Praznovjerja: Dobro je dok su podržavajuća, a loše kad su ograničavajuća

Javna je tajna, a katkad uopće i nije tajna, da poduzetnici i menadžeri povremeno podliježu raznovrsnim praznovjerjima. Iako mogu biti korisna, stručnjaci upozoravaju da se pri donošenju odluka ipak treba osloniti na čvrste dokaze, pogotovo kad odluke izravno utječu na druge

Imate li u novčaniku onih 10, 20 ili 50 kuna koje nikada ne vadite? Osobno to zovem ‘psiho pare‘. Neki kažu da je to feng shui, neki da je praznovjerje, netko da je to ‘vibra obilja‘, ali ja ih imam u novčaniku godinama, Tih svojih 20 kuna ‘psiho para‘, koje su uvijek tu i zbog kojih moj novčanik nikada nije bio prazan.‘ Dio je ovo objave na LinkedInu iza koje stoji poduzetnica, autorica i glazbenica Marija Klasiček koja, kaže, ni u usponima ni u padovima nikad nije podlegla kušnji, ili je morala, potrošiti taj novac.

– Lova se nekim čudom uvijek zaradila, za sve što sam trebala u nekom trenutku. I posao je došao točno nakon što sam dobila taj novčanik, odnosno pokrenula sam tvrtku. Novčanik je crven, isto neka priča ima u vezi s bojom, a darovala mi ga je mama za Božić, s tih 20 kuna unutra, jer, kao, taj tvoj novčanik obilja netko ti mora kupiti i ne smije ti ga dati praznog. Sad uz tih 20 kuna koje ne mislim mijenjati, nego ću ih ostaviti za uspomenu, stoji i novčanica od pet eura. Moje nove ‘psiho pare‘, koje neću potrošiti ni pod razno, a dobila sam ih na dar od jednog maminog prijatelja… – objašnjava Klasiček, dodajući da joj je ta nova novčanica od pet eura donijela neku novu energiju, ali i spoznaju da euri mogu padati s neba i novac doći vrlo lako kad uopće ne pokušavaš shvatiti kako će doći.

– Je li to do energije, do praznovjerja, do feng shuija ili boje novčanika, blage veze nemam, ali meni pali – zaključila je Klasiček.

Čarobne novčanice

Naravno, nije Klasiček jedina koja nosi tu jednu novčanicu u novčaniku ‘za sreću‘. U razgovoru s jednim domaćim poduzetnikom doznali smo da i on uvijek sa sobom nosi tu jednu novčanicu, u ovom slučaju riječ je o dolaru ‘za sreću‘, odnosno, kako je rekao, ‘da novac teče‘. A zašto ljudi, bili poduzetnici ili ne, nose novčanice za sreću ili zašto se okreću simbolikama i praznovjerju pokušala nam je objasniti Andreja Marčec, konzultantica za osobne i poslovne financije, certificirana stručnjakinja za neurolingvistiku (NLP Master coach) i osnivačica AMG coachinga.

Kako kaže Marčec, uvjerenja su nešto što smo u ranijoj dobi od nekoga ili čuli ili smo osobno vidjeli ili smo nešto pak osjetili na vlastitoj koži što nam se duboko urezalo u pamćenje, odnosno ‘usidrilo‘ u naš mozak te nas je na jedan način i obilježilo.

– To uvjerenje može se pretvoriti u ‘praznovjerje‘, koje se zapravo definira kao ograničavajuće uvjerenje – objašnjava Marčec, dodajući pritom da osim ograničavajućih postoje i podržavajuća uvjerenja, koja su tu da nas tjeraju dalje. – Recimo, ako smatrate da vam je određeni datum (najčešće je riječ o 13. u mjesecu) nesretan i zato ne želite ulagati ili održavati sastanke tog dana u mjesecu, ograničavate sami sebe zbog vlastitih uvjerenja, ali ako smatrate da vam pet eura u novčaniku donosi sreću, uvijek ih držite sa sobom te vjerujete da ćete, dokle god ih imate sa sobom, ostvarivati odlične rezultate, uvjerenja itekako mogu biti podržavajuća i gurati vas dalje, poručuje Marčec.

Najveći od najvećih

Zanimljivo je da neki hrvatski startupovci, koji su za potrebe pisanja ovog članka ipak odlučili biti anonimni, slijede pravila ‘najvećih od najvećih‘ pa nam je tako jedan IT-ovac otkrio da tijekom radnog vremena vrlo često hoda bos, baš kao što je i Steve Jobs nekada po uredu hodao bos. Istu stvar čini i Klasičak.

– Volim bosa stopala staviti na pod, jer mi ta hladnoća pomaže da se vratim u trenutak. Pomaže mi misliti. Uvijek mi sine neka kreativna ideja nakon toga. Mislim da je Jobs bio lumen koji je jako dobro znao koliko hladnoća pod stopalima direktno utječe na tijelo i protok energije, ma koliko to netko nazvao ‘new age glupostima‘ – govori Klasičak, koja nam je rekla i da je isto s čašom hladne vode koju uvijek popije prije nego što donese neku važnu odluku.

