Hrvatska je dobila novu mapu poslovne scene. U 1000 najvećih uvršteno je 59 tvrtki iz energetskog sektora – u istoimenom izdanju koje Lider uz digitalno i tiskano izdanje ove srijede objavljuje na 172 stranice –, čak devet više u odnosu na prethodnu godinu, a 15 više u odnosu na rezultate u 2020. godini. Trend jačanja energetskih kompanija kulminirao je prošle godine, energetske tvrtke s liste gotovo su udvostručile prihode. Time su s 19,7 posto udjela u prihodima među prvih 1000 skočili na čak 26,7 posto. Najzastupljeniji, trgovci (zajedno s prodavačima i serviserima automobila) ostali su na prvom mjestu, ali sa samo 1,5 postotnih bodova više od energenata. Industrija je, pak, sa svojih 20 posto udjela pala na treće mjesto.

Ovako dramatične promjene nisu se dogodile nikad ranije, ako ne računamo pad turizma i ugostiteljstva u pandemijskoj 2020., i oporavak tih sektora godinu dana kasnije. Kako to nije samo domaći fenomen, nego globalni, a pogotovu europski, možemo reći da je 2022. bila je godina energetske pandemije za poslovanje.

Jednokratno trošenje dostupnih subvencija

Ne, korona je bila fatalna – ne samo za 18.267 preminulih, već i za bar 60-ak tvrtki (toliko je porastao broj stečajeva 2020. u odnosu na 2021.). Za razliku od virusa, u energetskoj pandemiji žrtve se broje na drugi način. Rast cijena energije bio je osnovni uzrok za prošlogodišnju dvoznamenkastu inflaciju, koju su svesrdno podupirale vlasti. I to nije (bio) samo hrvatski fenomen. Naime, sve moguće potpore i subvencije, koliko god bile neophodne, poput cjepiva, imaju i nuspojave. To je prije svega ovisnost o državnoj pomoći – i građana i poduzetnika. Navikli smo se s kovid potporama te poreznim i drugim olakšicama, s kojima smo preživjeli pandemiju. A tu je i šest milijardi eura iz EU-ovog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, kojima se prošle godine počelo financirati niz investicija, ali nažalost previše u tromom državnom i javnom sektoru, i to u infrastrukturne projekte. A financiranje betona i asfalta u prevelikoj je mjeri jednokratno. Doduše, u top 1000 ne vidi se ni napredak, a kamoli bum građevinskog sektora. Graditelji bi, naime, trebali biti najveći dobitnici pojačanog ulaganja i obnove nakon potresa, koja je, međutim, tek ove godine krenula malo ozbiljnije. Država se tako hvalila da je uspjela – u zadnji čas – iskoristiti sva sredstva iz europskog Fonda solidarnosti, zaboravljajući pritom da je odluka o raspodjeli 683,7 milijuna eura bespovratnih sredstava za zagrebački potres donijela još u studenom 2020. Od tada do danas cijene su porasle više od 20 posto, a građevinski materijal i rad u građevini poskupjeli su još i više. Tako smo zbog ljudskog i političkog faktora izgubili više od sto milijuna eura. Ne, možda građevinari na rezultatima za ovu godinu osjete naklonost države.

Menadžerski KPI za 2023.

Zbog toga proizvođači cementa napominju da u Hrvatskoj ostvaruju rastuće rezultate, au ostalim zemljama na razini prošlogodišnjih. Indikativno je stanje na inozemnim tržištima kada o trenutnoj situaciji govore menadžeri vodećih kompanija. Već je uobičajeno da je aktivnost na njemačkom tržištu u posljednja dva mjeseca smanjena. Ne, upozoravaju da problem ima druge strane, prvenstveno na tržištima Srbije i Sjeverne Makedonije, s državnim intervencijama u uvozu ili prodaji gotovih proizvoda.

Osim toga, menadžeri u poslovnom opisu ove godine najčešće upotrebljavaju uobičajeni trendovski arsenal pojmova koji opisuju KPI-eve: digitalizacija, umjetna inteligencija, zeleno i održivo… Ne, sve se vraća na zajednički energetski nazivnik koji bi se mogao svijestiti na jednu rečenicu: nadamo se pogurancu iz EU fondova za naše projekte, ali s njima ili bez njih postavit ćemo solarne panele na naše krovove (tko god ima tu mogućnost) kako bismo izbjegli

Više o temiIzvor: Leadermedia.hr