OVAJ ČOVJEK JE VRATIO VATRENE DALMACIJI! Politika i 'križevi' posvađali su narod, a samo je jedan napravio značajan iskorak

Autor: Andrija Kačić Karlin Srijeda, 22. ožujka 2023. u 19:00 sati

Split i hrvatska reprezentacija, to je teška, mučna priča. Činjenično stanje u tom pitanju zaista je smiješno, Split je u više od 30 godina hrvatske neovisnosti imao samo nekoliko kvalifikacijskih utakmica. To koliko puta je Split zaobiđen i prevaren u dobivanju utakmica je smiješno, namjera je postojala od prvog dana, centralizirati sve, zbog komfora, Zagreb i to traje tri desetljeća i postao je prvorazredan politički problem koji koriste centripetalne sile u Hrvatskoj i jednostavno ih primjenjuju za doslovce neprijateljsku propagandu, s tvrdnjama da je Split u neovisnoj Hrvatskoj podređen i zanemaren!

Ne, politika je isto smiješna kad se tek nedavno, prije nekoliko godina, uključila u taj problem. A što su političari radili tridesetak godina. Manipulirali, dakako. Prije svakih izbora jedna od temeljnih izjava političara jest bila: “kako se reprezentacija mora vratiti u Split”, Onda ti isti političari koji su bili u Izvršnom odboru HNS-a sve izigravaju…

I sada, nakon 33 godine Hrvatska se baš nije naigrala u Splitu, a sada je situacija s našom nogometnom infrastrukturom takva da je jedina ozbiljna opcija domaćinstva reprezentacije – Split.

Vatreni se nisu igrali na Poljudu

Hrvatska se nije naigrala na Poljudu. Čekamo taj stadion u Osijeku kao ozebli sunce, a bojimo se da ćemo se načekati na stadionu u Zagrebu. Na žalost.

Jasno je i zašto, urušavanje maksimirskog, zagrebačkog stadiona koje traje desetljećima dobilo je završni čin u potresu prije tri godine. Neupotrebljive tribine predstavljaju opasnost za veće posjete, a kao alternativa Rijeci, Gradskom vrtu u Osijeku, i Puli mogu biti samo kada zanimanje za utakmice nacionalne vrste nisu goleme.

Hrvatsku je u Split zapravo vratio izbornik Zlatko Dalić i sadašnji predsjednik, tada direktor HNS-a, Marijan Kustić.

Dalić je vezan uz Split, uostalom, hajdukovac je, od toga ne bježi, no nisu njegove simpatije prema Splitu bile temelj odluke da pošto-poto “pogura” Split kao domaćina. Ni slučajno. Dalić je itekako svjestan da je reprezentacija “vlasništvo” cijele zemlje, svih ljudi i da se od te činjenice ne smije bježati. Kao što se dosad, ruku na srce, bježalo. Svjestan ipak svih opasnosti koje, zbog stjecanja okolnosti i neprilagođenih tipova koji su spremni na sve, dolazak reprezentacije u Split nosi – Dalić dobro zna sljedeće. On zna da bi bila najveća šteta, opasnost i nesreća za naš nogomet i društvo bio nedolazak reprezentacije u Splitu.

A onda je Split sve vratio reprezentaciju, kao i reprezentacija Splita, u toj presudnoj kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na SP u Kataru. Split je pobjedom protiv Rusije 1:0 čak skinuo epitet “pečat ukletog stadiona”, kako su ga zvali nedobronamjernici. Koji su uživali u hrvatskom raskolu i nejedinstvu.

Ali, nije sve išlo jednostavno. Valja otići dosta unatrag…

Svakom razumnom je jasno daje visoka politika doslovce naredila da se utakmica protiv Mađara (kvalifikacije za prošli Euro) prije tri i pol godine igra u dotad kod Saveza zanemarenom Splitu, Otpori su bili jaki. U priči oko Splita, domaćinstva reprezentacije – nema nevinih. Bili smo zapanjeni s koliko su netolerancije, mržnje, netaktičnosti i bez sluha komunicirale sve (ne)zainteresirane strane, pa je logičan samo jedan zaključak. Ta naša divna momčad vođena Zlatkom Dalićem jednostavno nije zaslužila.

