Danas (14:00)
Svi smo mi nasljednici državne imovine
Svi kojima se svidi hrvatski politički život, na koncu se, ovako ili onako, svedu na djecu oca domovine, a djeca imaju poseban problem. Ovo me podsjeća na opasku Michela Houellebecqa kako djeca, ulaskom u pubertet, ne mogu podnijeti pomisao da su im roditelji seksualna bića. Oni, naime, smatraju da je njihova seksualnost završila činom rađanja djeteta, odnosno, ako ima više djece, svako dijete smatra da je upravo ono dokinulo seksualnost roditelja, jer je u njemu ili njoj ostvarena punina života iduće generacije, te to dijete polaže najveća prava na imovinu roditelja. Houellebecq zaključuje kako se nakon utvrđene smrti seksualnosti odnosno plodnosti roditelja, daljnjim odrastanjem, djeca posvećuju očekivanju smrti roditelja, jer je to jedini put dobivanja njihove imovine. Drugim riječima rečeno, boli njih briga za roditelje, njih zanima da dođu u posjed onoga što roditelj ima. A naš pokojni otac domovine posjedovao je jednu malu državu, upravo onu u kojoj svi mi živimo. Marko Vučetić za Autograf.
Slične vijesti
Jučer (11:00)
I manje zlo bi radilo isto
Basara: Filozofija geta
Već godinama lupam glavu pred pitanjem: Kakav je smisao novina i televizora koji se obraćaju isključivo sličnomišljenicima? To donekle i razumem – elitizam je veliki izazov – ali mi nikada neće biti jasno zašto pomenute novine i televizori svojim sličnomišljenicima neprestano pričaju o neprijateljskim neistomišljenicima i ne samo što pričaju, u stvari ogovaraju, nego direktno prenose sve što glavni neprijateljski neistomišljenik – Vučić – i pomoćna neprijateljska neistomišljenica – Brnabićeva – urade ili kažu. Ono što Vučić, Brnabićeva i mnoštvo njihovih medijskih stvorenja govore po režimskim novinama i televizorima znači da oni hoće upravo takvu Srbiju, za takvu su se borili. I izborili. Meni se, recimo, takva Srbija ne sviđa, ali ja na opozicionim televizorima – pre nego što sam prestao da ih gledam – nikada nisam čuo/video/privideo ni „i“ od ideje kakvu to Srbiju hoće tzv. građanska Srbija. Ako hoće istu ovakvu, s drugim Visokim Mestom. Hvala doviđenja. Svetislav Basara za ne baš opozicioni medij.
Jučer (10:00)
Kolumna o kolumni
Šajatović: Kako nastaju ‘Ekonomalije‘? Muka živa!
Recept za pisanje kolumni je, naizgled, vrlo jednostavan. Potrebna su, što bi kuhari rekli, četiri sastojka. Prvo vam treba povod za kolumnu. To može biti neka vijest ili nečija izjava. Nakon povoda, drugi sastojak je teza odnosno stajalište o vijesti ili izjavi. Kad imate povod i stajalište, treći sastojak je nekoliko argumenata kojima ćete potkrijepiti svoje stajalište. S obzirom na to da je povod kolumni obično neki problem, nakon njega, teze i argumenata, dobri ‘kuhari‘ završavaju prijedlogom što bi trebalo učiniti da se problem riješi. I to je to: povod – teza – argumenti – prijedlog rješenja. Najgore je kad već imaš poluskuhanu kolumnu, ali osjećaš da bi mogao bolje. Pa tri dana ne započinješ pisati finalnu verziju. Kopaš dublje, dovodiš u pitanje vlastitu tezu. Dosađuješ i sebi i drugima. Pisanje kolumne nije umjetnost, ali stvaralački proces ima sličnosti. Najteže je povući prvi potez, na danu otvorenih kolumni za Lider vodi vas Miodrag Šajatović.
