O metaverseu, umjetnoj inteligenciji i budućim komuniciranjima razgovarali smo s futurologinjom Sofie Hvited

Četvrtak, 13. travnja 2023.

Budućnost je prva hrvatska poslovna konferencija usmjerena prema budućnosti poslovanja. U Zagreb 10. i 11. svibnja ponovno dovodi vodeće svjetske stručnjake iz područja futurologije u Zagreb. Ovdje ćemo moći doznati koji su trendovi u obrazovanju, tehnologiji, zdravlju i medicini, leadershipu, metaverseu, medijima te kulturi i zabavi. Jedna od govornica kojoj se posebno veselimo Sophie Hvited – futurologinja, viša savjetnica i voditeljica medija na kopenhagenskom Institutu za studije budućnosti.

Istražuje dodirne točke medija, tehnologije i zabave te ima stratešku pozadinu u medijskoj industriji. Trenutačno joj je u fokusu kako će budućnost metaverse utjecati na naše živote i poslovanje. Ususret konferenciji razgovarali smo s njom i otkrila nam je sve o temama o kojima će govoriti, a koje su itekako zanimljive u vremenu u kojem živimo, ali i onome što je ispred nas.

• Živimo u digitalnoj eri koja nam predstavlja mnoge izazove, a pritom očekuje našu prilagodbu. Komunikacija se brzo mijenja, a koju vrstu komunikacije i interakcije možemo očekivati ​​u narednim godinama?

Mislim da smo svjesni samo djelića tih promjena, a događaju se velike promjene koje se kao tektonske ploče mijenjaju i to najviše vidimo u poslovanju tzv. velikih tehnoloških igrača. Imali smo „velikih 5“ koji su držali gotovo cijelo tržište, ali sad Apple dominira, a Meta ima mali dio kolačića kada pogledamo cjelokupnu mapu onih koji će kontrolirati kako će se komunicirati. Moramo obratiti pozornost ne samo na činjenicu da dolaze drugačiji i novi igrači, već i da se kreiraju naši digitalni blizanci koji će se moći premjestiti u naše virtualne „živote“ i koji će biti od velikog značaja u budućnosti.

Način na koji smo komunicirali tijekom i nakon pandemije – imali smo više online komunikacija preko Zooma, Teamsa te interakcija preko različitih društvenih mreža – dovest će do novih načina komunikacije koji će biti sve imerzivniji. Što zbog korištenja novih filtera, što zbog toga što ćemo moći postati avatari ili imati osobnosti koje nemamo u stvarnim životima. Te će mogućnosti promijeniti tijek i način komunikacije.

Pregršt je izazova u novim načinima komuniciranja, pa ako mogu izdvojiti jedan koji smatram najvećim, to je prepoznavanje istinitih informacija. Ne mislim da naši virtualni životi nisu stvarni, već da trebamo prestati razmišljati na način da stvarno i virtualno vidimo kao suprotne pojmove.

Prikladnije je da ih promatramo kao fizički nasuprot virtualnom. Moramo shvatiti koje virtualne stvarnosti predstavljaju nešto neistinito. Primjerice, korištenje DeepFakea samog po sebi ne smatram problemom jer je to samo novi način kreiranja stvarnosti, ali kada se on namjerno koristi kako bi ljudi pomislili da je riječ o nečem drugačijem – onda imamo problem.

• Slijedi li čovječanstvu scenarij iz sci-fi filmova koji implicira preklapanje online i offline stvarnosti?

Kratki je odgovor da. Često u Institutu radimo na seciranju znanosti kao inspiracije. Znanstvena fantastika izvrstan je kanal za inspiraciju, ali zbog svojih narativa i priča najčešće je u distopijskom obliku. Najviše znanstveno-fantastičnih filmova i serija poput Black Mirrora imaju distopijsku perspektivu. Čak i ako guglate sci-fi kao pojam dobit ćete u rezultatima mnogo metalnih i staklenih zgrada, a ne previše prirode, što zapravo prikazuje mjesto koje nikako nećete željeti biti dio. Tko želi takvu budućnost?

Zato taj pojam trebamo prenamijeniti i promisliti što zapravo želimo i kako ćemo takvo okruženje sagraditi. Metaverse sam po sebi naziv je iz znanstveno-fantastične knjige Neala Stephensona iz 1992. Zašto bi ga onda kao takav željeli koristiti? Razumijem koncept konverzije i inspiracije, ali moramo pripaziti da se ne preselimo u njegov distopijski dio.

