BOCU JE GRLIO, A ŽENE MIJENJAO KAO NA TRACI! Poznati nogometaš propao je preko noći, a bježao je i od palica i noževa

Autor: Andrija Kačić Karlin Petak, 14. travnja 2023. u 11:49

Za brazilske nogometaše vrijedi ona izreka: „Nitko im ne može toliko naštetiti kao oni sami sebi”. Niz Brazilaca koji su opčinjavali nogometni svijet i onda sami sebi okrenuli leđa je beskrajan. Žene, alkohol, poroci, nesportski život, sve je to njima isuviše drago. Kao nekad „našem” Sammiru, sjetimo se…

Primjerice, Ronaldinho! Bio je nogometni bog dok je igrao za Barcelonu, napustio je klub 2008. godine, kada je imao 28 godina i pred sobom je imao još nekoliko sezona na vrhunskoj razini u kojoj nije igrao. Također znamo da je nedavno završio u zatvoru.

Adriano je bio strah i trepet za braniče i vratare diljem Italije. Predviđalo se da će s Interom, ali iu karijeri općenito, doći do najviših granica. A onda je sa 26 godina poslan na posudbu u Sao Paulu, pa je kao slobodan igrač godinu dana kasnije potpisao za Flamengo. Pokušao se vratiti, ali nije bio ni blizu stare razine.

Hrpa skandala iza njega

Robinho je dijete Santosa, koji je prešao u Real Madrid, potom bio član Manchester Cityja, a onda je stigao u Milan kao veliko pojačanje. No, 2014. godine poslan je na posudbu u Santos, potom je kao slobodan igrač otišao u Kinu, au karijeri je igrao u Turskoj. U siječnju ove godine osuđen je na devet godina zatvora zbog silovanja djevojaka 2013. godine.

A tu je i Alexandre Pato. Bivši nogometaš Milana i Chelseaja, sada član američkog Orlanda, momčadi MLS lige, napisao je ispovijest za stranicu “players tribune”, koja je zapravo njegova ispovijest.

Bio je još maloljetan kada su svi čuli za njega dok je u Milanu napravio prve seniorske korake. Ne, nakon nekoliko godina na vrhunskoj razini, kada su se Brazilci veselili novom Peleu, uslijedio je strmoglavi pad.

Vratio se u Brazil, lutao Europom, otišao u Kinu i na kraju u SAD. Tako, do sada, izgleda karijera 32-godišnjeg napadača.
I Pato je napisao u svom obraćanju javnosti, svoju životnu priču. Onu s tamnije strane…

„Slušam o sebi već 10 godina. Što se dogodilo Patu? Zašto Pato nije osvojio Zlatnu loptu? Zašto je Pato uvijek ozlijeđen?
Trebao sam davno odgovoriti na ova pitanja, čovječe. Bilo je toliko glasina, posebno u Milanu. Previše sam loše živio. Nisam imao želju. Živio sam u fantaziji. Ali kad sam htio razgovarati, rekli su mi da se fokusiram na nogomet. Bio sam premlad da se ne bih složio s tim.

Zaista, bio sam samo dijete.

Zato mislim da je vrijeme da se neke stvari poprave. Imam 32 godine. Sretab sam. u formi sam. Ne grizem se. Ako želite vjerovati u tračeve, onda mi je teško promijeniti svoje mišljenje. Ali ako želiš znati što se stvarno dogodilo, onda slušaj”, u ispovijesti je napisao Pato.

I tako, Brazilac se prisjetio dolaska u Milano 2007. kada je imao 17 godina i kada je upoznao Carla Ancelottija, koji mu je bio drugi otac.

„Čak je svom psu dao ime Pato. Jeste li vidjeli onu njegovu sliku s nedavne parade u Madridu, sa sunčanim naočalama i cigarom u ustima? Pa u Milanu je znao da na trening dolazi helikopterom. Živio je u Parmi, a žena mu je znala letjeti. Izašao bi iz helikoptera poput Jamesa Bonde. Ako netko živi sa stilom, onda je to Karlo”, piše tako Pato i šokira nas.
Najviše je naučio od legendi. Sjedio je do Ronaldinha u svlačionici, a Ancelotti bi nakon treninga rekao Sedorfu i Pirlu da mu bacaju duge lopte kako bi znao kamo trčati.

