OTIŠAO JE IZNENADA, A PAMTIT ĆE SE NJEGOVA OTKAČENOST! Ponižen je kao nikad u dresu Jugoslavije, ali ovo ga je prodalo

Autor: Andrija Kačić Karlin Utorak, 07. ožujka 2023. u 19:00

U bivšoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi, iz koje igrači zbog administrativne zabrane nisu mogli u inozemstvo sve do 28 godina bilo je toliko zanimljivih, ekstravagantnih i raritetnih likova koji su postajali legende još za igračke karijere. Plejadu izvrsnih nogometaša i golmana teško je i nabrojati, a starijim obožavateljima nogometa još i danas su omiljene teme. Jedan od njih je tema našeg feljtona…

Jedan od takvih likova je nesumnjiv i golman Petar Borota. Bio je atipičan i vratar i čovjek. Volio je uz nogomet umjetnost, slikarstvo, auto-utrke, au svojim nastupima pred novinarima uvijek je bio nevjerojatno zanimljiv. Umro je, nažalost, 13. veljače 2010. sa samo 56 godina.

Ukratko, za početak, o karijeri. Petar Borota je od 1970. do 1976. godine branio boje OFK Beograda, a od 1976. do 1979. godine bio je standardni branič beogradskog Partizana. Potom je prešao u redove londonskog Chelseaja, gdje je do 1982. godine upisao ukupno 114 službenih nastupa. Pred kraj karijere, završene 1986. godine, kratko je branio u portugalskim klubovima…

Bio je drugačiji

Tijekom karijere u Partizanu odigrao je četiri utakmice za reprezentaciju Jugoslavije.

Nagradu za najboljeg igrača Chelseaja izborio je 1981. godine.

Bio je zaista rijedak tip vratara, te jedan od prvih, uz vratara Boca Juniorsa Huga Gattija, koji je počeo izlaziti duboko u teren s loptom u nogama i driblati suparničke napadače. Običavao je, nakon što bi uhvatio loptu u naručje, dodati si poneki put od vratnice gola. Navijači su ga zbog toga, pogotovo oni Chelseajevi, obožavali, dok je trenerima kidao živce.

Brižno je pazio na vlastitu markantnu vanjštinu, frizuru i modne detalje poput kape. Jednom mu je prilikom, u vrijeme dok je branio u Chelseaju, kapa pala s glave pri obrani jedanaesterca otkotrljavši se unutar gola. Zanemarivši činjenicu da je imao loptu u ruci, Borota je lakonski otišao iza gol-linije podići komad odjeće. Sudac je, naravno, dosudio gol pokazavši na centar. Koštalo je njegovu pobjedu momčadi u toj utakmici.

Svašta je radio i prije. Svoju je ekscentričnost dokazivao u Partizanovu dresu. Nakon što je uhvatio loptu pri suparničkim centaršutevima, Borota je u oba navrata namjestio loptu na peterac da bi ga ispucao u igri poput beka. Kao da je sudac označio prekid igre. A nije. Suparnički nogometaši, jednom prilikom napadač dresdenskog Dynama u Kupu prvaka, a drugom prilikom Miloš Šestić, ondašnji najbolji nogometaš Vojvodine, iza njegovih leđa došli su do lopte udarivši je prema mreži. A Borota je tek hvatao zalet. Oba gola su, dakako, priznata.

U ožujku 1979. Borota je potpisao za londonski Chelsea, tada ne tako velik klub kao danas. Chelsea je na kraju te sezone ispao iz Prve lige, a Borota je u klubu ostao sljedeće tri godine. U prvoj drugoligaškoj sezoni Chelsea je samo zbog manje gol-razlike izostao povratak u prvu ligu, Borota je 1980. postao kapetan, a sljedeće godine proglašen je najboljim igračem kluba. Chelsea je napustio 1982. godine. Neko je vrijeme bio član Brentforda, gdje uopće nije branio, a posljednje četiri sezone karijere proveo je u Portugalu, u Portimonenseu, Boavisti i Portu.

Za mladu reprezentaciju branio je u 27 utakmica, a za A reprezentaciju je upisao četiri nastupa. U dvoboju protiv Rumunjske, 1977. godine, koji je završio antologijskom pobjedom protiv Jugoslavije – primio je gol s centra u prvoj minuti. Borota obranio vikao “moooja”! Svi su ostali ukopani čekajući da je on pokupi. Ali se nije pomaknuo i lopta je ušla u gol.

Petar Borota bio je originalan i ekscentričan kao malo koji jugoslavenski nogometaš. U mladosti je sudjelovao u auto utrkama, prvi je počeo nositi bermude, na što će se ugledati i mnogi svjetski vratari, a bavio se i slikanjem, a imao je i nekoliko samostalnih izložbi.

Borota sigurno nije bio najbolji jugoslavenski vratar svog vremena. Ali je bio, da tako kažemo, najotkačeniji. Ono što je Borotu krasilo, osim izvanrednih fizičkih predispozicija, izvrstan je odnos s navijačima koji su ga voljeli unatoč svim glupostima koje je volio raditi. Ne, kada govorimo o Borotinim netipičnim potezima, možda se treba vratiti na sam početak njegove karijere. Kada se intenzivno bavio slikarstvom…

Ljubav prema umjetnosti mogla ga je odvesti u zatvor jer su ga nakon završetka igračke karijere povezivali s krađama u nekim beogradskim muzejima. Te tvrdnje, međutim, nikada nisu dokazane… Navijači Partizana Borota će, osim po sjajnim obranama, pamtiti i njegovo nekonformističko ponašanje.

Za Borotine dane u Beogradu vezana je anegdota o posjeti psihijatrijskom odjelu jedne beogradske bolnice. Naime, Borota je otišao u posjet klupskom prijatelju Čavi Dimitrijeviću (kasnije postao i legenda Dinama), ali je promašio hodnik i završio Odjel psihijatrije. Kad je shvatio da je pogriješio, krenuo je prema izlazu, no tu ga je zaustavio čuvar i upitao ga kamo ide.

Zbunjeni Borota mu je odgovorio da je izašao van i pokušao mu objasniti tko je on i što radi. Predstavio mu se, ali iskusni portir na odjelu psihijatrije se nije tako lako lako predao:
“Znam, znam, svi ovdje govore da je on Dragan Džajić!” Nesporazum je jedva izglađen.