Onaj tko je podložan jednostrano gledati svijet, na koncu pati jer je stalno opterećen svojom žudnjom koju ne može ostvariti ili razarati svoj kolektiv i stvarati nered ako ga ostvaruje. Naboj Matej Sakomanprofesorica psihologije i stručnjakinja u području ljudskih resursa

Socijaliziranje je nezamislivo važno, seksualiziranje je nezamislivo primitivno, a drogiranje je neshvatljivo glupo. Ako koristimo “oči socijaliziranja”, ljude ćemo promatrati kroz njihov potencijal, cjelovitost, iskustvo i širinu njihove osobe. Tim očima svaka osoba u nekom prostoru postaje zanimljiva i važna.

S druge strane, seksualiziranje svodi osobe na nebitne karakteristike kojima poput životinja okrećemo svoje oči, a ostali ljudi su pored tih “elemenata” (grudi, stražnjica, bicepsi) posve nezanimljivi.

Slabosti čovjekova seksualiziranja

Mnoge osobe svoju vrijednost baziraju i ocjenjuju na slabosti čovjekovog seksualiziranja, kojima stvaraju osjećaj nadmoći, važnosti ili sigurnosti. Onaj tko je podložan gledati svijet tim očima, tj. jednostrano, na koncu pati jer je stalno opterećen svojom žudnjom koju ne može ostvariti ili razarati svoj kolektiv i stvara nered ako ga ostvaruje.

Osjećaji i impulsi su uvijek povezani, stoga nas upravo ti impulsi mogu dovesti do euforije, ali i velike tuge. Da ne govorimo da osobe sklone seksualizaciji jednostavno nemaju izbor nego koristiti potiskivanje kao strategiju da bi se ponašale u okvirima zdravog razuma. Sve to utječe na emocije, ali ništa ne manipulira emocijama poput droge. Droga od nemoći stvara osjećaj moći, od jada privid ljepote te, naposljetku, od slobode stvara ropstvo.

Zašto je supstanca poput kokaina opasna?

Kokain je opasan zbog dvaju mehanizama, od kojih je prvi svima manje-više poznat, a drugi nekako po strani. Prvi se zove “tolerancija”.

Naime, ono što je prije ostvarilo efekte ugode i snage, sada više ne djeluje i potrebno je više novca i više droga za manji učinak. Također, tu je i žudnja pored koje je seksualiziranje sada trivijalno jer je element zvan droga primarna želja.

Drugi element je senzibilizacija.

Naime, kao što postoji tolerancija, postoji i suprotno djelovanje, a to je da neke supstance djeluju sve jače sa svakim unosom. Kod kokaina govorimo io trećem mehanizmu djelovanja koji uopće nije ugodan, a sa svakim unosom sve burnije reagira i stvara osjećaje straha, tjeskobe i paranoje.

Na kraju osoba žudi i uzima kokain koji neće imati nikakav ugodan učinak, a velika količina tvari stvorit će osjećaj strave i užasa.

Stoga budimo pametni!

Hajmo gledati ljude kao oni promatrači u čijim očima je ljepota (“ljepota je u očima promatrača”). To otvara prostor za prijateljstvo i ljepotu života. Manje na njih gledamo očima požude i nemojmo tražiti rješenja koja iskrivljuju sliku naše realnosti, već poradimo na tome da se ta realnost popravi konstruktivnom izgradnjom našega života.

Više o temi