Lunarna ekonomija u nastajanju: Mjesec pun krhotina guta novac svemirskih investitora

Redaju se u posljednje vrijeme pokušaji i promašaji privatnih kompanija potpomognutih nacionalnim svemirskim programima koje silom žele sletjeti na Mjesec. Kako da netko spusti letjelicu, kamoli napraviti onaj mali korak za čovjeka, a velik za čovječanstvo, ali se milijarde i dalje slijevaju u nove misije. Ipak i na Mjesecu treba pokazivati ​​mišiće

Ne možeš li zaraditi novac na Zemlji, pokušaj na Mjesecu. Lunarna ekonomija novi je izazov inovativnim tvrtkama koje od zemaljskih konkurenata bježe u svemir. No zasad im baš i ne ide najbolje jer njihove rakete ne uspijevaju sletjeti na Mjesec. Japanski pokretanje ispace bavi se isporukom rovera na Mjesec i prodajom povezanih podataka i planirao je letjelicu Hakuto-R Mission1(M1) spustiti na Mjesec 26. travnja ove godine, ali umjesto mekog primjesečenja stropoštala se tko zna kamo. Posljednji kontakt pokazao je da se letjelica neočekivano ubrzala jer je sustav za mjerenje visine izračunao udaljenost do površine Mjeseca.

– Otišla je u slobodni pad prema površini kada je ostala bez goriva za pokretanje potisnika – objasnio je glavni tehnološki direktor Ryo UjiieViše na konferenciji za novinare.

Sljedeći pokušaj primjesečenja

M1, visok 2,3 metra, lansiran je 11. prosinca prošle godine i stigao je u Mjesečevu orbitu 21. ožujka te bi se trebao spustiti u krater Atlas. Oko sat vremena prije planiranog slijetanja započeo je postupno sužavanje putanje oko Mjeseca sa 100 kilometara iznad površine na otprilike 25 kilometara putujući brzinom od gotovo šest tisuća kilometara na sat. Prijenos leta odvijao se uživo i dok je letjelica bila na udaljenosti 90 metara od Mjesečeve površine kontrola je izgubila kontakt s njom.

– Pri takvoj je brzini usporavanje na brzinu koja se opire Mjesečevoj gravitacijskoj sili poput stiskanja kočnice bicikla na rubu skijaške skakaonice – rekao je Ujiie. Letjelica je trebala na Mjesečevoj sjevernoj polutci postaviti rover na dva kotača veličine bejzbolske lopte koju je razvila Japanska agencija za istraživanje svemira te rover Rashid iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Osim ta dva rovera, nosio je i bateriju s krutim elektrolitom (kruto stanje) koja služi za mjerenje učinkovitosti uređaja na Mjesecu. Krajnji cilj ispacea bio je pokazati načine prikupljanja vode iz Mjesečeva tla.

– M1 ispunio je osam od deset ciljeva misije u svemiru koji će pružiti vrijedne podatke za sljedeći pokušaj slijetanja 2024. – rekao je izvršni direktor startupa Takeshi Hakamada.

U drugoj misiji planiranoj za 2024., M1 će nositi iSpaceov vlastiti rover, a od 2025. radit će s američkim svemirskim laboratorijem Draper na dopremi NASA-inog tereta na Mjesec kako bi do 2040. izgradili lunarnu koloniju sa stalnim osobljem. Prije nego što je ispace lansirao svoju letjelicu, bio je uvršten na Tokijsku burzu i dionice su mu porasle čak sedam puta, no kada je let M1 neslavno završio, vrijednost dionice pala je 20 posto.

Da je M1 postavio spomenute rovere, Japan i Ujedinjeni Arapski Emirati postali su četvrta i peta nacija čije su svemirske agencije upravljale letjelicom na Mjesecu. Privatnim tvrtkama još ne uspijeva sletjeti na Mjesec. Samo tjedan dana prije pada japanskog M1, SpaceX-ova raketa Starship eksplodirala je nekoliko minuta nakon što je lansirana. I izraelska kompanija SpaceIL poslala je 2019. letjelicu, Beresheet, koja nije stigla do Mjeseca, ali nadaju se da će do 2025. uspjeti Beresheet 2.

Optimizam zbog širenja

Ono što zasad ne mogu privatne tvrtke, uspjelo je tek SAD-u, Rusiji i Kini, čije su svemirske letjelice jedine dosad sletjele na Mjesec. Ne japanski pokretanje ima podršku vlade koja želi da ispace nastavi realizirati planove jer su važni za razvoj japanske svemirske industrije. Japan je, inače, zacrtao da će poslati i astronaute na Mjesec. Nekoliko neuspjeha neće zaustaviti privatne tvrtke koje se žurno pokušavaju dokopati Mjeseca.

Tijekom ove godine polijeće niz komercijalnih lunarnih misija, čime započinje nova faza znanstvenih istraživanja na Mjesecu.

– Mnogi na to gledaju optimistično, kao na početak daljnjeg širenja svemira – izjavio je Stjepan Indykdirektor svemirskih sustava u Honeybee Roboticsu u Greenbeltu, predsjedatelj NASA-ina lunarnoga znanstvenoga savjetodavnoga odbora.

