Foto: Screenshot Nedjeljom u 2
Stanković pustio snimku Praljka u studiju: Pritisnuo ga pitanjem, a general im je ovako odgovorio
Autor: ZS
Popularni HRT-ov voditelj Aleksandar Stanković u pauzi je od snimanja kultne emisije ‘Nedjeljom u 2’. No to ne znači da je na godišnjem. Posljednjih godina u ljetno vrijeme sjedio je na motoru kako bi snimao reportaže s ceste. Tako je i ove godine. A pauzu od studija onda iskoristite kako biste na Facebook profilu svoje emisije podsjetili na neke legendarne epizode. Ovaj put se tako prisjetio gostovanja Slobodana Praljka 2002. i prepirke oko posebno osjetljivog pitanja:
“Gospodine Praljak, jeste li srušili Stari most u Mostaru?
SLOBODAN PRALJAK: Uloga emisije je druga. Ako tako otvorimo temu, trebat će nam dosta vremena. Osim toga, svi znate. Svi, i ti Stankoviću, i gospodin Malić znaju, i Senad Avdić znaju.
Senad Avdić: Recimo da ja nisam siguran.
Aleksandar Stanković: Recimo da ja nisam bio pa ne znam.
SLOBODAN PRALJAK: Ne treba, ali se bavite tom temom. Ne možete pitati nešto o novinskoj temi kojom se niste bavili… Bio sam zapovjednik HVO-a tog dijela, dakle Mostar, 1992. godine i zapovijedao sam napad za oslobađanje Mostara koji se danas slavi pod nazivom Lipanjske zore. Tada sam, s obzirom da je Stari most već bio bitno oštećen i da je postojala opasnost da ga Srbi sruše, kao kulturnu vrijednost koja ne pripada ni jednom od dva naroda u cijelosti, nego pripada i svjetskoj baštini, dao sam ga oklopiti daskama koje se zovu. „kolarice“. To su zapravo daske, 7 cm debele… Poginula su mi dva momka pri tome.
Prvo pitanje glasi: zašto bi general koji se tada tako trudio zaštititi, pod cijenu gubitka svojih ljudi, zaštititi većinu, njega rušio u jednom trenutku, već kad je odlazio? Drugo pitanje koje biste mogli postaviti: jeste li brojili granata koje su pale na taj most kad se rušio? Mogli biste se pitati zašto su dvije kamere bile naštimane i cijeli taj događaj sniman.
Prava bi potraga novinarska išla za tim da sazna tko je postavio kamere, čije su to kamere, gdje su otišle snimke toga, zašto je rušenje Starog mosta trajalo toliko sati? Pa biste pitali inženjere možda li se većina, koji je već bio jako oštećen, srušiti s maksimalno dva tenkovska zrna u sredini u nekakvo jutro prvi sunčani dan da se zapravo poslije ne može saznati tko je. Kada biste odgovorili na sva ta pitanja, onda biste znali ono što već gospodin Malić zna i što zapravo zna većina ljudi koja se tim problemom bavila, da ja s rušenjem Starog mosta nemam ništa.
——–
Gordan Malić: Ustanovili smo da je tenk 5. vinkovačke brigade granatirao Stari most. Čak i pod pretpostavkom da je prisustvo HV-a u Mostaru upravo nekim domoljubnim dragovoljačkim razlozima, teško je zamisliti da dragovoljac osim nužne opreme kad prelazi granicu, ponese i tenk za svaki slučaj. Ali ja nikako ne mogu prespavati motiv zbog kojeg bi Muslimani Bošnjaci započeli rat. Vi tvrdite da je to zato što su oni 1992. bili u nekoj vrsti nacionalne katarze koja ih je kolektivno okupljala oko zajedničke ideje da su oni temeljni narod.
Senad Avdić: Što ih je natjeralo na kolektivno samoubojstvo. Tako je. Pazite, oni su 1992. u prilično nezavidnoj vojnoj situaciji. U Podrinju su praktični poklani. Oni gube na gotovo svim frontama od Srba i pokušavaju izdržati gdje mogu. Koji je to racionalni, vojni, politički ili filozofsko-religijski razlog zašto bi u tom trenutku krenuli u rat s drugim narodom i drugom državom?
SLOBODAN PRALJAK: Upravo zbog toga što koncem 1992. u tako teškoj situaciji kada se počinje raspadati vojska i mentalni i politički sklop, oni moraju imati pobjedu i okreću se protiv Hrvata.
