižeg ranga na Premijer ligi dođe sudac s 43 godine — UEFA će nove suče regrutira između 25. i 35. — i još bude jedan od onih s najviše delegiranja u zadnje dvije godine. Ili da sudac koji je zbog nepoznavanja pravila igre bio kažnjen s 10 utakmica dobije UEFA-inu značku. Ili da sudac koji dva puta zaredom pada na testovima fizičke spreme bude delegiran za najvažnije utakmice. Ili da suci koji prave kardinalne pogreške ne budu uopće kažnjeni.
Dodajmo tome da je predsjednik NSBiH Vico Zeljković po svom dolasku najavio čistku u Sudačkoj komisiji i onda tu čistku i napravio, što aludira na to da je bivše zamijenio boljim. Od tada se u javnosti počeo stvarati dojam — i to isključivo zahvaljujući očiglednim, čestim i katastrofalnim pogreškama na račun njihovih suparnika — da su privilegirani upravo klub kojeg je Zeljković do jučer vodio kao predsjednik, a koji je u međuvremenu osvojio i jednu titulu prvaka. Povjerenje u Sudačku komisiju nije popravilo ni to što je Zeljković prije dvije godine počeo najavljivati uvođenje VAR-a, projekt na čijem je čelu također bio Pilav, a koji se naprosto do daljnjeg prestao spominjati.
Na kraju svega, sasvim je logično da se u nogometnoj javnosti u posljednje dvije godine pogoršala slika o sucima i suđenju, koja ni ranije nije bila pretjerano bolja. Desetak prekršaja po utakmici, koji zaista usporavaju igru i smanjuju udio previše aktivne igre tim samim utječu na kvalitetu nogometa, samo što su manji i lakše riješili dio problema. Neujednačen kriterij i neobjašnjive pogreške uvijek istih sudaca koje prolaze nekažnjeno, nelogične odluke i potpuno zanemarivanje ulaganja u mlade suce i njihov razvoj, neiskorištavanje potencijala najboljih sudaca i njihova zaštita, potpuno ignoriranje javnosti i autokratsko ponašanje prema svima koji se drznu kritizirati — ti su problemi posljedica sustava i ljudi koji ga vode. Ne mogu se promijeniti s njima.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr
