Ivana Vareško,travel i lifestyle fotografkinja koja fotoaparatom radi remek-djela pred kojima možete stajati satima i istraživati svaki detalj šire slike. Kroz objektiv preslikava život takav kakav jest, a ona ga vidi najljepšim mogućim. Njene fotografije zapravo su savršeno (ne)isplanirane scenografije. I ona iz trenutka izvlači ono najbolje. A u ovoj priči vodi nas na Bali gdje je provela više od dva mjeseca i kamo će se sigurno vratiti.
Upravo su me ispratila dva najtoplija osmijeha, drage Made i Nyoman. Vozim se prema aerodromu, upijam posljednje trenutke ovog čarobnog otoka i stiže mi poruka od prijateljice: “Hvala, sad se i ja želim preseliti na Bali!”. Bilo ih je dosta sličnih gdje su mi prijatelji i poznanici pisali da su mislili da je Bali “samo turistička destinacija”, “ne privlači ih” ili “promijenila si mi sliku Balija”. Iskreno, mene Bali nikada nije privlačio kao destinacija i da moji dragi prijatelji nisu otišli godinu ranije, zaljubili se, iznajmili kuću i odlučili se tamo svake godine vraćati, ja sam gotovo siguran da nikada ne bih otišla na Bali. A upravo je to mjesto za koje sam i ja mislila da je “samo turistička destinacija” postalo moje sretno mjesto. Iako tužna što odlazim, osjećaj koji me obuzima je toplina, jer sam siguran da ću se Baliju stalno vraćati.
Bali – mjesto s najtoplijim osmjesima na svijetu
“Turist želi pobjeći od života, putnik ga želi iskusiti!” – od nikakav Netflixovog rom-coma ne bih nikada očekivala rečenicu s kojom se toliko mogu poistovjetiti. Bali definitivno može biti samo turistička destinacija i bijeg od realnosti ali čim se Zagreb i samo mrvicu dublje od resorta, rižinih polja i hramova – otvorit će vam se najdivniji svijet s kulturom toliko bogatom da posvetite čitav svoj život proučavanju iste i nikada nećete stići do kraja , jer kraja nema.
Bali je svaki osmijeh, a oni se ne mogu izbrojati – od surfera koji u 6 ujutro izlazi iz mora, smije se i govori vam: “Danas nam je baš predivan dan” do osoblja u prodavnicama, restoranima. Ali i dragim ljudima koji ispred tih istih objekata brinu da se sigurno uključe u promet. Svi ljudi koji vam u prometu stižu iz suprotnog smjera, na semaforima, u redovima, radnici koji idu iz polja, susjedi – njihovim osmjesima jednostavno nema kraja. Najdivnije od svega je što je svaki taj osmijeh iz dubine duše. Smiju se očima i cijelim tijelom. Kako da vam se duša ne smije na takvom mjestu?
Kako su se tri tjedna na Baliju pretvorila u dva mjeseca i želju za preseljenjem?
Kada bi me netko pitao koliko ostajem na Baliju, moj odgovor bi uvijek bio: “Ne znam!”. Uslijedile bi rečenice poput: “Točno znam osjećaj, došao sam na odmor prije pet godina i eto me još uvijek tu!”. Upoznala sam puno njih koji su došli na tjedan, dva i odlučila se preseliti na Bali. Tek kada sam došla, shvatila sam koliko kreativnih ljudi čiji rad godinama pratim, živi tu – djelomično ili cijelu godinu. Sigurna sam da je to iz dva razloga, prvi što su Balinežani najkreativniji narod koji sam imala priliku upoznati.
Glazba, ples, lutkarske predstave dio su njihova života. Ali i svake ceremonije – od one najmanje kao što je kupovina novog frižidera pa do vjenčanja ili kremacije. Da, kremacija je u njihovoj kulturi sretan događaj gdje se slavi život pokojnika i odlazak u zagrobni život. Također, na Baliju svi nešto rade rukama. Gdje god krenete naići ćete na radionice i Balinežane koji sjede na podu i izrađuju stvari. Izrađuju namještaj, nakit, torbe, keramiku, oslikavaju svilu, au Ubudu postoji i ulica duga pet, šest kilometara prepuna radionica.
Bali je jedino mjesto gdje se može osjetiti moć zajednice. Svaki kvart je zajednica u kojoj se svi brinu jedni o drugima, organiziraju ceremonije, sudjeluju u običajima balineške hinduističke kulture (kojih ima jako puno). Muškarci sviraju u Gamelan orkestru, žene izrađuju Canang Sari košarice koje se svako jutro stavljaju na hramove kao dar Bogovima. U njih se uglavnom stavlja cvijeće, riža, voće, slatkiši, mirisni štapići, a ponekad i cigarete. Iste te košare, ali znatno manje je jednim cvijetom, keksom ili malo riže stavljaju i na ulazima u ulice, kuće, trgovine, radionice i restorane kako bi zaustavili zle duhove koji izlaze iz podzemnog svijeta.
