Dobri smo 'teoretičari, ali kaskamo u ponašanju i odnosu prema novcu

Udrugu Financijski impuls osnovali su 2014. godine studenti Ekonomskog fakulteta u Osijeku Od tada pa sve do danas kroz udrugu je prošlo deset studenata koji su danas priznati revizori, računovođe, poduzetnici, bankari, ali i djelatnici fakulteta.

Glavni cilj udruge je ukazati na važnost financijske pismenosti kod građana, bili oni mlađi ili nešto zreliji te te njezina popularizacija. Pejo Bosnić, predsjednik udruge naglašava kako cilj nije samo ukazati na važnost financijske pismenosti nego i potaknuti na djelovanje.

Pismenost za budućnost
“To znači da konačno sva skupa započnemo pretvarati teoriju u djelo, sve one pojmove koje naučimo trebali bismo naučiti primjenjivati ​​u stvarnom životu. Npr., ako naučiš razlikovati želje od potreba, onda možda stvarno ne bi trebao kupiti mobitel marke XY koji košta nekoliko prosječnih plaća tvojih roditelja, naravno ako on nije tvoja potreba, a ne samo želja”, kaže Bosnić i nadaje se da je udruga do sada provela dosta projekata, a oni koji su već tradicionalni su svakako Financijsko opismenjavanje,

Europski tjedan novca, EAST-budućnost istočne Hrvatske i Časopis-Fimpress. “Kada bih trebao izdvojiti najvažniji projekt, to bi bilo pomalo teško jer se ne mogu jednoznačno odlučiti, ali rekao bih projekt financijskog opisa, jer su sve aktivnosti i projekti koje radimo zapravo dio slagalice koja čini financijsku pismenost.

U projektu financijskog opisa do sada smo bili u desetinama srednjih škola iz istočnog dijela naše zemlje, a samo kroz ovaj projekt uključili smo preko 8500 srednjoškolaca od kojih su danas neki naši članovi ili kolege na klupi.

Osim navedenih brojki, važno je spomenuti da su naše događaje, točnije konferencije i ostale edukacije godišnje posjećivale stotine učenika i studenata što također u ovih devet godina našeg djelovanja čini zaista respektabilnu brojku”, ističe predsjednik udruge Financijski impuls koji je osobno prošao kroz desete razredne odjele. i “opismenjavao” stotine mladih ljudi, te primijetio da je njihova financijska pismenost na “okej” nivou.

“Nisu u potpunosti sigurni u ono što govore kada ih se nešto pita, a to opet za sobom povlači i neka druga pitanja, kao npr. koliko su zapravo roditelji te djece financijski pismeni i slično. Mnoga istraživanja, od kojih je možda najpoznatija ona OECD-a nam govori da smo napredovali kada je riječ o financijskoj pismenosti kada se u obzir uzmu 2015. i 2019. godina. Pohvalno je to što razina financijske pismenosti raste, ali problematično je u kojoj mjeri ona raste i mogu li te brojke biti ‘bolje’”, kaže Bosnić i upozorava kako se financijska pismenost može podijeliti na tri dijela, a to su financijsko znanje, financijsko ponašanje. i odnos prema novcu.

“Volim reći da smo kao u dosta stvari, “teoretičari” iu financijskoj pismenosti, jer od tri dijela financijske pismenosti, najbolji smo u onom teorijskom, a to je financijsko znanje. Kaskamo u financijskom ponašanju i odnosu prema novcu koji nam označava naše djelovanje s novcem u praksi, ali i opći doživljaj novca.

Što prije shvatimo pravi doživljaj i moć novca u današnjem društvu, to ćemo uvjetno rečeno i prije ubrzati rast gore navedenih brojeva. Problem, ali i ogroman izazov je taj što kao nacija još uvijek nismo svjesni, a često govorimo o negativnim demografskim trendovima. Kažem to jer upravo takvi trendovi dovode u pitanje održivosti financijskog sustava neke zemlje, a ako uz to imate i financijski ‘nepismeno’ građanstvo, moramo priznati da situacija ne zvuči obećavajuće.

Da budemo iskreni, država teško da će propasti u toj mjeri da nećemo imati što jesti ili nešto slično, ali ipak bismo trebali obratiti pažnju i promatrati primjere nama nerijetko atraktivnih zemalja za trajni odlazak, a koje su još godinama unazad osvijestile svoje građane o značaju dobrovoljne štednje, to jest preuzimanja stvari u svoje ruke, a ne čekati da se o nama brine isključivo država.

Živimo instantno
Smatram da nismo samo narod, nego i generacija koja bi imala dosta stvari u životu instantno i da nam se stvari, poput mirovine čine predalekima, ali kada bismo svaki mjesec, kvartal ili slično, odvajali dio svojih primanja, u nekim granicama normale, da nam standard se života znatno ne promijeni, kumulativno bismo već nakon 3-4 godine na svojim računima vidjeli značajniju svotu novca o kojoj do prije nekoliko godina uopće ne bismo razmišljali.

Slična je stvar kao i sa vježbanjem, najveći je početak, mislimo da nismo spremni na pazite sad ovo-izlazak iz zone komfora i promjene, a već nakon nekoliko tjedana vidimo prve rezultate koji nam ulijevaju nadu, ali i volju da nastavimo u još većoj i jačoj mjeri kako bismo došli do tog fit ljetnog izgleda o kojem smo sanjali godinama.

Zato treba napraviti prvi korak, najprije se educirati, a prilika za to danas zaista ima na svakom uglu, a onda se i odvažiti odvojiti tih 20-ak posto mjesečnih