• Kako metaverse utječe na komunikaciju, naše živote i poslovanje sada, a kako će na njih utjecati deset godina?

Metaverse već sad utječe na način kojim komuniciramo u smislu da možemo sjesti i pričati zajedno, raditi intervjue međusobno, iako fizički nismo u istom prostoru. Fleksibilnost selidbe u druge „globalne prostore“ već je ovdje i zbog toga 66 % stručnjaka u našim studijima kaže da je metaverse već stigao. Kao i zbog činjenice da već imamo konverziju naših fizičkih i online života. Ako pogledate ljude u podzemnim željeznicama ili djecu kojima je lice zalijepljeno za ekrane – također biste rekli da je metaverse ovdje već sada. Zbog toga ćemo morati smisliti način na koji radimo i otkud radimo te kako će naši hiper stilovi života funkcionirati.

Neki poslodavci žele da im se zaposlenici nakon pandemije ponovno vrate u urede što dokazuje da ćemo svjedočiti raznim valovima promjena u kojima će se sve mijenjati. Sve ovisi o tome kako će se metaverse razvijati, ali će definitivno imati veliki utjecaj kako se god da se razvije. Zašto? Jednostavno, ne vidim scenarij u kojem digitalizacija, imerzija i konvergencija naših fizičkih i online života ide u drugom smjeru. Nećemo se vraćati natrag, čak i ako ćemo ponovno htjeti biti nadomak analogiji.

• Metaverse je trenutno u svojim počecima. Što mislite koje su trenutno njegove dobre, a koje loše strane?

Diskutiramo se hoćemo li kreirati betterverse ili badderverse; odnosno mjesto u kojem se nije ugodno nalaziti. U ovom trenutku to je svojevrsni Divlji Zapad jer vidimo kako u polju Blockchaina i Web3 tehnologije nema regulacije i ljudi ne znaju kako su u njemu snalaziti. Npr. možete se osjećati nesigurno u prostoru virtualne stvarnosti ako se ne znate kretati u njemu. Postoje mnogi problemi koji se javljaju i kod djece koja teško osvještavaju postojanje svog fizičkog tijela jednom kada uđu u virtualni svijet. Mislim da ne razumijemo što sve ova imerzija donosi sa sobom. Sada se vide implikacije po kojima dugo vrijeme provedeno pred ekranima nije dobro, što samo dokazuje da ćemo morati podesiti pravila igre za nove načine komuniciranja i interakcije u metaverzumu.

• Hoće li umjetna inteligencija zamijeniti ljude kada pričamo o kreativnim industrijama? Vidimo da sve polako ide prema tom smjeru.

Prije deset do petnaest godina pojavilo se mišljenje kako ljudi zbog umjetne inteligencije više neće biti korisni u ovom smislu. Ja ipak vjerujem da postoje načini po kojima možemo koristiti umjetnu inteligenciju kako bismo postali kreativniji. Smatram da će uvijek postojati neka vrsta potrebe za ljudskom umiješanosti. Never ending Seinfeld epizoda s konstantnom petljom (eng. loop) jedan je od boljih primjera. Ili još jedan primjer – razgovor između primjerice Midjourneya i alata DALL-E.

Zapravo, u mnogim medijima i drugim industrijama vidjet ćemo ljude koji su dobri u sufliranju. To je prikaz suradnje između ljudi i računala jer kada se umjetnoj inteligenciji prompt (brza radnja koju treba izvršiti) tada više nema mjesta za ljudsko sudjelovanje, a što se onda dogodilo u beskonačnoj epizodi Seinfelda? Nakon tri dana emitiranja, došlo je do prijelaza preko tzv. filtera, nakon čega je epizoda postala puna rasističkih, homofobnih i transseksualnih šala koje Seinfeld zbija na pozornici.

• Hoće li nas umjetna inteligencija zamijeniti kao ljude?

Prije godinu dana napisao sam članak naslova Što ako je 99% metaverzuma stvorio AI?, u kojem pretpostavljam veliku količinu sadržaja koji stvara AI, ali je pitanje koliko će ljudi biti zaduženi za stvaranje tog sadržaja. Definitivno mislim kako ćemo još biti potrebni u nekoj vrsti moderacije, ali i vodstva. Morat ćemo redefinirati našu ulogu kreativca jer su mnogi od njih trenutno s razlogom uplašeni. Trebali bismo početi razmišljati o AI kao suradniku te o tome kako koristiti takve alate za naše beneficije. Uloga umjetnika nije sveta i stalno se mijenja u digitalnom smjeru, baš kao što se već dogodilo s dolaskom fotografije, digitalne kamere ili Photoshopa.