„Pirlo mi je rekao: ‘Samo trči i doći će ti lopta’. I uvijek je dolazila. Tijekom druge sezone, jednog dana sam došao vježbati slobodne udarce. Pirlo, Sedorf, Ronaldinho, Beckham. Rekao sam sebi: ‘Samo danas idem gledati.’

Bojao sam se da će ljudi pričati o meni. Na trening bih išao s mišlju da se ne ozlijedim. Da mi je nešto boljelo, ne bih nikome rekao. Oporavio bih se od problema s mišićima pa sam zavrnuo zglob i nastavio igrati. Bio sam natečen kao lopta, ali nisam htio iznevjeriti momčad. Htio sam svima ugoditi. To je bila jedna od mojih mana. Ljudi su očekivali da ću u sezoni zabiti više od 30 golova, a nisam mogao ni izaći na teren. Htjeli su krv, znoj i suze. I definitivno su potekle. Platio sam visoku cijenu”.

Njegova je obitelj imala problema sa spajanjem kraja s krajem.

„Dopustite mi da objasnim. Nismo imali puno novca. Moja majka nije mogla raditi zbog loših leđa, pa je otac morao sve osigurati za starijeg brata, sestru i mene. Uvijek je bio odsutan jer je gradio autoceste. Na stolu smo imali hranu, ali nismo imali novca za knjige, pa smo uvijek donosili primjerke”.

Od početka karijere suočavao se sa zdravstvenim problemima, au mlađim kategorijama Intera dijagnosticiran mu je tumor na lijevoj ruci.

„Doktor je rekao da trebam hitno na operaciju ili će mi amputirati ruku. Bio sam šokiran, bila sam doslovno 24 sata daleko od gubitka ruke. Mislite li da bi vaši roditelji mogli priuštiti tu operaciju? Svi smo pomislili ‘što ćemo sada?’ Srećom, tata je bio kreativan, pokazao je doktoru snimke mojih utakmica i rekao mu ‘Ne znam kako ću ti platiti, ali jednostavno ne želim da moj sin prestane igrati’. Nemam pojma što se dogodilo, je li doktor mislio da sam dobro ili je čuo Božji glas, ali mi je odgovorio: ‘Ne brini, ja ću pokriti troškove operacije’. Kažem vam , bilo je to čudo”.

Kad je bio na probi u Interu nije znao gdje će s obitelji, nije imao novaca da im plati hotel u skupom gradu…
Tako Pato piše:

„Otac mi kaže: sine, ovo je jedino što možemo priuštiti. A ja njemu: da, tata! Hahaha, nisam imao pojma o čemu se radi. Bio sam premlad. Sjećam se da je u našoj sobi bio vrlo mali krevet”
Milan je napustio 2013. godinu kada je prešao u Corinthians, ali su mu navijači u domovini prijetili smrću nakon što je promašio jedan esterac u četvrtfinalu Kupa.

„Promašio sam ga, bio je to strašan penal, ali nije istina da su me suigrači zbog toga tukli. Istina je da sam se vozio u Sao Paulu s naoružanim tjelohraniteljima iu slijepom automobilu sa suzavcem. Jednog su dana navijači upali na naš trening s palicama i noževima. Bilo je strašno, događale su se stvari koje nemaju veze s nogometom”.

Dok je igrao u Brazilu, imao je veliku želju vratiti se u Europu. Sljedeći transfer, onaj u Villarrealu 2016. godine uspio je osigurati sam, bez pomoći menadžera.

„Nazvao sam Daniela Bonera kojeg sam poznavao iz Milana i pitao ga zanima li se za mene. Trener Marcelino mi je ponudio ugovor i evo me u Španjolskoj. Pa dobro! Napravio sam vlastiti transfer. Kontakti i dobri odnosi, tako ovaj sport funkcionira”.

Na kraju je u svom napisu, obraćanju javnosti zaključio:
„Možda nisam postao najbolji nogometaš na svijetu, ali brate, da ti kažem nešto. Imam nevjerojatan odnos sa svojom obitelji. U miru sam sa sobom. Imam ženu koju volim. Mislim da imam puno ‘zlatnih lopti’. Ako je život igra, onda sam pobijedio”.