#allaboutchange: Cancel kultura – što ćemo s tim?

Tko je u pravu?

Na jednom kraju spektra su ljudi poput Billa Cosbyja, Harveya Weinsteina i R. Kellyja koje je javnost “otkazala” čak i prije njihovih suđenja za seksualne zločine. S druge strane su obični ljudi poput Davida Shore, koji se suočio s kritikama na Twitteru nakon što je tweetao studiju iz akademskog časopisa koja propituje političke posljedice nasilnih i mirnih prosvjeda. Šor, koji je tweetao link tijekom prosvjeda Georgea Floyda, dobio je otkaz, iako njegova tvrtka rekla da nije zbog tweeta. Tko je u pravu? Pa kao iu većini takvih osjetljivih slučajeva svatko po malo. Ono što definitivno sigurno ostavlja itekako velike posljedice na društvo i na pojedince. Iako je kultura otkazivanja zapamćena kao fenomen modernog društva, njezini oblici postojali su kroz cijelu ljudsku povijest. Primjerice, u starom Rimu postojala je praksa damnatio memoriae u kojem su se nepodobnima rušili spomenici, brisala imena s ploča, slike s mozaika i slično te je svaki spomen ili trag na tu osobu bio izbrisan. Čini se kako je u ljudskom rodu to ostalo zapisano. No ono što je zapravo pitanje kakve to posljedice ostavlja na društvo i na pojedinca?

Koje su posljedice?

Postoje i negativni učinci kulture otkazivanja, od kojih su neki povezani s mentalnim zdravljem. Utjecaj kulture otkazivanja na mentalno zdravlje ovisi o tome jeste li vi taj koji je otkazan, onaj koji je otkazao ili promatrač cjelokupne situacije. Ako ste vi taj koji je “otkazan”, čini vam se kao da svi odustaju od vas prije nego što ste uopće imali priliku ispričati se (a kamoli promijeniti svoje ponašanje). Umjesto da uspostave dijalog koji će vam pomoći da shvatite kako su vaši postupci povrijedili druge, otkazivači isključuju svu komunikaciju i oduzimaju vam priliku da naučite i rastete iz svojih pogrešaka. Otkazivanje osobe (ili robne marke) koja vas je uvrijedila ne dovodi uvijek do promjene uvjerenja niti dovodi do trajne promjene. Čak ih se može natjerati da postanu još intenzivniji u svojim postupcima u pokušaju da obrane svoj ego i ugled. Ako ste pak promatrač, to također može utjecati na vaše mentalno zdravlje.

Osim ispravne empatične i emotivne reakcije, možemo ući u konstantnu brigu “može li se isto dogoditi i meni?”. Naime, ljudi smo i griješimo i ne postoji savršena varijanta. Upravo zbog toga na ovaj fenomen treba gledati iz razumnog kuta sa što više informacija pri kreiranju vlastitih sudova.

*Sadržaj članak nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija pogledajte našeUvjete korištenja.

Foto: Unsplash, Instagram