Bali zajednica
Zajednica na Baliju nije prisutna samo kod lokalaca, već i kod stranaca koji tamo žive – umjetnici, fotografi, slikari, surferi, kuhari, pisci, dizajneri, glazbenici – svi podržavaju jedni druge, pomažu jedni drugima i istinski žele da svako od njih uspije. Zvuči kao utopija zar ne? Za mene i jest! Bali je predivno mjesto, a ono što ga čini poželjnim za život je i to što se osjeti taj “zapadnjački” utjecaj, pa tako ima vrhunske restorane svih mogućih svjetskih kuhinja, sourdough pekare, galerije, klubove u kojima sviraju vrhunski dj-evi, pivnice , kreativne radionice i razna događanja na kojima bi pozavidjela i većina europskih gradova.
Jutarnja kava je moj najdraži ritual, a na Baliju je to bilo u malenom specialty coffee baru koji je jedan dečko otvorio u dvorištu s pogledom na obiteljski hram, gdje je njegova mama svako jutro donosila Canang Sari košarice i palila mirisne štapiće. Upravo sam od njega najviše naučila o običajima na Baliju. Pričali smo o filmovima, knjigama, fotografijama, čak smo i aktivirali njegovu staru Yashicu. Pitala sam ga jednom da li je zadovoljan s poslovanjem, odgovorio mi je: “Prodam 20-25 šalica kave dnevno, to je više nego što sam očekivao i ja sam presretan.” Ako je to bilo moguće, u tom sam se trenutku još više zaljubila na Bali i njegove ljude. On, ali i svaka osoba u trgovini ili restoranu će vam na odlasku reći: “Hvala i ugodan dan!” Ali baš svaki – i to uz najtopliji osmijeh.
Dan kada sve stane na Baliju – za bolje sutra
Na Baliju ćete vidjeti stotine malih nastambica pokraj rižinih polja, nekada čak i na prometnim ulicama. Oni ih zovu platforme za sanjarenje gdje se opuštaju. A koriste i zanimljiv pojam “Jam Karet” ili elastično vrijeme – što bi značilo bez žurbe. Na Baliju sam živjela baš taj pojam elastičnog vremena.
Moj Bali su ljudi. Ali i osmjesi, miris i dim štapića, vožnja kroz rižino polje, povjetarac na motoru. Jutra na plaži čekajući izlazak sunca uz fotografiranje surfera, stotine pasa koji se sami šetaju, najdraža mjesta za doručak i fantastičnu hranu. Ceremonije, prisustvovanje tradicijama s našim banjarom (kvartovska zajednica), tečajevi keramike, izložbe i filmske premijere u Deusu. I smijanje na motoru kada me uhvati pljusak, miris Duriana (voće čiji je okus Anthony Bourdain opisao da je kao da ljubiš svoju mrtvu baku) i skakanje u bazen kad počne padati kiša.
Bali mi je poklonio najljepše nebo. I to jer sam se našla za vrijeme Nyepije, proslave koja obilježava početak nove godine po hindu kalendaru. To je dan kada se otok čisti od svih prošlogodišnjih zlodjela i priprema za pozitivnu nadolazeću godinu. Taj dan sve se gasi na 24 sata, nitko ne smije izaći na ulicu, čak se i aerodrom zatvara. Nema buke, ne koristi se struja, svjetlo dopire samo od svijeća i većina ljudi večeri provodi gledajući zvijezde. Toliko ste blizu Mliječne staze, kao da ste dio nje.
Neki drugi (ljepši) svijet
Bali je za mene kao neki drugi svijet. Svijet pun topline, ljubaznosti, avanture, ljepote, divnih ljudi, novih prijatelja. Prepun beskrajnih mogućnosti za stvaranje i kreativnost – taj otok hrani i izvlači ono najbolje iz mene. Ne sjećam se točno gdje, ali negdje sam pročitala: “Bali nije samo otok, Bali je učitelj!” i to je istina.
Balinežani su najljubazniji narod. Prihvatit će vas i voljet će vas još više ako prihvatite njihovu kulturu. Naučit će vas kako da budete smireni, kako da se smijete svojim greškama, a njihovi osmjesi otvorit će vaše srce. Njihova nježna energija, jednostavan i skroman život, ljubav prema djeci, posvećenost kulturi, vrijednostima i zajednici malo će koga ostaviti ravnodušnim.
Moje najbolje preporuke da posjetite Bali. Prihvatite lokalnu kulturu, naučite nekoliko riječi i isprobajte sve što vam nudi lokalna kuhinja. Pričajte s lokalcima, skrenete s utabanog puta i dopustite da vas ponese – Bali magija. Jednom kad se uvučete pod kožu, bit ćete zaljubljeni u Bali zauvijek.
Više o temiIzvor: Journal.hr
