Žene u znanosti i poduzetništvu: upoznajte dr.sc. Helenu Virić Gašparić

Povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana žena, kojim se promiču ekonomska, politička i društvena prava žena, razgovarali smo s uspješnom hrvatskom znanstvenom i poduzetnicom te jednom od stipendista L’Oréal-UNESCO Nacionalnog programa „Za žene u znanosti“, dr.sc. Helenom Virić Gašparić. Kako je Helena balansirala između dvije karijere te s kojima se izazovima susretala u poduzetničkim vodama iu znanstvenom svijetu, saznajte u nastavku.

Za početak, možete nam se ukratko predstaviti.

dr. sc. Helena Virić Gašparić, rođena 1988. u Zagrebu. Radim na Agronomskom fakultetu, Odsjeku za fitomedicinu, Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. Imam kćer Auroru od četiri godine s kojom provodim većinu slobodnog vremena. Volim životinje, imam dvije šašave mačke, Srećka i Gitu. Psa više nemam, starost je odradila svoje. Zbog osobnog zdravlja i kondicije pohodim kvartovski gym u vrlo ranim jutarnjim satima. Hobi? 2u1 obitavanje u prirodi i fotografiranje svega u njoj. Volim i čitati knjige no sad već kritično imam manjak vremena pa razmišljam o audio verzijama dok se vozikam po terenima.

Kada se kod Vas rodila ljubav prema znanosti? Jeste li oduvijek željeli biti znanstvenik ili ste imali neka druga zanimanja na umu?

Oduvijek sam se željela baviti nečim što ima poveznicu s biologijom, prirodom. Kao malom djetetu pojam znanstvenika mi nije bio poznat. Rekla bih da je rendžer u kakvom nacionalnom parku tada bio najbliži opis mog posla iz snova. U jednom razdoblju željela sam biti i veterinarka, no put me odveo u agronomiju. Sad se najvećim dijelom bavim zoologijom i entomologijom, odnosno znanošću o kukcima.

Prije dvije godine bila je jedna od stipendista Nacionalnog programa “Za žene u znanosti” koji u Hrvatskoj provode L’Oréal Adria i Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO. Kakvu priliku Vam je pružila stipendiju, je li Vam pomogla u ostvarenju ciljeva?

Stipendija mi je značajno povećala vidljivost u znanstvenom okruženju. Sklopljena su mnoga nova poznanstva, prijateljstva i prilike za suradnju. Nije mala stvar dobiti tako prestižnu nagradu između mnogih, vrlo uspješnih kolegica. Ono što me čini posebno sretnom je da je prepoznata važnost rada u agronomskoj struci koja je općenito u javnosti slabo zapažena.

Osim što se bavite znanošću, ujedno ste direktorica i osnivačica tvrtke GREENER doo U kojem ste trenutku odlučili uploviti u poduzetničke vode i jesu li se ispunila Vaša očekivanja?

Tvrtku GREENER osnovali smo 2021., nakon uspješno ocijenjenog projekta GGO3 – primjene ozona u suzbijanju štetnih organizama u poljoprivredi kao mogućnosti zamjene za pesticide. Sudjelovanjem na različitim natjecanjima i inkubacijskim programima (SPOCK, BAIF, Startup Factory) naš tim, koji se još sastoji od kolegica izv. prof. dr. sc. Darije Lemić i kolege Pave Ninčevića, univ. backc. ing. agr., prikupio je inicijalna sredstva i podigao ideju na višoj razini. Nismo imali viziju što je točno poduzetnički svijet, učili smo putem, a učimo i dalje no biti dio poduzetničkog svijeta otvara vrlo zanimljive mogućnosti za razvoj i unaprjeđenje.

Koliko i kako Vaša tvrtka može doprinijeti razvoju hrvatske poljoprivrede i koje ste poslovne ciljeve definirali za ovu godinu?

Tvrtka je specijalizirana za istraživanje i razvoj inovativnih i ekološki prihvatljivih tehnologija u poljoprivredi koje značajno mogu doprinijeti razvoju poljoprivrede. Naš cilj je biti poveznica između poljoprivrednika i znanosti kroz sinergiju znanstvenih poljoprivrednih spoznaja i tehnologija. Tvrtku čini tim stručnjaka i vanjskih suradnika koji imaju veliko iskustvo u agronomiji, istraživanju i razvoju. Ove godine planiramo proširiti tim s dvoje novo zaposlenih ljudi te odraditi još jednu sezonu istraživanja učinkovitosti ozona u suzbijanju štetnika. To će biti deveto istraživanje po redu. Važno je da tvrtka ima kredibilitet potkrijepljen objavljenim znanstvenim istraživanjima iza kojih stoji tim stručnjaka. To je ono što nas razlikuje od „preprodavača“ uređaja iz Kine koji nisu u stanju ispravno savjetovati proizvođače o mogućnostima uporabe ovakve tehnologije. Uzgoj i sigurnost hrane nije istovjetna dezinfekcija uredskog prostora kako često čujemo da se proizvođačima predstavlja primjena ozona.

S kojim ste se izazovima susretali tijekom studija, a kasnije u počecima svoje znanstvene, ali i poduzetničke karijere? Jeste li se susretali s predrasudama zbog toga što ste žena?

Predrasuda je sigurno bila, a uvijek će ih i biti. Ne treba se zavaravati ni pretjerano uzrujavati oko toga. Ja sam ih odabrala ne vidjeti nego uvijek dati svoj maksimum te pošteno i transparentno odraditi svaki posao koji mi je povjeren. To se odnosi i na posao koji radim danas i na vrijeme studija koje je uključivalo obveze poput rada u grupama, terenskog rada. Nikada si nisam dozvolila da me čeka ili da nepripremljeno i nenajavljeno upadam profesorima. I tadašnje studentske poslove koji su uključivali rad u trgovačkom centru, restoranu, drogeriji, prodaju novina.. uvijek sam se odradila bez greške i sa smiješkom. To je moj način i vrlo brzo ljudi prepoznaju uloženi trud, volju i karakter pa onda i sve predrasude brzo nestanu.

S obzirom na to da ste žena znanstvenica i poduzetnica uspješno balansirali između dvije karijere, možete li povući paralelu između njih i izdvojiti u čemu su jako slične, a što ih razlikuje.

Mogući, svijet poduzetništva je dinamičniji, sve se brzo odvija, zahtjevi tržišta diktiraju smjer razvoja tvrtke. Lakše je doći do financijskih sredstava za razvoj, istraživanje, zapošljavanje. Isto tako klijenti i suradnici brzo uočavaju što je lažno, a što nije i sukladno tome sustav napredovanja, odnosno nagrađivanja ideja prema uloženom trudu. Znanstveni svijet s druge strane puno inertniji no omogućuje studiozniji pristup, detaljniji istraživan