Neki kreativci nemaju strah da će umjetna inteligencija preuzeti kreativnu industriju ili umjetnost jer misli da će u svojim radovima moći gledati samo u prošlost, a ne u budućnost. U najboljem slučaju to može biti u sadašnjosti.

Što mislite o tome?

Ne volim takav način razmišljanja jer ako gledamo tako, onda je jasno da se svi konzultiram s prošlošću kako bismo kreirali nove stvari. Ako pogledate što umjetna inteligencija može kreirati, ona se može na nove načine promišljati o stvarima koje nismo vidjeli prije. Svaka nova stvar je kombinacija nečega otprije te nitko ne može stvoriti ništa što nije bilo nečime inspirirano ili je barem kombinacija stvari. Nisam siguran, ali ne dijelim ovaj način razmišljanja.

• Što je s budućnošću medija? Kako će kreiranje i primanje informacija izgledati u primjerice 2030.?

Puno je otvorenih pitanja kada govorimo o budućnosti medija – a mi u Institutu radimo s različitim budućnostima i scenarijima koji nam omogućuju da te neizvjesnosti prihvatimo i odupremo se porivati ​​da zaključimo u kojem će se smjeru mediji razvijati. Naravno, neki smjerovi su vjerojatniji od drugih, ali svi su oni u mogućoj budućnosti.

Zamislimo da smo u 2030. Želite li provjeriti današnje vijesti koje ćete uređaje koristiti? Hoće li vam se vijesti pojaviti u vašim kontaktnim ljećama, hoćete li ih slušati ili osjećati? Hoće li newsfeed na neki način biti integriran u vaš mozak, kao što je Elon Musk zamislio Neuralink? Hoćete li dobiti hiperpersonalizirane vijesti koje je za vas izabrao digitalni asistent koji vam pomaže birati informacije koje dobivate i postavljate kritička pitanja? Tko će stvarati te vijesti i tko će ih birati? Hoćemo li imati neovisne redakcije ili ćemo raditi umjetnu inteligenciju? Ako mislite da su ova pitanja pretjerana, sjetite se kad je prije 15 godina izašao prvi iPhone. Tada smo imali samo 3G i nikad nismo čuli za TikTok, ChatGPT i Neuralink. Puno se toga promijeni u 10 godina. Ali za 10 godina nadam se da ćemo moći reći da smo donijeli ispravne odluke kad smo uređivali medijsku industriju, posebno kad dođe do integriranih algoritama, kako ne bismo ponovili neke pogreške i uzorke koje smo vidjeli u posljednjih 15-20 godina unutar tehnološke industrije.

• Kako će izgledati vaše predavanje na Future Tenseu?

Govorim o tome kako održati korak s metaverseom i umjetnom inteligencijom i što bi se moglo dogoditi ako se umjetna inteligencija nastavi razvijati kao dosad. Budućnost u kojem je sadržaj stvorila umjetna inteligencija i gdje će se većina metaversea 99 % sastojati od sadržaja koji je generirao računalo. Metaverse predstavlja jednu od najvažnijih tehnoloških inovacija naše generacije. Hoće li se što dogoditi sa sadržajem u metaverzumu kad dodamo umjetnu inteligenciju? Trenutno svjedočimo demokratizaciji AI softvera s aplikacijama poput ChatGPT-a, Dall-E i Midjourney, koje svima omogućuju da lakše i brže stvaraju beskrajno hiperpersonalizirani sadržaj. Kako umjetna inteligencija postaje sve popularnija i učinkovitija, industrije diljem svijeta polako počinju razmišljati o tome kako će utjecati na njihovu budućnost. Vidjeli smo tek vrh sante korištenja umjetne inteligencije i automatizacije. Kako će utjecati na poslovanje, društvo i pojedince, na tržište rada i na našu percepciju stvarnosti? Hoćemo li moći i kako prepoznati sadržaj koji su stvorili ljudi i onaj koji je stvorio umjetnu inteligenciju – hoće li to u budućnosti uopće biti važno?