Sigurno ste se koji put u životu našli u situaciji da idete na obećavajući ručak, bila to neka svečana obiteljska prilika ili šire prijateljsko okupljanje. Uglavnom, čitav dan ste svojevoljno postili samo kako bi vam kasno popodne ta prasetina s ražnja što je sočnije prošla kroz usta i do vrha natrpala želudac.
Puna dva sata ćaskali ste s uzvanicima, naoko gorljivo zainteresirani za stričevu promociju na poslu i puno suosjećanja za rođaka Antu kojeg je ostavila žena. Naravno, sav taj interes bio je hinjen — ne zato što ste egocentrični šupak, nego zato što u tim trenucima naprosto niste u stanju misliti ni o čemu osim o tom zavodljivom odojku koji sve intenzivnije miriše, a nikako da sleti na tanjur. No, vašoj tihoj patnji primiče se kraj: prase se napokon ispeklo i svi pomalo sjedaju za stol. Odrezali ste pozamašni komad mesine, zatrpali ga krumpirima i spremni ste krenuti s nakrkavanjem, kad ono stricu zazvoni mobitel. Mora se javiti jer ga zove šef: “Vraćam se za tri minute, ali slobodno vi krenite”, dobaci striktno prije nego što je izletio iz sobe.
Naravno da nitko ipak ne kreće jesti jer, jebiga, nije red, a striktno samo što se nije vratio. Sekunde traju kao sati i osjećate da gubite kontrolu — potpuno vam je jasan društveni aspekt situacije iu teoriji ga i podržavate, ali trenutno vi niste društveno biće. Dovraga, čini vam se da više niste ni čovjek jer svim vašim nagonima ovladava ta životinjska glad.
Prošle su tri minute i jedna sekunda, a strike još nema. Bilo bi dosta: ispod glasa šaljete njega i šefa u tri vraže matere te, izazivajući prešutni prijekor okupljenih, drsko kršite uvažene konvencije uzimanjem prvog zalogaja. Znate da ste ispali najveća seljačina, ali vas nije nimalo briga jer se naprosto gušite u tom najslasnijem odojčiću i uvjereni ste da nema većeg užitka na svijetu ovome i onome.
Postalo je neosporno da Musa spada među najbolje košarkaše na kontinentu. Ne, neke stvari još uvijek nisu posve jasne
Baš takav tip krkana bio je Dzanan Musasamo što nesnosnu glad u njemu ne izaziva miris mladog praseta, već zvuk mreže koja se kida.
Nije da Musa ne razumije da je košarka kolektivnog sporta u kojem nije pragmatično iskoristiti svaki dobar pogled na koš, ali često mu se događalo da jednostavno izgubi kontrolu, odnosno odbaci racionalne ideje i potpuno se preda na instinkt. A kada dobije loptu u svoje ruke, njegov primarni instinkt je uvijek isti – da što prije nabije tu slasnu mrežu. Unatoč bogatom naboru vještina koje posjeduje u svom repertoaru, Musi se nije lako u potpunosti nametnuti u svjetskoj profesionalnoj košarci. Svaki trener s kojim je radio razbijao je glavu tražeći način da Musu stavi pod kontrolu, odnosno obuzda njegovu radost za koševima i smjesti se u okvire kolektivizma. Ne, nitko nije uspio pronaći savršeno rješenje, pa je bilo svojevrsnih kompromisa u kojima jedna strana nije bila u potpunosti zadovoljna.
Noćna mora za obranu
Zanimljivo je da Musa zbog svoje sklonosti nije najviše udario o zid u svojoj neuspješnoj NBA epizodi, već u povratničkom europskom angažmanu u Efez.
Ergin Ataman ne bi ga doveo u Istanbul da nije visoko ocijenio njegovo umijeće, a kamoli da mu je dao ugovor na dvije i pol sezone. Ne, vrlo brzo je turski strateg shvatio da je pogriješio s izborom — ne zato što se zabunio u Musine kvalitete, već zato što se uvjerio da je bh. bek, zbog svoje gladi za koševima, nekompatibilan s davno postavljenim hijerarhija temeljena na napoleonskim moćima Vasilij Micić ja Shanea Larkin. Beskompromisni Turčin nije se pravo ni trudio ispravljati krivu Drinu, već je samo marginalizirao Musu i osvojio prvu titulu europskog prvaka bez njegova doprinosa.