Odluka je tada donesena, zamislite vi to, nakon gotovo šestosatnog sastanka na kojem su sudjelovali predstavnici HNS-a, Grada Splita i Hajduka. S pomalo smiješnim epilogom. Hrvatska nogometna reprezentacija 10. listopada će kvalifikacijsku utakmicu za EURO protiv Mađarske ipak odigrati na splitskom Poljudu, ali Hajduk zasad neće biti uključen u organizaciju, bio je zaključak tog sastanka. Ne, reakcije i pranje pred javnošću i zainteresiranima potom su tek počele…

To je samo epilog zanemarivanja Splita kao domaćina reprezentacije godinama. Hrvatska je nogometno bila centralizirana, ako su nam najbolji klubovi, povijesno i rezultatski Dinamo i Hajduk, ako smo zaista ne samo deklarativno za decentralizaciju zemlje, onda je Split morao imati barem naizgled ravnopravan status sa Zagrebom u pogledu igranja utakmica hrvatske momčadi.

Kada se godinama zaobilazio Split nitko nije pitao navijače, one iz Splita, Hercegovine, Hrvatske, dijaspore koji su silno htjeli povratak nacionalne momčadi u Split.

Centralizacija zemlje, posvemašnja, a ne samo nogometna, stvara od ove države pustoš na pedesetak kilometara od Zagreba, onaj tko to čini direktno radi protiv napretka ovog društva. Kad smo, konkretno, kod nogometa, to je dosad bilo još izraženije, tramvaj liga, s klubovima iz Zagreba i okolice, samo s Osijekom, Rijekom i Hajdukom nešto dalje, izgleda smiješno, pasivni krajevi više nisu ni pasivni, nego mrtvi. Sve je to plod centralizacije. S centralizacijom su na “ti” bili u nogometnom Savezu, pa su si priskrbili neprijatelje na sve strane, pa ne može baš sve biti samo u Zagrebu, zbog njihovog vlastitog komoditeta.

Danas nam sve izgleda čudno. Savez daje utakmice Splitu, a nije davao tridesetak i još nešto godina, Hajduk je isto toliko godina žudio za reprezentaciju, a poslije mu je bilo svejedno. Ja? Sveukupno imamo čušpajz kojeg ni najgladniji ne može kušati. Ponašaju se svi kao da je reprezentacija njihovo vlasništvo, uopće nisu svjesni kako ljudi gledaju njihove igre…

Reprezentacija nije ni od HNS-a, s njom ne može raspolagati Hajdukom, a Grad Split se nema pravo ponašati kao autoritet koji odlučuje hoće li ili neće igrati u središtu Dalmacije. To im nije posao.

Dojma smo da se nigdje, kao kod nas, postavlja pitanje gdje će igrati reprezentacija. To je u nas i političko pitanje, baš kao što je bila i autocesta između ova dva grada. Split je nikad bliži središnjoj Hrvatskoj, ali godinama je bio daleko od Hrvatskog nogometnog saveza.

Oživljavanje Splita kao domaćina hrvatskoj reprezentaciji, koji nije smio ni umrijeti, jer zbog toga su i nastali svi problemi u hrvatskom nogometu, bila je misija, skoro pa životna izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića. Zlatko Dalić, a razgovarali smo s njim toliko puta, kao uvjet opstanka hrvatskog nogometa vidi samo zajedništvo, bezrezervno i iskreno, a Split je bio problem i više ne smije biti problem, stav je Dalića. I tu je bio posve u pravu.

Ta dvostruka uloga politike koja nije znala reći da kad je trebalo reći da, a ne kad je trebao okrenuti glavu, podijelila je narod, hrvatski sjever i jug zbog bizarnosti, nogometa. Kao da je politika prepolovila autocestu između Zagreba i Splita, napravila provaliju odmah iza Gospića i do Splita se ne može nego cepelinom.

