Kad je u siječnju 2021. Rijeka prodala je Daniela Štefulja ja Ivana Nevistića na Maksimiru, transfer je osim novčane odštete uključio i nekoliko igrača kojih je Dinamo trebao poslati u obrnutom smjeru.
Roko Juršić se nije baš naigrao; u dvije i pol sezone odradio je samo 13 utakmica za novu momčad i ovog ljeta je otišao u slovensku zid. Međutim, kada se dogovorio transfer Štefulja i Nevistića, Jurišić je odmah usuglasio svoje uvjete s Rijekom i prešao je na Rujevicu već u to vrijeme. Ostali igrači koje je Rijeka imala na popisu želja nisu bili tako lagani za dogovor. Redom su odbijali prelazak na Rujevicu, a Damir Mišković nije želio starije igrače s ruba rotacije koje će kasnije teško preprodati. Tako je Rijeka ostala s ‘bonus igračem’, dijelom transfera Štefulj-Nevistić koji je ostao nerealiziran i na koji bi se Mišković mogao pozvati nekad u budućnosti kad se dogovore uvjeti s nekim od igrača koji su pod ugovorom s Dinamom.
Taj bonus igrač je ispao Niko Janković.
On je prvo došao na posudbu, a ovog je ljeta finaliziran i konačni transfer. Jankovića je Rijeka željela još u siječnju 2021.; bio je na originalnom popisu želja kao figura koja se trebala nadomjestiti Franka Andrijaševića, ali Mišković ga nije uvjerio da raskine ugovor s Dinamom. Za početak, radi se o novcu. Iako je odigrao samo 21 minutu za seniorsku momčad, Janković je u Dinamu imao ozbiljnu plaću. Bio je jedan od nositelja juniorske momčadi koja je u Ligi prvaka izbacila Bayern, a Dinamo takav status nagrađuje pozamašnim profesionalnim ugovorom koji Rijeka eventualno može dati igraču s vrha hijerarhije. Uz to, vjerovao je da može probiti Dinamo.
Dvije i pol godine ranije odbio je dolazak u Rijeku, a onda ga je prihvatio uz objašnjenje da bi za Jakirovića došao i pješice
“Nudi se svašta, ali Dinamo je jedini Nikin izbor”, komentirao je tada otac Borise interes iz Rijeke, ali i iz niza stranih klubova koji su imali Jankovića na svom radaru. “Jedan je od glavnih igrača juniorske i želi odjenuti Dinamov dres kao igrač prve momčadi, to je njegov klub i njegov cilj.”
Janković je u Dinamo došao sa samo šest godina. Prošao je prvu selekciju kao igrač NK Trnja i ostao je u klubu dok ga nisu pozvali iz Stuttgarta. U Njemačkoj je proveo tri godine, a onda se sa 16 godina vratio natrag u Dinamo. Odradio je dobar juniorski staž; u generaciji igrača rođenih 2001. Antonio Marin je iskakao i redovito je igrao sa starijima, ali to je otvorio prostor koji su najbolje iskoristili Janković i Edin Julardžijapostavši ključnu kvalitetu juniorske momčadi.
S posudbe na posudbu
Problem je u tome što impresivan juniorski staž ne garantira mjesto u seniorskoj momčadi, posebno onda kad je seniorska momčad ambiciozna i pod rezultatskim pritiskom. Dinamo se tada naganjao s Osijekom koji je pod Nenadom Bjelicom počeo ozbiljno puhati za vrat, tako da je teško bilo očekivati da će se forsirati mladi igrači kako bi im se nabila cijena i pružila prilika za razvoj. Igrali su oni koji u tom trenutku mogu pružiti najviše, a Janković je ispred sebe imao Lovru Majera, Luku Ivanušeca, Marka Tolićapa i Mislava Oršića, ako pričamo o poziciji lijevog krila koju je mogao pokrivati. Naprosto je riječ o igračima kraj kojih se junior teško može probiti i Janković je morao otići na posudbu.
Prvi pokušaj je bio Slaven Belupo. Janković je došao u momčad u kojoj je Tomislav Stipić obično igrao s polušpicom iza dvojice napadača i ispred dvojice zadnjih veznih koja su mu čuvala leđa, što su trebali biti idealni uvjeti za njega, ali nije imao sreće. Dobio je udarac u stopu, kost je napukla i odigrao je samo 36 minuta prvoligaškog nogometa u polusezoni u kojoj je tražio seniorsku afirmaciju. Iduće je sezone probao u Gorici, ali ni tu se nije nametnuo. Odradio je 100-tinjak minuta u osam nastupa, redom ulazeći s klupe, ali i to je bila izgubljena polusezona. Jankoviću je već bilo 20 godina, a još jednom nije počeo HNL utakmicu od prve minute.