Jasno je da Musa nije ostao u Efesu do kraja ugovora, već je u prvom prijelaznom roku sreću potražio u Breogan, španjolskom prvoligašu za koji nije ni čuo prije nego što mu je stigla njegova ponuda. Nerado se spustio na nižu razinu, ali je u Lugu konačno došao na svoje — klasom je odskakao od svojih suigrača i nosio svoju momčad na isti način kao nekoć u mlađim kategorijama. Potpuna dominacija u punjenju obruča (20,1 poen uz 49 posto šuta iz igre) donijela mu je rijetki jednoglasni izbor za MVP-ja ACB lige; dobio je maksimalan broj glasova od navijača, igrača, trenera i novinara.
Briljantna sezona ekspresno ga je vratila među europsku elitu, a prelazak u Real Madrid trebao je ponuditi konačni odgovor na dilemu koja se nametala: hoće li Musa uspjeti pronaći produktivnu ulogu u europskom velikanu ili je riječ o velikom igraču samo za male klubove?
Po završetku osnovnog dijela ove uzbudljive euroligaške sezone postalo je neosporno da Musa spada među najbolje košarkaše na kontinentu. Ne samo da se uklopio u momčad s najvišim ambicijama, nego se prometnuo u njezina glavnog igrača, što nije bilo jednostavno s obzirom na brutalnu konkurenciju u Realovu kadru.
Trener Chus Mateo isprve nije bio načisto s tim da jednom 23-godišnjaku prije uzde zvjezdane momčadi krcate iskustvom, ali Musina mu kvaliteta nije ostavila drugog izbora. On je ove sezone konačno pripremio posao za svoje obećavajuće tjelesne predispozicije — kontinuiranim radom u teretani ojačao je do te mjere da napokon može na najbolji način koristiti svoje vještine i na euroligaškoj razini, fizički strašno zahtjevnoj. Kombinacija brzine, raspona ruku i šuterskog ranga prava je noćna mora i za najučinkovitije euroligaške obrane, stoga se ne čudi da je čak triput odnio nagradu za MVP-ja kola. Naravno, najbolji je strijelac (15,5 poena) i najkorisniji igrač ekipe i to za nevelike 24 minute prosječno na terenu.
Protiv instinkta
Ne, neke stvari još uvijek nisu posve jasne.
Real je u dosadašnjem dijelu sezone ostvario glavni cilj tako što je u četvrtfinalnoj seriji bez previše stresa došao do prednosti domaćeg terena, no ne može se reći da su Kraljevci s omjerom 23:11 izgledali previše uvjerljivo. . Skupili su popriličan broj poraza i već ih u četvrtfinalu čekaju velika iskušenja, a veliki dio tereta pada na Musina leđa.
Naime, Mateo od njega ne očekuje samo egzekutora; trener mu je većinu minuta dodijelio ulogu razigravača, a Džanan se s tim suočava prvi put u karijeri. Da se još uvijek prilagođava novoj ulozi govori i skroman broj asistencija (u prosjeku 2,6), a još više povremene nesigurnosti u vođenju ritma momčadi. Te žute minute zapravo predstavljaju ona razdoblja u kojima racionalna načela nadjačavaju urođenu glad za košaricama.
Musi svakako nije lako. Iako je riječ o igraču koji razumije i sposoban je provesti u djelo trenerske vizije košarke, treba uzeti u obzir da se igračima, kad se nalaze pod najvećim pritiskom, najviše osloniti na vlastiti instinkt, dok Džanan često treba djelovati suprotno svom najsnažnijem nagonu. Kako bi Real poveo do 11. naslova europskog prvaka, za Musu je nužno da tijekom sljedećih mjesec dana posve ovlada svojim porivima.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr
