S obzirom da smo odrastali tako da taj dio sebe zatvaramo, naravno da naša psiha podsvjesno misli da je opasno prepustiti se – kroz pokretanje tijela prolazimo kroz sve upute i kritike, izravne i indirektne koje smo dobili o tome kakvi trebamo biti, kako trebamo izgledati i kako se trebamo ponašati. Ipak, to nije nešto što ostaje u nama zauvijek – jednom kada krenemo osvještavati i otpuštati taj sloj iz sebe, dolazim do dijela nas koji je toliko autentičan da nas puni osjećajima ogromne slobode i ekstaze.Ta ekstaza je osjećanje životne sile koja slobodno teče u nama, i nas samih, kakvi smo u svojoj suštini. A osjetiti sebe – to je definitivno jedan od najboljih okusa života koji možemo osjetiti.
- Već dugo se baviš integrativnom terapijom i rješavanjem traume, kao i nošenjem s anksioznosti i napadajima panike, kroz tijelo. Koje bi bile neke osnovne smjernice, ako ih uopće možemo objediniti?
Uh. Osnovna smjernica je naučiti što zapravo znači biti u tijelu i onda to unaprijediti u praksi. Drugim riječima, ako se naviknemo da smo u svakom trenutku povezani sa sobom, s fizičkim senzacijama unutar sebe, od percepcije u kojem dijelu tijela smo opušteni, u kojemu napeti, kakav nam je dah, treba li nam da usporimo ili ubrzamo, da se naslonimo , ili pak ustanemo, prošećemo i rastegnemo je apsolutni početak i baza da onda dalje možemo uz senzacije biti svjesni i osjećaja. Isto tako, fokusom na tijelo i što nam treba dati dozvolu da se stavimo na prvo mjesto, ispred različitih priča i uvjerenja, zahtjeva vanjskog svijeta i predodžbe kakvi bi trebali biti. Fokus na tijelo, dah, podrška sebi, traženje dubljih osjećaja onoga tko jesmo i kako želimo živjeti, odluka da tako i djelujemo je i više nego dovoljno… a onda nam život počne donositi odgovore u skladu s vremenom.
- Kako uvesti pokret i rad s tijelom u našu svakodnevicu, na načine na koje nam to može pomoći sa stresom?
Za početak je važno shvatiti da ćemo, ako se ne krećemo, zapravo umrijeti. Doslovno i metaforički. Ne postoji niti jedna stvar, niti jedno stanje, niti jedno biće u našim životima koje se s vremenom ne mijenja, da nema svoj tijek, pa tako i razvoj. U trenutku kada stanemo s razvojem, s pokretom koji nam je najprirodnija stvar, stojimo tijekom životne energije. Sve u prirodi se kreće, ima pulsaciju i ritam kada buja više, kada se otvara, zatvara, odbacuje lišće, skida staru kožu, obnavlja se i ponovno niče. I ti ciklusi postoje kako u dužim vremenskim periodima, tako i onim kraćim, dnevnim. Mi ljudi smo zaboravili koliko je to važno – fizički se kretati, dozvoliti emocijama da teku, mislim da slobodno cirkuliraju i da tjelesna inteligencija vodi kada nam je što je potrebno. I zato postajemo bolesni – fizički i duševno.
Kada bi samo svaki dan unijeli jednu fizičku aktivnost i radili ju na način koji je prikladan nama za taj dan – primijenili tempo i intenzitet, kada biste znali prepoznati trebamo li izbaciti višak energije iz sebe ili se trebamo napuniti, kada bi se podsjetili da je odmor sastavni dio naših života i davali ste dozvolu da pratimo ono što nas usrećuje i ispunjava, a stavljamo granicu onom načinu života i onim odnosima koji nas besmisleno iscrpljuju i nisu u skladu s našim vrijednostima, već bi tada stres vratili na onaj zdravi oblik koji nam pomaže da narastemo. Stres je sam po sebi iznimno korisna stvar. On nas aktivira, budi, pokazuje nam što nam je važno i često nam pokazuje našu snagu – od čega smo zapravo satkani. Utoliko može biti koristan alat našim životinjama. Problem nastaje u trenutku kada zaboravimo da imamo izbor maknuti se iz situacije koja nam uzrokuje kronični stres – a često i sami postanemo glavni akteri tih priča perpetuirajući stanja koja nam ne služe.
Udah, izdah, pitanje ‘je li ovo cijela istina?’ ili ‘što mogu sada napraviti da promijenim kako se osjećam’, i jednostavno krenuti u tom smjeru.
- Uskoro kreće tvoj novi retreat na Korčuli ‘Into the wild’ koji će se održati od 24. do 29. lipnja, možeš li nam reći više o tome i kome je on namijenjen?
uf, U divljinu je kruna mog rada kroz godinu – prostor za odmor, prepuštanje i otvaranje, istraživanje i punjenje kroz ogromnu podržanost i užitak. Ovo je retreat za sve znatiželjnike koji žele dati prostor da se bave sobom i daju sebi pažnju, užitak i podršku, koji su znatiželjni za učenje o sebi, za iskustvo bivanja u društvu drugih iznimnih, predivnih i kreativnih ljudi, gdje je svaki dio retreata , od jutarnjeg sharinga snova, do hrane koju jedemo pa sve do večernjih druženja prožet pažnjom, svjesnošću, užitkom i dobrom zabavom.
Retreat traži i spremnost za istraživanje kroz ples i pokret te psihoterapijske vježbe, s fokusom na otvaranje, užitak, i povezivanje sa svime što nas podržava. Ranije iskustvo nije nužno, ali dobro dođe.
Više o temiIzvor: Journal.hr