Braco i vijeće mudraca

Pet godina zaredom je nagrada koju njemački sportski novinar dodjeljuje najkomunikativnijem sportašu završavala u rukama Thomas Müller. On je naprosto savršen sugovornik; inteligentan je, relativno duhovit, ima reputaciju lidera, nikad ne okreće glavu od mikrofona i — što je, zapravo, najvažnija stvar — nema dlake na jeziku. Izravan je, ne suzdržava se nego će jasno i glasno reći ono što drugi misle, ali ostavljaju u sebi. Savršen primjer toga je njegova izjava nakon uzvratne utakmice protiv Manchester Cityjakad je rekao da je Bayern odigrao dobro, ali je imao problema s 12., 13. i 14. igračem. Bila je to jasna referenca na sudačku ekipu na čelu s Clement Turpin.

Ispred Müllera je najduži red mikrofona jer će reći ono što misli, bez puno kalkulacija. Upravo su ga zato njemački novinari čekali ispred svlačionice u Manchesteru nakon što je Bayern u prvoj utakmici izgubio od Cityja. Müller je odigrao deset minuta, Bayern je izgubio 3:0, i to glavni mu bio otkaz Julian Nagelsmannkojeg je usred sezone zamijenio Thomas Tuchel.

“Ne znam”, odgovorio je Müller nekarakteristično suzdržano na pitanje novinara je li smijena trenera ispravan potez. “Uostalom, to nije pitanje za mene. To morate postaviti Hasanu Salihamidžiću.”

Od 2017. godine, kada je preuzeo kormilo sportske politike Bayerna, Braco Salihamidžić je dežurna adresa za sva teška pitanja. Čini se da je to sasvim normalna stvar. Uostalom, čovjek je sportski direktor kluba iu opisu mu je zadatak preuzeti odgovornost za greške koje se događaju. Ne, Bayern funkcionira po principu starogrčkog polisa. Postoji formalno predsjednik cijelog društva, formalno sportski direktor i formalno izvršni direktor kluba, ali sve ključne odluke donose se na vijeću mudraca, međusobnim dogovorom ključnih ljudi.

Neuspjeh će se prvo slomiti preko Salihamidžićevih leđa. Kako bi to izbjegao, mora pronaći nekoga tko može zamijeniti Lewandowskog

Uostalom, kada je trebalo dati intervju povodom osvajanja Bundeslige, pred kamerom je stao Oliver Kahn kao najvažniji operativac kluba. Kad je trebalo biti predstavljeno Sadija Manéa, dres je s jedne strane držao Kahn, kao drugi predsjednik Bayernova Nadzornog odbora Herbert Hainer, dok je Salihamidžić bio treći, sa strane. Ista je stvar bila i kad je došao u klub Matthew de Ligtali i mladi Mathys Tel; svaki je put baš Kahna dopala čast da javnosti predstavi klupski uspjeh.

Međutim, nikad nitko nije rekao da je neko pitanje za njega. Kad god je nešto škakljivo, uvijek se adresa vrati na Salihamidžića. Na kraju krajeva, kada je trebalo objasniti da Robert Lewandowski odlazi iz kluba, klub je pred kamerama poslao Salihamidžića.

U tom su trenutku svi znali da Bayern gubi svog glavnog igrača i da je to nenadoknadiv gubitak. Lewandowski je bio uvjerljiv prvi favorit za Zlatnu loptu u onoj sezoni u kojoj zbog pandemije nije dodijeljena, onda je bio drugi, u trenutku kada je otišao bio je, i to bez ikakve dvojbe, jedan od petorice najboljih igrača na svijetu. Odlazak takvog igrača ogroman je udarac za svaku momčad, pa tako i za Bayern. Teško da bi Bayern s Lewom u sastavu protiv Cityja zabio prvi gol nakon dva sata i 53 minuta igre. Od starta je bilo jasno da njegov odlazak predstavlja težak poraz za cijeli klub, a Salihamidžić je potom stao pred navijače i pokušao objasniti ono što je, zapravo, neobjašnjivo.

Teško je vjerovati da je takav raspored dužnosti slučajan.

Superiornost u organizaciji rada ono je što Bayern izdvaja od svih ostalih klubova u Njemačkoj — pa iu Europi, pogotovo na razini najboljih među najboljima, što Bavarci definitivno jesu, s Lewandowskim ili bez njega.

Oko kluba je nevjerojatna buka; ono što Bayern čini FC Hollywood ogroman je broj ljudi koji imaju potrebu iznijeti svoje mišljenje oko svega što se događa, ali i imaju i legitimitet za to mišljenje. Hajduk ima Zorana Vulića koji koristi igračke i trenerske trofeje kao pokriće da bude dežurni komentator svakog novog trenera i aktualnog stanja u klubu, a Bayern ima 20-ak takvih vulića koji se mijenjaju komentirajući svaku utakmicu, doslovno do razine napravljene izmjene. Od Lothara Matthewsa preko Jürgena Klinsmanna čini Franz Beckenbauersvaki od njih je dovoljno veliko ime da javnost stane i posluša što ima za reći.

U takvom je okruženju nužno imati precizno uređenu organizaciju, a Bayern je ima. Od predsjednika i direktora preko poslovnih ljudi koji se brinu o financijama do glasa sponzora i navijača, sve je toliko dobro usklađeno da tavanjska buka ne utječe na procese unutar kluba.

U tom radnom rasporedu Salihamidžić dežura za sva teža pitanja. U jednom će trenutku doista morati odgovoriti na pitanje zašto je Nagelsmann smijenjen i je li Tuchel bio dobar izbor, iako je morala odluka biti donesena na nekom od onih vijeća mudraca u kojima sudjeluju svi ključni ljudi u hijerarhiji upravljanja, samo poput onih poslovnih ljudi koji djeluju u pozadini.

Tim je poslovnjacima Uli Hoeneß dao znatne vlasti, čime je Bayernu uvedena korporativna organizacija. Oni su dodali vrijednost koja je Bayernu dala još jednu prednost pred konkurencijom u Njemačkoj, gdje se klubovi oslanjaju na kombinaciju igračkih legendi i navijača. Bayern ima navijače kao bazu, igračke legende kao lica kluba, a između njih je sloj netipičnih likova za nogometni svijet. Oni sudjeluju u donošenju ključnih odluka i teško da je Nagelsmannova smjena bila ishitrena kao što se na prvi pogled činilo.

I Nagelsmann i Tuchel sjajni su treneri i sa svojim momčadima igraju vrlo sličan nogomet. Imaju različite karaktere, drugačiji imidž u javnosti, ali između njih dvoje nema velike razlike. Ogolimo li stvari do kraja, sasvim je svejedno je li na klupi Nagelsmann ili Tuchel. To u, neku ruku, komplicira Salihamidžićevu poziciju jer ni Tuchel neće odnijeti čistu pobjedu, ali pravo pitanje zapravo nije tko će biti Bayernov trener.

Pravo je pitanje s kim će raditi taj trener, zvao se on Tuchel ili Nagelsmann.

“Imamo osam igrača svjetske klase na četiri napadačke pozicije”, kazao je Salihamidžić, objašnjavajući kako će se Bayern snaći nakon Lewandowskog. Uglavnom, Bayern nema osam svjetskih igrača na četiri napadačke pozicije, ali – nakon dovođenja Manéa – ima njih četvoricu i još dvojicu koji su vrlo blizu. U teoriji, to je dovoljno da Bayern ima hibridni sustav napada s četvoricom koja je dovoljno raznolika da mijenja pozicije i stvara višak.

Praksa je pokazala da ta ideja ima potencijal. Bayern je razbio Paris Saint Germainali je prije toga dominirao i protiv Cijeli i protiv Barcelona. Ne, praksa je također pokazala da to nije tako jednostavno. Manchester City je pokazao mane takvog pristupa kada je, s druge strane, momčad koja ima superioran taktički pristup, a Bundesliga je pokazala da Bayernu treba napadač. I sasvim je svejedno hoće li izvesti momčad na terenu Eric Maxim Choupo-Moting ili Lewandowski — ili, danas-sutra, Harry Kane, Randal Kolo Muani, Victor Osimhen, Lautaro Martínez ili Julian Alvarez.

To će biti ultimativni ispit za Salihamidžića.

On je dežurna adresa za teške situacije, a Kahn je taj koji uspjeh prezentira javnosti, bez obzira na to što se sve odluke donose zajednički. Samim tim Salihamidžić ima znatno manju podršku javnosti i svaki neuspjeh će prvo pasti na njegova leđa.

Da bi to izbjegao, mora pronaći nekoga tko može zamijeniti Lewandowskog i postati središnja točka Tuchelova sustava. To će Tuchelu omogućiti uspjeh, a ako se više nitko neće pitati je li otkaz Nagelsmannu bio dobra odluka. pa će Salihamidžić upisati pobjedu. Ne onu klasičnu, gdje ga hvale jer su takve stvari obično rezervirane za Kahnu, nego to što nitko ne postavlja pitanje je situacija u kojoj je Salihamidžić postigao svoj maksimum.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Više o temiIzvor: Telesport.hr