Jučer (01:00)
Čim je bez politike, nije zanimljiva
Dežulović: Uspon i pad sinjske Alke
Nekad je sinjska Alka bila ozbiljna stvar, naš G-8, hrvatski Davos, samit moćnih glava na kojemu se i odlučivala sudbina nacije i birao pravac države u sljedećih tristo šezdeset pet dana. Ono što predsjednici, kraljevi, premijeri, nobelovci, lobisti, sveučilišni profesori i šefovi uprava velikih korporacija drugdje u svijetu rade na povijesnim samitima, forumima i konferencijama u kojekakvim camp davidima, bruxellesima i east riverima, hrvatske su političke, ekonomske, obavještajne i društvene elite radile po marginama, kuloarima i počasnim ložama na prvenstvu Sinjske krajine u nabijanju željeznog prstena na drveno koplje. Ozbiljno je pitanje tako ostalo bi li itko od deset hiljada ljudi na tribinama, itko od gostiju, novinara, redara i milijuna gledatelja bez daha prikovanih pred televizijskim ekranima uopće primijetio da Zoran Milanović i Andrej Plenković nisu ni došli na Alku. Predsjednik Republike i predsjednik Vlade na koncu su se nakon gluhog povijesnog rukovanja razišli svatko u svom crnom Audiju, a iza njih na razrovanom su sinjskom trkalištu ostala samo konjska govna. Boris Dežulović za N1.
Prekjučer (18:00)
Du du du, nema nam pomoći
Jokić: Smrtonosni ugriz politike: Dr. sc. Banožić samo je simptom. Ima li tko protuotrov?
Činjenica da se na izrazito amaterski način ministar odvažio domoći titule izv. prof. ukazuje ili na visoku razinu nepromišljenosti svih uključenih ili, što je mnogo opasnije i vjerojatnije, na raširenu praksu na određenim hrvatskim visokoškolskim ustanovama. ‘Nas je sve sram, ali sve je to jadna politika…’ – objašnjavaju svoje viđenje situacije kolega i kolegica s osječkog sveučilišta. Poznajem ih kao vrijedne znanstvenike posvećene istraživanjima i radu sa studentima. Po svojim kvalitetama mogu raditi u bilo kojoj europskoj znanstvenoj ustanovi, ali su svoj život i rad htjeli vezati uz Slavoniju i Hrvatsku. ‘Umjesto da postanemo super regionalno sveučilište, mi se pretvaramo u palanačku školu zbog njihovih dealova, stranačkih namještanja i muljanja’. Tako to biva kad akademska zajednica dozvoli poljubac politike koji brzo postaje smrtonosni ugriz. Boris Jokić za Tportal.
Prekjučer (14:00)
To je tema, o tome pišite
Vučetić: Svi srušeni ministri srušeni su snagom medija, ne opozicije
Hrvatska, zahvaljujući Plenkovićevoj potrebi uspostavljanja kontrole nad svim segmentima institucionalnog i javnog života, klizi prema potpunom poniženju. Ono se, naravno, neće dogoditi, ali je frustrirajuće što se građani, baš kao i opozicijske političke strukture, tome ne opiru na adekvatan način – oni se tome opiru u prostoru kojim Plenković upravlja i sa sredstvima nad kojim Plenković ima kontrolu. Dostojanstvo će nam, baš kao i svaki puta do sada, netko drugi udijeliti, gotovo kao milostinju. Zato i kažem da Europa treba Hrvatima, Hrvati, srećom, parazitiraju na Europi. Premijer, kao poslušni sin oca komunikologa, shvaća da mu opasnost prijeti isključivo od medija. Svi srušeni ministri, srušeni su snagom medija, ne oporbenih političara. Javnost raspravlja o temama koje mediji nameću, a Plenković želi odrediti koje će to teme biti. Marko Vučetić za Autograf
Ponedjeljak (19:00)
Kako god okreneš, ne bu dobro
Starešina: Dansko sužavanje okvira ustavno zajamčene slobode izražavanja
Nakon serije akcija prosvjednog spaljivanja Kurana pred veleposlanstvima islamskih zemalja u Danskoj i, s druge strane, snažnih prijetećih reakcija islamskog svijeta danska vlada traži način da zakonom zabrani prosvjedno spaljivanje muslimanske svete knjige. A da to baš ne izgleda tako. Time bi (selektivno) dokinule ustavom zajamčeno pravo na slobodu izražavanja, koja je vrlo široko definirana u tim državama koje su donedavno bile ne samo normativni nego i stvarni uzori liberalne demokracije. Danska i Švedska zasigurno će naći neki zakonski oblik koji će zaustaviti masovna spaljivanja Kurana, a da pritom ne priznaju kako su odustale od vlastite demokracije. Ali to je tek gašenje požara. Problem ostaje. Višnja Starešina za Lider.