Jedan od mnogih koji počinju proučavati Mjesec je i latinoamerički znanstvenik Gustavo Medina Tanco, astrofizičar i profesor s Nacionalnog autonomnog sveučilišta Meksika u Mexico Cityju, koji ima pet autonomnih rovera, a svaki je malo veći od dlana. Smješteni su u svemirskoj letjelici u Pittsburghu u SAD-u ispred kojeg je put do lansirne postaje s koje će uskoro poletjeti do Zemljine najbliže susjede. Bit će to prva lunarna misija na Mjesecu iz Latinske Amerike.

– Roj tih minirovera mogao bi jednog dana lutati Mjesečevom površinom skupljajući vodu i minerale za svemirske istraživače. Mjesec možete smatrati novom ekonomijom – izjavila je Medina Tanco.

Okidači leta

Najnoviji vallet na Mjesec nastao je iz privatno financiranog natjecanja ‘Google Lunar X Prize’, održanog između 2007. i 2018., kojemu je cilj bio dati dvadeset milijuna dolara prve tvrtke koja će sletjeti i upravljati svemirskom letjelicom na Mjesecu. Nitko nije osvojio nagradu, ali je pokrenula novonastalu lunarnu industriju.

I NASA je razvila program Commercial Lunar Payload Services (CLPS) radi pokretanja serije putovanja na Mjesec. Čak više od desetak CLPS-ovih misija moglo bi biti pokrenuto u idućem desetljeću, a nosit će znanstvene i druge korisne terete u različitim lunarnim područjima. Taj bi program mogao otvoriti vrata državama koje nemaju mogućnost lansiranja da prvi put dohvate Mjesec. No mnogo toga može poći po zlu na putu tih letjelica u svemir, što pokazuju krhotine onih koje nisu uspjele, a kojih je puna Mjesečeva površina.

– Brine me mogu li te stvari sletjeti i djelovati. Znanost to tek mora dokazati – izjavio je Thomas Zurbuchenbivši šef NASA-e koji je pokrenuo vlastiti komercijalni lunarni program.

NASA-in CLPS program započeo je 2018. kada je Zurbuchen tražio način za prikupljanje što više znanstvenih podataka koji bi pokrenuli industriju na izgradnju robotskih sustava za Mjesec, a NASA se usmjerila na povratak ljudi na površinu Mjeseca. NASA već plaća tvrtkama za znanstvene i istraživačke projekte na Mjesecu i počela je u sklopu programa CLPS, vrijednog 2,6 milijardi dolara, dijeliti ugovore radi stvaranja redovite frekvencije letova malih kompanija.

Bolji pristup

Međutim, CLPS je krenuo sporije od očekivanog; kad je 2018. najavila program, NASA je procijenila da bi prvi let na Mjesec mogao biti već iduće godine. Mnoge su se tvrtke borile s razvojem hardvera, neke su na tom putu i propale, ali neke već stoje u redu za let, primjerice Astrobotic iz Pittsburghe i Intuitive Machines iz Houstone. Astroboticova svemirska letjelica nosit će meksičke minirovere i čekati na vožnju na prvom letu rakete Vulcan iz United Launch Alliancea (ULA) u Centennialu u Coloradu.

Očekivalo se da će Vulcan biti lansiran u svibnju, ali nije prošao testiranje u ožujku, a ULA nije objavila novi datum lansiranja. Tvrtka Rover Intuitive Machines letjet će na letjelici koju je napravio SpaceX iz Hawthornea u Kaliforniji, a mogao bi biti lansiran već u lipnju. Misija Astrobotic ima nekoliko NASA-inih spektrometra za proučavanje kemijskog sastava Mjesečeve površine, Intuitive Machines nosi skup svjetionika sličnih GPS-u, a budući CLPS letovi uključuju bušilicu za ispitivanje ispod površine i rover za mapiranje naslaga leda. Međutim, neki su znanstvenici bili nezadovoljni što NASA, a ne istraživači, odabiru mjesta slijetanja za letove CLPS-a, te im je ona dopustila da izabere mjesta za sva buduća slijetanja.

– Mogućnost izrade opreme po narudžbi za slijetanje na odabrana mjesta omogućuje bolji znanstveni pristup – izjavila je Kerri Donaldson Hannaznanstvenica sa Sveučilišta Centralne Floride u Orlandu, koja vodi drugu CLPS-ovu misiju u Gruithuisen Domes, koja će upotrijebiti rover za analizu kemijskog sastava tamošnjih stijena i tla.

Zemaljska priprema

CLPS-ov program tek treba ispuniti svoje obećanje da će Mjesec učiniti dostupnim drugim nacijama s novonastalim svemirskim programima. Naime, već postoje neke međunarodne suradnje, poput detektora zračenja Njemačkog svemirskog centra u Kölnu, koji će biti u prvom letu Astrobotica i bit će tek drugi detektor zračenja na Mjesecu, nakon jednog na kineskom roveru Chang’ e-4. – Pružit će važne informacije o tome što budući istraživači mogu očekivati