Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Autor: Iva Međugorac/7dnevno

Kada se objektivno gleda položaj oporbe u Hrvatskoj i sumiraju sva istraživanja u posljednjih nekoliko mjeseci, nije teško zaključiti da HDZ, stranka na čijem je čelu premijer Andrej Plenković, nema konkurencije na domaćoj političkoj sceni. , barem ne ozbiljnog koji bi osigurao Plenkovićev opstanak predstavljao konkretnu prijetnju.

Paradoks je to što ukazuje na to da je demokracija u Hrvatskoj na klimatskim nogama, ali i paradoks iz kojeg nije teško zaključiti da u političkom životu Lijepe Naše više ne postoji ni onaj klasični duopol koji se svodi na to da se na čelu države mijenjaju dvije vodeće , odnosno najveće stranke, HDZ i SDP, koji predvođen Peđom Grbinom prolazi kroz svoje najteže, ako ne i sudbonosne dane. Jasno je svakom prosječnom političkom promatraču da se Grbin na idućim lokalnim izborima neće boriti samo za dolazak na vlast nego i za puko političko preživljavanje koje uvelike ovisi o cijeloj karavani koalicijskih partnera s kojima se kreće na jednog čovjeka – Andreja Plenkovića, jer bi i HDZ malo toga bio da Plenković na svojim plećima ne nosi i cijelu stranku i cijelu Vladu.

Kako i kada je do toga fenomena došlo, teško je reći, no umjesto da male stranke pomrse račune HDZ-u, pomrsile su ga SDP-ovcima koji se sada s njima nastoje spojiti kako bi preživjeli.

Bez samokritike

Racionalni SDP-ovci reći će kako je za njih sve krenulo nizbrdo sa smrću Ivice Račana, nakon čega je kormilo njihove stranke preuzeo aktualni predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je u to vrijeme bio u cvijetu mladosti. I tada je Milanović djelovao drcno i ambiciozno is njegovim karakterom mnogi su se istaknuti SDP-ovci teško nosili. Malo-pomalo marginalizirao je SDP-ove perjanice, svađao se iza kulisa s kime je stigao te u stranci za sobom ostavio kao na svim razinama, od one financijske do kadrovske. Takvu devastiranu stranku zatim preuzima nesretni i pomalo nespretni Davor Bernardić, kojeg pak s vladajućom pozicijom u Partiji ruši Milanovićeva momčad nezadovoljna stranačkim rezultatima i rejtingom. Ta ista Milanovićeva momčad uz asistenciju europarlamentarke Biljane Borzan na čelo SDP-a dovodi Grbina, koji do danas današnjeg nije izašao iz Milanovićeve sjene niti se uspio nametnuti kao vođa oporbe, jer ruku na srce, bez obzira na sve oporbene inicijative, njihov rad u sabornici građani nisu prepoznali, a ponajmanje su u svemu tome prepoznali SDP-ova velikog Jožu koji je puno obećavao, a malo toga dao.

Bez imalo samokritike, Grbin je i nedavno ponovio svoje planove o preuzimanju premijerske fotelje te otkrio kako će uskoro predstaviti SDP-ov program za parlamentarne izbore, najavljujući kao prvu točku iz toga programa besplatnih vrtića za svu djecu u zemlji, iako nije znao precizirati otkud bi namakao novac za taj projekt. Iz takve traljavosti moglo bi se zaključiti da će premijer Plenković bez problema osvojiti treći mandat i realizirati cilj koji je zacrtao, no situacija ipak nije tako benigna za predsjednika Vlade kojem problem neće predstavljati oporbu, ali zato hoće njegov najveći neprijatelj s Pantovčaka, Zoran Milanović . S njim premijer odavno nije u tvrdoj kohabitaciji nego u ozbiljnom ratu koji je blokirao funkcioniranje države, imenovanje diplomata i popunjavanje cijelog niza drugih pozicija za koje je nužan njihov supotpis.

Rušenje Vlade

Davno je Milanović najavio da će HDZ-ovce blokirati na svakom koraku, no ova njegova blokada sada već prelazi u blokadu države, ali za to ovaj dvojac ne mari. Štoviše, čini se da je paralelno s Plenkovićem u kampanju za parlamentarne izbore krenuo i predsjednik Milanović, kojeg nerijetko i razni analitičari opisuju kao jedinu stvarnu oporbu predsjednika Vlade, što i nije posve netočno ako se uzme u obzir ankete prema kojima je Milanović najpopularniji političar u državi koji HDZ-ovu šefu život zagorčava na njegovu terenu – među braniteljskom populacijom, generalima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Svojom retorikom, napadima i cijelim nizom izjava Milanović se prometnuo u neformalnog vođu naivne desnice, koja se izgubila u traganju za svojim vođom.