Rijeka je bila spremna riskirati i uložiti u njega samo na račun juniorskog talenta, a on je izabrao ostati u Dinamu. Pokušao je preko suda dokazati da pripada prvoj momčadi, ali nije se izborio za mjesto ni u Gorici ni u Slaven Belupu. Doduše, u Koprivnici je imao ozljedu, ali isto tako treba biti realan i reći da ni prije toga nije ostavio dobar dojam. Da jest, Slaven bi ga tražio i iduće sezone, dao bi mu novu šansu.
Janković je naprosto igrao juniorski nogomet. Potrošio je dvije sezone i nije se prilagodio igri u kojoj ne može biti puno izgubljenih lopti, forsiranih udaraca i neracionalnih odluka. Nije sporno da je bio talentiran; nije čak ni bilo sporno ni to da je mogao trčati i da je imao jako dobre fizičke predispozicije, ali je prečesto bio zaljubljen u svoj talent i još je češće očekivao da mu se sve treba otvoriti na račun juniorske karijere. Kao da nije shvaćao da u seniorima kreće ispočetka i da se mora dokazivati više nego što je morao u juniorima jer je konkurencija nemilosrdna.
Treća je posudba bila u Zrinjskia Sergej Jakirović ima talent za objašnjavanje igračima da nisu bogomdani i da se moraju birati za svoje mjesto. Konkretno, Jakirović je često izgledao kao čovjek koji preko Jankovića hoće dokazati neku svoju poantu i svima ostalima pokazati da može napraviti ono što drugi nisu mogli, ali Jakirović je probudio Jankovića i napravio je od njega seniorskog igrača. Malo ga je tetošio i davao mu je veliku vlast u izboru udaraca, malo ga je tjerao bičem da produži korak i na kraju je Janković izgradio odnos s trenerom koji mu je možda i spasio karijeru.
Partnerstvo s Frukom
Ne čudi se onda da je Janković došao za Jakirovićem na Rujevicu. Prvo na posudbu, a onda za stalno, kao bonus igrač iz transfera Nevistića i Štefulja. Dvije i pol godine ranije odbio je dolazak u Rijeku, a onda ga je prihvatio uz objašnjenje da bi za Jakirovića došao i pješice.
U prošloj polusezoni Janković je odigrao 19 utakmica HNL-a, od čega 16 u udarnoj postavi. Postigao je dva gola i imao jednu asistenciju. Ove sezone mu je trebala samo jedna utakmica da izjednači taj učinak; Rudešu je zabio dva gola i asistirao je Toniju Fruku za gol. Time je dobio titulu igrača utakmice i najveću ocjenu od svih igrača u ligi Sofascoreu.
Međutim, baš je Frukov ulazak bio prekretnica za dojam koji je Janković ostavio. U prvih 60-ak minuta Janković je čak četiri puta pucao prema gostujućim vratima. To je ono što Janković radi; Prošla je sezona u HNL-u imala prosjek od 2,49 udaraca na 90 odigranih minuta. Za usporedbu, Marko Livaja ima 2,94 udarca na 90 odigranih minuta, a Tonio Teklićna čijim je udarcima s udaljenosti Varaždin izgradio igru, 2.71. Ali Livaja i Teklić imaju uspjeha u driblingu i nizu stvorenih prilika, a Janković ima samo 0,3 driblinga uz 31 posto uspješnosti i tri stvorene prilike za suigrače.
Zašto je Frukov dolazak toliko bitan? Jer Janković s njim može razviti sličan partnerski odnos koji je imao s Julardžijom u Dinamovim juniorima. Fruk će preuzeti dio Jankovićevih zadataka u kreaciji igre i pomaknut će ga iz zone u kojoj nije učinkovit, a omogućit će mu da dolazi na udarce iz boljih situacija. Volumen udarca će vjerojatno pasti, ali bi njihova kvaliteta trebala rasti, a isto vrijeme i učinak.
To je, uostalom, rezime Jankovićeva mandata pod Jakirovićem. Racionalizirao je svoj talent, prilagodio se zahtjevima seniorskog nogometa i uspio ga isplivati. Obilježio je utakmicu protiv Rudeša, ali to je tek početak sezone u kojoj je Rijeka bila bez Matije Frigana, Princea Ampema i Marina, što znači da će Janković morati preuzeti dodatni teret. Dijelit će ga s Frukom, ali Janković je bonus igrač i jako bitna karika u Jakirovićevoj momčadi.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr