Antikorupcijski dokument iz Bruxellesa: Korupciju u EU-u vidi 68 posto ljudi, au Hrvatskoj čak 94 posto

Europska komisija predlaže da se uz podmićivanje u koruptivne radnje uvrste i pronevjere, utjecajem na trgovanje, zlouporaba položaja, ometanje pravosuđa i nezakonito bogaćenje, a da se i strani državljani za korupciju kažnjavaju sankcijama – zamrzavanjem imovine koju imaju u EU i zabraniti im ulazak na teritorij Unije

Koji je zajednički nazivnik najnovijeg dokumenta Europske komisije, intervjua europske tužiteljice u Uredu Europskog javnog tužitelja (EPPO) u Hrvatskoj Tamare Laptoš u ovom broju Lidera i rasprave koju je ovog tjedna inicirala HUP-ova Udruga profesionalaca za fondove EU? Korupcija!

Znamo da je Hrvatska premriježena koruptivnim kanalima koji sežu od mjesne samouprave do vrhova vlasti. Međutim, korupcija svrbi i Europskoj uniji u cjelini, zbog čega je Europska komisija prošlog tjedna donijela dokument u kojem predlaže stroga pravila za borbu protiv korupcije. Dijelom je to zbog mantre o poštenju, ali sasvim sigurno još više zbog 120 milijardi eura. Toliko, naime, i to prema konzervativnim procjenama, svake godine izgubi gospodarstvo EU-a. Riječ je o gotovo dvogodišnjem hrvatskom BDP-u, odnosno o gotovo pet državnih proračuna, ili o dvije trećine proračuna Europske unije.

Koliko su stvarni razmjeri korupcije – nije poznato. Zna se samo koliko je slučajeva otkriveno i procesuirano, koliko je osoba uhićeno, optuženo i osuđeno te koliko su novca pronevjerili. Ali to je samo vrh sante leda. Ispod površine je veliki dio neotkrivenih koruptivnih radnji. Zato postoje samo podaci o dojmovima. Dojam ispitanika iz prošlogodišnjeg istraživanja Eurobarometra o raširenosti problema korupcije je sljedeći: da je korupcija raširen problem, smatraju 68 posto građana EU-aali i čak 94 posto ispitanika u Hrvatskoj. Time smo očekivano svrstani na ‘izvrsno’ drugo mjesto koje dijelimo s Cipromom, iza nedostižne Grčke, gdje je percepcija korupcije 98 posto. S druge strane su korupcijske klackalice skandinavskih zemalja – Danske (16 posto) i Finske (17 posto).

Ne iznenađuju ni podatke o izvorima korupcije. Ispitanici misle da su davanje i primanje mita te zloporaba vlasti u svrhu osobne koristi najrašireniji kod političkih stranaka i političara (od nacionalne do lokalne razine). U tome se hrvatski ispitanici uvelike slažu s ostatkom EU-a. No Europljani vjeruju da imaju poštenije dužnosnike koji dodjeljuju javne natječaje, izdaju građevinske i poslovne dozvole te znatno više od nas vjeruju u svoje sudstvo te policiju i carinu. Upravo u tim dvjema kategorijama najveća je razlika u percepciji korupcije (naravno, na štetu hrvatskih institucija), a slijede porezne vlasti i državno odvjetništvo.

Traži se veća transparentnost

S druge strane, postoje samo dvije od 15 kategorija koje su u Hrvatskoj ‘manje koruptivne’ od prosjeka EU-a. To su privatna trgovačka društva te banke i financijske institucije. Ipak, ne treba vjerovati u besprijekorno poštenje domaće poslovne zajednice. Kako poslovati pošteno ako se ‘zna’ da se na javnom natječaju ne može pobijediti bez malo podmazivanja i da se građevinska ili druga dozvola ne može dobiti bez plave kuverte? Uostalom, u svim procesuiranim slučajevima istrage se vode prema političarima i dužnosnicima te prema suosumnjičenicima iz redova poduzetnika i menadžera.

Istrage se, naravno, vode i zbog mućki s podjelom novca iz fondova EU-a. A u utorak su konzultanti koji se bave fondovima EU-a predložili poboljšanja u sustavu pripreme i provedbe projekata. Traže veću transparentnost, brzinu i jednostavnost cijelog postupka. Predsjednica HUP EUPRO-a Natalia Zielinska založila se za unifikaciju postupka i univerzalni protokol odobravanja sredstava te da kriteriji bodovanja i načini dodjele budu dostupni javnosti. – Primjerice, nakon završetka određenog postupka dodjele treba biti javno objavljena lista ‘sretnih dobitnika’, to jest poduzetnika, ali isto tako i ostvareni bodovi, kako bi se mogla dobiti široka slika o cjelokupnom sustavu – smatra Zielinska. Ocijenila je i da dijalog sustava pomoću ‘pitanja i odgovora’, čiji je cilj objašnjavanje natječaja, ne zadovoljava.

– U Hrvatskoj još nedostaje dovoljno kvalitetan dijalog te transparentnost u donošenju ključnih odluka – naglasila je. A u sustavu koji pati od ovakvih problema, puno je posla za domaća tijela gonjenja, ali i