Tu će poziciju koristiti kako bi i tijekom kampanja za parlamentarne izbore minirao Plenkovića i njegovu stranku, no nije verbalni rat jedino čime predsjednik misli prekoračiti svoju vlast i sudjelovati u kampanji za izbore koji se već sada u HDZ-u nazivaju sudbonosnicima za karijeru premijera Plenkovića.

Naime, kako tvrde upućeni, Milanovićeva uloga ključna je za formiranje vlasti na izborima, ali i za samo raspisivanje parlamentarnih izbora. Prije svega, posve zakonito može se donijeti odluka o tome da se parlamentarni izbori ne održe istoga dana kada i europski, kada i ako u HDZ-u to budu poželjeli. Treba spomenuti kako Milanović ima mogućnost da nakon raspuštanja Sabora u roku od dva mjeseca raspiše izbore, što znači da će on biti taj koji će određivati ​​datum izbora, a to Plenkoviću ne ide u prilog premda on ima mogućnost u svakom trenutku odstupiti s dužnosti i praktično srušiti vlastitu vladu, što mu nije u interesu jer je Plenković ipak civiliziran, proeuropski orijentiran političar. Nije niti datum izbora jedino što zabrinjava vodstvo HDZ-a, oni kažu da sve upućuje na to da će se izbori održati tek u rujnu iduće godine, ali ono što ih zabrinjava jest što će biti nakon parlamentarnih izbora.

Osvetnički plan

Nedvojbeno je da će Plenkovićeva stranka s parlamentarnih izbora izaći kao relativni pobjednik, ali relativna pobjeda za premijera nije jamstvo mira i stabilnosti jer se u tom slučaju opet sve vraća na Milanovića, koji nije dužan prvom relativnom pobjedniku parlamentarnih izbora dati povjerenje za sastavljanje Vlade i to jest ono od čega u Plenkovićevim redovima najviše strahuju. Ako se, naime, SDP sa svojim koalicijskim partnerima uspije približiti Plenkovićevu HDZ-u, moguće je da će Milanović upravo Grbinu dati povjerenje za sastavljanje Vlade, a kada se nađe u toj poziciji, Grbin bi lako mogao skupiti koalicijske partnere, odnosno žetončiće.

Prvi bi mu pritrčali manjinci predvođeni Miloradom Pupovcem, smatraju u HDZ-u, u kojem zapravo ne znaju što im je činiti kako bi takve Milanovićeve manevre spriječili. Jedino što im preostaje jeste da se maksimalno uključe u parlamentarne izbore i da pokušaju osvojiti maksimalan broj mandata, njih barem 60, jer bi ih u suprotnom Milanović mogao nadigrati, a tada bi u vodu mogli pasti svi Plenkovićevi politički planovi.

Ako ne osvoji parlamentarne izbore i ne formira iduću vladu, Plenković može zaboraviti na bilo koju poziciju u Bruxellesu te bi u tom slučaju bio tek saborski zastupnik, što bi za njega, njegov karakter i njegov ego bio i više nego bolan udarac. Osim toga, u tom scenariju HDZ-ovci bi se također digli na noge te bi se inzistirali i na unutarstranačkim izborima na kojima bi Plenković srušio lako moguće i ovi koji ga danas tapšaju po ramenu. Plenković danas možda doista jest najmoćniji političar u državi, kada se sve to gleda s trenutne političke pozicije, no dugoročno gledano i njegova je pozicija na klimavim nogama, i to baš zbog Milanovića koji ga s Pantovčaka na jedan način drži u šaci i priprema osvetnički plan , međutim, u jednom dijelu HDZ-a ipak smatraju da i takav scenarij valja uzeti s rezervom.

Politički rejting

Prema jednom scenariju, Milanoviću bi u drugom mandatu na premijerskoj poziciji mnogo više odgovarao Plenković nego Grbin, kao druge strane, i Plenkoviću bi, ako ostane u hrvatskoj politici, više odgovarao Milanović na Pantovčaku nego bilo tko iz HDZ-ovih redova jer oni baš na svojim sukobima grade svoj politički rejting.

Sve to bi imalo smisla da Milanović idući mandat nije posljednji na Pantovčaku, upitno je u kojem će smjeru nakon toga krenuti njegova karijera, ali je neupitno da je on bivši predsjednik SDP-a kojemu je i emotivno i politički stalo do te stranke, za čiji će se opstanak i preživljavanje vrlo vjerojatno boriti na idućim parlamentarnim izborima znajući da se njegov prijatelj Grbin ne može samostalno izboriti s premijerom Plenkovićem, koji se uz ove udarce iz oporbe mora nositi is unutarstranačkim nemirima i trzavicama s takozvanog desnog krila svoje stranke koje ga nikada neće učiniti kraja nije prihvatio kao svog predsjednika.

Autor:Iva Međugorac/7dnevno

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.

Više o temiIzvor: Dnevno.hr