Snimka zaslona/Youtube
Autor: Zlatko Govedić
Europska svemirska agencija u petak, 14. travnja, lansirala je raketu s letjelicom “Jupiter Icy Moons Explorer” (JUICE).
Nakon što stigne na odredište 2031., provest će se najmanje tri godine na Jupiterovim mjesecima.
U listopadu 2024. NASA također planira lansirati robotsku letjelicu pod nazivom Europa Clipper na Jupiterove satelite, naglašavajući povećani interes za ova daleka, ali fascinantna mjesta u Sunčevom sustavu.
“Mnogo je razloga zašto moji kolege i jedva čekamo dobiti podatke koje će JUICE i Europa Clipper, nadamo se, poslati natrag na Zemlju 2030-ih. No možda će najuzbudljivija informacija imati veze s vodom. Tri Jupiterova satelita – Europa, Ganimed i Kalista – dom su velikih, podzemnih oceana tekuće vode, koji bi mogli podržati život”, kaže astronom Mike Sori sa Sveučilišta Purdue (West Lafayette, Indiana, SAD), koji proučava strukturu i evoluciju čvrstih planeta i prirodnih satelita u Sunčevu sustavu.
‘Četiri velikana’
Do danas su otkrivena 92 Jupiterova prirodna satelita. Ali četiri od njih su od posebnog interesa za planetarne znanstvenike.
Ija, Europa, Ganimed i Kalista, poput Zemljine Mjeseca, relativno su veliki, sferni kompleksni svjetovi. Dvije prethodne NASA-ine misije poslale su svemirske letjelice u orbitu oko Jupiterova sustava i prikupile podatke o tim satelitima.
Misija Galileo kružila je oko Jupitera od 1995. do 2003. i dovela do geoloških otkrića na sva četiri velika satelita. Misija Juno i danas kruži oko Jupitera te je znanstvenicima omogućila uvid bez presedana u Jupiterov sastav, strukturu i svemirsko okruženje.
Te misije i druga promatranja otkrila su da je Ija (Jupiteru najbliži satelit od četiri velikana) vrvi od geoloških aktivnosti, uključujući lave jezera, vulkanske erupcije i tektonski oblikovane planine. Međutim, nije dom velikim količinama vode.
Europa, Ganimed i Kalista, nasuprot tome, imaju ledene krajolike.
Površina Europe je smrznuta zemlja čudesa s mladom, ali složenom poviješću, koja možda uključuje ledene analoge tektonike ploča i vulkana.
Ganimed, najveći satelit u cijelom Sunčevom sustavu, veći je od Merkura i ima vlastito magnetsko polje generirano iznutra iz tekuće metalne jezgre.
Kalista se čini pomalo inertnim u usporedbi s ostalima, ali služi kao vrijedna vremenska kapsula davne prošlosti koja više nije dostupna na “mladenačkim” površinama Ije i Europe.
Najuzbudljivije od svega: Europa, Ganimed i Kalisto gotovo sigurno posjeduju podzemne oceane tekuće vode.
Oceanski svjetovi
Europa, Ganimed i Kalista imaju hladne površine koje su stotine stupnjeva ispod nule. Na tim temperaturama led se ponaša kao čvrsta stijena.
“No baš kao i na Zemlji, što dublje pod zemlju idete na ovim satelitima, postaje toplije. Spustite se dovoljno daleko i na kraju ćete postići temperaturu na kojoj se vodi topi u vodu. Koliko se točno ovaj prijelaz događa na svakom satelitu predmet je rasprava koju znanstvenici nadaju riješiti s JUICE-om i Europa Clipperom. Iako su točne dubine još neizvjesne, znanstvenici su uvjereni da ti oceani postoje”, tumači astronom.
Najbolji dokaz tih oceana dolazi iz Jupiterova magnetskog polja. Slana je voda električni vodljiva. Dok ti sateliti putuju kroz Jupiterovo magnetsko polje, stvaraju sekundarno, manje magnetsko polje koje istraživačima signalizira prisutnost podzemnog oceana. Koristeći se tom tehnikom, planetarni znanstvenici uspjeli su pokazati da tri satelita imaju podzemne oceane, a oni uopće nisu mali. Samo ocean Europe mogao bi imati više nego dvostruko više vode od svih oceana na Zemlji zajedno.
Očigledno i primamljivo sljedeće pitanje jest: mogu li ti oceani podržati izvanzemaljski život?
Tekuća voda važan je dio onoga što čini svijet pogodan za stanovanje, ali daleko od jedinog uvjeta za život. Život također treba energiju i određene kemijske spojeve. Budući da su ti oceani skriveni ispod milja čvrstog leda, Sunčeva svjetlost i fotosinteza nisu u igri. Nije moguće da drugi izvori mogu osigurati potrebne sastojke.
U Europi, na primjer, tekući vodeni ocean prekriva stijenovitu unutrašnjost. To stjenovito morsko dno moglo bi opskrbljivati energijom i kemikalijama kroz podvodne vulkane koji bi u Europskom oceanu mogli učiniti nastanjivim. No također je moguće da je on sterilno, negostoljubivo mjesto.
Nadolazeće misije
JUICE i Europa Clipper trebali bi znanstvenicima pružiti važne informacije o potencijalnoj nastanjivosti Jupiterovih mjeseci. Dok će obje misije prikupljati podatke o više satelita, JUICE će provoditi vrijeme kružeći i fokusirajući se na Ganimed, a Europa Clipper izvršit će desetke bliskih preleta Europe.
Obje svemirske letjelice nosit će skup znanstvenih instrumenata dizajniranih posebno za istraživanje oceana. Ugrađeni radar omogućit će JUICE-u i Europa Clipperu da ispitaju vanjske slojeve čvrstog leda na površini. “Radar bi mogao detektirati sve male džepove tekuće vode u ledu ili, u slučaju Europe, koja ima tanji vanjski sloj leda od Ganimeda i Kališta, nadajmo se da bi detektirao veći ocean”, objašnjava astronom.
Magnetometri će također biti u obje misije. Ti ćeš alat dati znanstvenicima priliku da detaljno prouče sekundarna magnetska polja koja nastaju interakcijom vodljivih oceana s Jupiterovim poljem i nadamo se da će istraživačima dati tragove o salinitetu i volumenu oceana.
Znanstvenici će također promatrati male varijacije u gravitacijskom privlačenju satelita prateći suptilna kretanja u orbitama obiju svemirskih letjelica, što bi moglo pomoći u određivanju ima li morsko dno Europe vulkana koji osiguravaju potrebnu energiju i kemiju oceana za održavanje života.
Konačno, obje svemirske letjelice nosit će mnoštvo kamera i svjetlosnih senzora koji će dati dosad neviđene slike geologije i sastava ledenih površina Jupiterovih satelita.
“Možda će jednog dana svemirska letjelica moći bušiti milje čvrstog leda na Europi, Ganimedu ili Kalisti i izravno istraživati oceane. Do tada, promatranja sa svemirskih letjelica kao što su JUICE i Europa Clipper najbolji su izbor znanstvenika za učenje o tim oceanskim svjetovima. Kada je Galileo otkrio te satelite 1609., bili su to prvi poznati objekti koji izravno kruže oko drugog planeta. Njihovo je otkriće posljednji čavao u lijesnoj teoriji da se Zemlja – i čovječanstvo – nalaze u središtu svemira. Možda ti svjetovi spremaju još jedno ponizno iznenađenje”, zaključuje Sori.
Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
Više o temiIzvor: Dnevno.hr