Grubišić: Iako stopa inflacije pada, cijene i dalje rastu, ali ne istim tempom

Tržišta kapitala značajno se mijenjaju, kamatne stope rastu, a povoljno zaduživanje polako odlazi u povijest. Nakon pandemije i pojave inflacije te tzv. medvjeđeg tržišta kao i nedavnog kraha u pojedinim bankarskim sustavima SAD-a i EU, recesija je očekivana, samo je pitanje koliko duboka. S obzirom na to, danas je na Algebrinom kampusu održana panel rasprava o daljnjem kretanju inflacije i kamatnih stopa središnjih američkih i europskih banaka. U raspravi je Andrej Grubišićekonomski analitičar i partner u tvrtkama Grubišić & Partneriistaknuo je da je prva inflacija stigla na tržište nekretnina, obveznica i dionica, kao rezultat dugogodišnjeg tiskanja novca u Europi i SAD-u.

– Tek kasnije smo imali transfer u realnu ekonomiju, potpomognut drugim prilikama – pandemijom koronavirusa i ratom u Ukrajini. Tiskanje novca sigurno je pridonijelo inflaciji s kojom se još uvijek borimo. Iako je javni narativ da stopa inflacije pada, cijene i dalje rastu, ali ne istim tempom. Također, i dalje imamo antiinflacijske programe vlade – rekao je Grubišić.

Grubišić se, naime, referirao na smanjenje stope inflacije u SAD-u i Europi, ali iu Hrvatskoj. Prošli podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali su da je inflacija u Hrvatskoj u ožujku 2023. oslabila četvrti mjesec za redom, br. potrošačke cijene i dalje su bile više za 10,7 posto u odnosu na ožujak prošle godine. U SAD-u je inflacija u ožujku pala na najnižu razinu u posljednje dvije godine, dok inflacija u eurozoni također iz mjeseca u mjesec bilježi pad, no to također ne znači da cijene nisu prestale rasti.

Što se tiče povećanja kamatnih stopa, kao mjere američkog Feda i Europske središnje banke za suzbijanje inflacije, Grubišić ističe da su one sada na razinama na kojima bi i trebale biti.

– Navikli smo se na nulte kamatne stope, to je bajka iz koje smo se tek probudili. Ako je novac jeftin, imaš niske kamate i visoku inflaciju – rekao je Grubišić.

No printanje novca koje je izazvalo inflaciju nam je trebalo jer smo još uvijek pod utjecajem krize iz 2008., budući da tvrtke još uvijek nisu dovoljno snažne i trebaju im pomoć države, rekao je Marko Jurčićekonomski analitičar u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i bivši savjetnik za gospodarstvo predsjednice RH.

Europa kaska za Kinom i SAD-om

Rasprava se vodila i udaljavanju kineskog gospodarstva od Zapada. Naime, zahvaljujući američkom zakonu ČIPS i znanost, lanci opskrbe u segmentu mikroelektronike premješteni su iz istočne Azije (točnije, Kine i Tajvana) u SAD kako bi se ojačala domaća proizvodnja poluvodiča u toj zemlji. Jurčić je izrazio zabrinutost što Europska unija kasni i za Kinom i za SAD-om te tek sada počinje razvijati industriju poluvodiča i graditi tvornice za njihovu proizvodnju.

– Ako uvijek kasniš, uvijek si par koraka iza, a Europa nema svoju agendu, barem ne usklađenu. Nemamo ništa u svojim rukama, nego uvijek reagiramo i kasnimo. Nismo dovoljno odlučni i to je veći problem od poluvodiča. Ako druge države ulažu puno novca za izgradnju tih tvornica, a Europa ne, kako očekivati ​​da će im europske tvrtke moći konkurirati? – upitao je Juričić.

Za održati i pojačati konkurentnost unutar EU moramo brže djelovati i agilnije anticipirati globalne trendove, dodao je Juričić, kako se njime složio i Srđan Kovačevićdirektor osječke tvrke leđa koja se bavi proizvodnjom bespilotnih letjelica.

Kao konkretan primjer problema s mikročipovima Kovačević je naveo da su zbog poremećaja u opskrbnim lancima cijene čipova porasle s pet dolara na 70 pa čak i 100 dolara, ali ne čipova nove generacije, nego starijih modela. Zbog toga Kovačević smatra da su tvornice mikročipova u Europi od strateške važnosti.

– Ako želimo izgraditi otpornost, moramo intervenirati, raditi na ispravljanju tržišnih neuspjeha koji su se dogodili. EU mora izgraditi objekte, ovo je strateška odluka jer naše gospodarstvo uvelike ovisi o tim kapacitetima. Tržišta nam mogu pomoći u stvaranju kompetitivnog i zdravog poduzetničkog okruženja, no ne mogu sve riješiti. Tržište je uvijek optimizirano za profit, a ne za otpornost. Vrijeme je da EU značajnije poradi na poticanju i revitalizaciji domaće industrije koja nam je ključna iu smanjenju inflatornih pritisaka – istaknuo je Kovačević.

Nova regionalizacija?

Osim nedostatka vlastite proizvodnje, EU se suočava nikad s većim demografskim izazovima, stanovništvo je sve starije, a tržište rada sve neizvjesnije i napetije. Često čujemo da nas iz krize može izvesti jedino privatni sektor, odnosno privatne investicije, kojih je iz godine u godinu sve manje. Za izbjegavanje najcrnjeg scenarija, sve će industrije morati opreznije razmišljati o budućim ulaganjima i okrenuti se onima koji donose najveći i najbrži povrat investicije, a to su – slažu se svi panelisti – industrije s najvišim udjelom komponentivisoka tehnologija u svojim proizvodima.

Joe Monterpredavač na e-leadership MBA studiju Algebre, direktor MBA strateške financijske akademije i voditelj Kelley School of Business na Sveučilištu Indiana, istaknuo je da je svijet danas polariziran i funkcionira po principu ‘coopetitiona‘.

– Činjenica jest da su godine jeftine i jednostavne proizvodnje dovele do toga da je velik dio industrije postao pretjerano ovisan o kineskom tržištu i radnoj snazi, stoga se postavlja pitanje što u slučaju tako slabo diverzificirane ekonomije dođe do nekog socijalnog nemira ili elementarne nepogode? Znamo da je područje Tajvana pod visokim rizikom od potresa, a čak 60 posto