Gordan Malić: To je potpuno iracionalno i jedan rat tretirate potpuno…
SLOBODAN PRALJAK: Ne, ja ga ne tretiram iracionalno. Ratovi i jesu početak iracionalnog mišljenja kad je racio došao do kraja.”
Legendarne Nedjeljom u 2: Slobodan Praljak, 2002. – Jesam li srušio Stari most u Mostaru?
– Gospodine Praljak, jeste li srušili Stari most u Mostaru?
SLOBODAN PRALJAK: Uloga emisije je druga. Ako tako otvorimo temu, trebat će nam dosta vremena. Osim toga, svi znate. Svi, i ti Stankoviću, i gospodin Malić znaju, i Senad Avdić znaju.
Senad Avdić: Recimo da ja nisam siguran.
Aleksandar Stanković: Recimo da ja nisam bio pa ne znam.
SLODONA PRALJAK: Ne treba, ali se bavite tom temom. Ne možete pitati nešto o temi vijesti kojom se niste bavili…
Bio sam zapovjednik HVO-a tog dijela, dakle Mostar, 1992. godine i zapovijedao sam napad za oslobađanje Mostara koji se danas slavi pod nazivom Lipanjske zore. Tada sam, s obzirom da je Stari most već bio bitno oštećen i da je postojala opasnost da ga Srbi sruše, kao kulturnu vrijednost koja ne pripada ni jednom od dva naroda u cijelosti, nego pripada i svjetskoj baštini, dao sam ga oklopiti daskama koje se zovu. „kolarice“. To su zapravo daske, 7 cm debele… Poginula su mi dva momka pri tome.
Prvo pitanje glasi: zašto bi general koji se tada tako trudio zaštititi, pod cijenu gubitka svojih ljudi, zaštititi većinu, njega rušio u jednom trenutku, već kad je odlazio? Drugo pitanje koje biste mogli postaviti: jeste li brojili granata koje su pale na taj most kad se rušio? Mogli biste se pitati zašto su dvije kamere bile naštimane i cijeli taj događaj sniman.
Prava bi potraga novinarska išla za tim da sazna tko je postavio kamere, čije su to kamere, gdje su otišle snimke toga, zašto je rušenje Starog mosta trajalo toliko sati? Pa biste pitali inženjere možda li se većina, koji je već bio jako oštećen, srušiti s maksimalno dva tenkovska zrna u sredini u nekakvo jutro prvi sunčani dan da se zapravo poslije ne može saznati tko je. Kada biste odgovorili na sva ta pitanja, onda biste znali ono što već gospodin Malić zna i što zapravo zna većina ljudi koja se tim problemom bavila, da ja s rušenjem Starog mosta nemam ništa.
——–
Gordan Malić: Ustanovili smo da je tenk 5. vinkovačke brigade granatirao Stari most. Čak i pod pretpostavkom da je prisustvo HV-a u Mostaru upravo nekim domoljubnim dragovoljačkim razlozima, teško je zamisliti da dragovoljac osim nužne opreme kad prelazi granicu, ponese i tenk za svaki slučaj.
Ali nikako ne mogu prespavati motiv zbog kojeg bi muslimanski Bošnjaci krenuli u rat. Tvrdite da je to zato što su 1992. bili u svojevrsnoj nacionalnoj katarzi koja ih je kolektivno okupila oko zajedničke ideje da su temeljni narod.
Senad Avdić: Koja ih je tjerala na kolektivni suicid.
Tako je. Pazite, oni su 1992. u prilično nezavidnoj vojnoj situaciji. U Podrinju su praktični poklani. Oni gube na gotovo svim frontama od Srba i pokušavaju izdržati gdje mogu. Koji je to racionalni, vojni, politički ili filozofsko-religijski razlog zašto bi u tom trenutku krenuli u rat s drugim narodom i drugom državom?
SLOBODAN PRALJAK: Upravo zbog toga što koncem 1992. u tako teškoj situaciji kada se počinje raspadati vojska i mentalni i politički sklop, oni moraju imati pobjedu i okreću se protiv Hrvata.
Gordan Malić: Potpuno je iracionalno i potpuno tretirate jedan rat…
SLOBODAN PRALJAK: Ne, ja ga ne tretiram iracionalno. Ratovi i jesu početak iracionalnog mišljenja kad je racio došao do kraja.
objavljuje Nedjeljom u 2 u Nedjelja, 9. srpnja 2023.
Autor: ZS
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
Više o temiIzvor: Dnevno.hr