– Ravnam se po inspiraciji i intuiciji. Šetam dok telefoniram, pišem noću, u novčaniku nosim uvijek iste novčanice ‘za sreću‘ koje ne trošim ni pod razno i svaki put kad mi sine neka ideja koja se čini ‘luda‘ ili ‘neizvediva‘, ja napravim baš to. Počelo je s pisanjem, portalima, tvrtkom, pa izdavanjem knjiga, a sada i coachingom za žene u sferi odnosa i YouTube kanalom i sve čega se uhvatim raste – tvrdi Klasičak.

Primjer je to, prema onome što je Marčec objasnila, podržavajućeg uvjerenja jer, kako nam je rekla stručnjakinja za neurolingvistiku, ‘80 posto svega što nam se događa sastavni je dio našeg uvjerenja‘. Zato ograničavajuća uvjerenja, ili lakše rečeno praznovjerja, itekako predstavljaju problem ne samo poduzetnicima nego ponekad i široj okolini. Najpoznatiji primjer praznovjerja u poduzetništvu svakako je Jobs, koji je, osim što je bos hodao po uredu, vani nosio određeni tip tenisica za koje je vjerovao da simboliziraju njegovu buntovnu prirodu i inovativni duh.

Također, kako je navedeno u njegovoj biografiji, Jobs je povremeno pokušavao biti vegetarijanac i vegan, a neko je vrijeme bio uvjeren da ovakav tip prehrane znači da tijelo ne proizvodi neugodan miris pa se prestao tuširati ili upotrebljavati dezodorans. Jobsu je 2003. godine dijagnosticiran i rak gušterače, za koji su mnogi smatrali da je izlječiv te da bi se poznati inovator mogao oporaviti od njega, ali on je odbijao liječničke savjete te se pokušao izliječiti kombinacijom zdrave prehrane i prirodnih lijekova. Iako je na kraju pristao na operaciju, za nju je bilo prekasno pa se do 2011. godine mučio s tom bolešću zbog koje je i preminuo.

Dobra karma

Nadalje, prema pisanju stranih medija, navodno se izvršni direktor američke tvrtke Grillo‘s Pickles, koja se bavi proizvodnjom kiselih krastavaca, Travis Grillo na sastancima pojavljuje u dresu starom deset godina koji je dao izraditi po mjeri nedugo nakon što je započeo svoj biznis. To mu je, kaže, amajlija za sreću. Ista je stvar i s određenim religioznim predmetima, kao što je recimo križ koji mnogi nose u autu, oko vrata ili u džepu da bi se osjećali sigurnije u svoje odluke.

– Ljudi su bića koja traže uzorke u svijetu oko sebe. Kada ne možemo lako objasniti ili predvidjeti neke događaje, skloni smo povezivanju uzoraka koji možda uopće ne postoje. Ta sklonost je duboko ukorijenjena u našoj evolucijskoj prošlosti, gdje je prepoznavanje uzoraka i povezanost događaja često imalo ključnu ulogu u preživljavanju – objašnjava Sandro Kraljević, osnivač, vlasnik i direktor Mind Laba, koji smatra da se praznovjerje može naći u svim segmentima društva, a svijet poduzetništva nije iznimka.

– Mnogi poduzetnici, unatoč oslanjanju na kvantitativne podatke i strateško planiranje, ponekad se okreću neobjašnjivim ritualima i vjerovanjima u potrazi za uspjehom – tvrdi Kraljević, koji nam je iznio listu najčešćih praznovjerja među poduzetnicima.

Neobjašnjivim vjerovanjima okrenuo se i jedan vlasnik restorana u Hrvatskoj, čiji je identitet poznat redakciji, koji je odlučio investirati u restoran samo zato što je osjetio ‘dobru karmu‘ prilikom posjeta dotičnom restoranu pa ga je navedena karma navela i da uloži u ugostiteljski objekt. Pozadinu takvih fenomena pokušao je objasniti Kraljević.

Potrebno malo ludosti

– Ravnoteža između praznovjerja i racionalnog, empirijskog razmišljanja je kompleksna. U određenim situacijama praznovjerje može poslužiti kao izvor emocionalne podrške, posebno u stresnim trenucima. Ponekad su praznovjerja ukorijenjena u našim tradicijama i pomažu nam osjećati se povezano sa svojom prošlošću i identitetom. Kada odluka utemeljena na praznovjerju nema dugotrajne posljedice, može biti prihvatljivo osloniti se na takva uvjerenja – ističe Kraljević, naglašavajući da je analitičko razmišljanje temeljeno na opipljivim dokazima nužno kada se osoba suočava s važnim poslovnim odlukama.

– Kada naše odluke izravno utječu na druge, moramo se osloniti na čvrste dokaze da bismo osigurali njihov najbolji interes. U konačnici, dok praznov