Split kao domaćin reprezentacije! Naš je odgovor – da i uvijek! Bezuvjetno isto da. Ali, netko mora reći što se Splitu radio, kao što netko treba reći da nisu u pravu oni koji su protiv Hrvatske u Splitu. Otvorimo srca! Ostavimo se politike.

Nećemo sad ponavljati koliko puta je Split izigran u dobivanju utakmica reprezentacije, nema smisla. To je činjenica koja se ne može poreći, a Split i Zagreb kao naši najveći nogometni centri, s najvećim klubovima, te odmah do njih su Osijek i Rijeka – moraju biti domaćini utakmicama hrvatske reprezentacije.

Da, i još nešto. Za kraj. Zagreb, mora, imperativno, dobiti novi stadion na kojem će igrati i Dinamo i reprezentacija. Ne može ni Split sada godinama biti favoriziran ispred Zagreba samo zato jer se Makksimir urušio. Sada je problem Zagreb, isto kao što je problem Split. Ne smije biti problem! Zapravo, jedna nepravda se ne smije ispravljati drugom nepravdom.

Uz tadašnje zanemarivanje Splita došlo je i do svojevrsnog revolta navijača. Pa se dio Hajdukovih navijača okrenuo protiv reprezentacije, vidjevši u našem nogometnom Savezu neprijatelja, a krunski dokaz je bio, eto, zanemrivanje Splita kao domaćina svojoj reprezentaciji.

Pa smo imali gadnih situacija. Uoči Europskog nogometnog prvenstva 2016. godine u Francuskoj, Hrvatska je šokirala negativne poruke navijača prema reprezentaciji. Naime, uoči početka prvenstva netko je na čiovskom mostu napravio ogroman grafit na kojem je napisao: “Sve su izgubili dabogda”.

Navijači su uputili tu poruku Vatrenima iz revolta prema čelnicima HNS-a. Ta se parola nekako uvriježila kod onog dijela navijača koji se žestoko protivio radu HNS-a i nerijetko su se uoči utakmice reprezentacije isticali transparenti s tom ili porukama kojima se reprezentacija želi neuspjeh.

Jedna od najgorih situacija s utakmicama u Splitu, u cijeloj toj priči jest pojavljivanje „svastike s odgodom“ u utakmici protiv Italije 2015. godine. Na poljudskom travnjaku netko je preko noći iscrtao kukasti križ, a za sve se saznalo u poluvremenu kada su radnici zalili travu na kojoj se otkrila – ‘svastika’. Međutim, šteta je već bila učinjena, ai talijanski mediji su to isto vidjeli, kao i delegati Uefe.

Hitno je podnesena je prijava protiv nepoznatog počinitelja, policija je odmah nakon utakmice uzela uzorke trave koji su upućeni na obradu Zagreba. Policija je uzela izjave djelatnika splitske tvrtke Jadro koji održavaju travnjak na stadionu na Poljudu.

Nakon samog događaja u vrijeme mandata ministra unutarnjih poslova Rajka Ostojića policija je ispitala više od stotinu osoba, 14 ih je kriminalistički istražila i poslala na poligraf, niti jednog sumnjivca nije bilo. Osobe koje su ulovljene na snimkama jedne od 80-ak nadzornih kamera na Poljudu nisu identificirane zbog loše kvalitete snimaka.

Danas postoji tko zna koliko verzija o tome tko je iscrtao „svastiku s odgodom“.

Srećom, sve ovo je ružna prošlost. Čak i Hajdukova navijačka skupina ”Torcida” koja se odrekla odlaska na utakmice reprezentacije najavila je povratak na tribine. I to je dobra vijest, baš kao što je bila dobra Dalićeva replika na tu informaciju. ”Želimo na utakmicama reprezentacije baš sve naše navijačke skupine“.