03.08. (12:00)
Blagajnica hoće ići na more
Šajatović: Turizam kod kontinentalaca izaziva disocijativni poremećaj identiteta
Radi se, pojednostavnjeno, o stanju pri kojem u nekome postoji više različitih osoba. Svaka je osobnost drugačija i javlja se u drugo vrijeme, a kad se javi, preuzme glavnu ulogu u mišljenju, emocijama, stajalištima i ponašanju osobe. Recimo da je prva osobnost ona koja je uvjerena da turistička djelatnost u Hrvatskoj tvori 20 posto BDP-a i da, kad neka sezona ne bi bila rekordna, ne bi bilo mirovina, bolnice bi bankrotirale, državni aparat prestao bi funkcionirati. Druga osobnost je ona koja želi s obitelji ići na more i želi niže cijene kave i jeftiniju kuglicu sladoleda. Treća osobnost je pak ogorčena odnosom države prema vlasnicima i iznajmljivačima apartmana i vila za odmor. Onda um građanina kontinentalca preuzme četvrta, domoljubna osobnost. Nju izluđuje što obaldžije prodaju kuće i zemljišta strancima. Sve u svemu, dragi kolege novinari i urednici iz regije, ne pokušavajte shvatiti kaos koji vlada u našim glavama kad je naš turizam u pitanju. Uzalud vam je. Miodrag Šajatović za Lider.
02.08. (16:00)
Muževi na koljenima
Pilsel: Zabluda je da su molitelji na Trgu muževniji od onih koji nisu pobožni
Pažljivo sam pročitao argumente dr. anglistike Krunoslava Puškara koji rukovodi moliteljima na Trgu bana Josipa Jelačića. On pokazuje da baš i ne razumije kršćansku teologiju i antropologiju. Ne razumije da nije sam otac već i majka, da muškarac i žena trebaju biti jednaki zato što to zagovara kršćanski nauk i da je krivo pojmiti da je muškarac pozvaniji od žene da u nečemu predvodi. Njihovo prisustvo pred bolnicama nije prihvatljivo i trebalo bi biti zabranjeno. Nitko normalan ne smatra da pobačaj jest dobra stvar ili da treba biti metoda planiranja obitelji. Isto tako, pobačaj nije metoda kontrole rađanja. Ipak, njihovo okupljanje na trgu nam ne daje pravo da zagovaramo njihovu zabranu, isto kao i demonstracije protiv njih. No, Puškar upada u kontradikciju jer tvrdi da akcija nije uvezena, ali da je to vidio kako se radi u Poljskoj. Drago Pilsel za Nacional, koji smatra kako će njihov pokret kod nas ostati marginalan.
31.07. (20:00)
Neće biti bista za dva karijerista
Krušelj: Zbog nepopravljivih karakternih mana hrvatski se premijer ne bi smio baviti unutarnjom, a predsjednik vanjskom politikom
Nikad se u hrvatskoj povijesti, uključujući i razdoblje prije nacionalnog osamostaljenja, nije događalo da u državnom vrhu imamo dvije u potpunosti suprotstavljene ličnosti, i politički i ljudski. U Hrvatskoj se već desetljećima po programima Vlade i Predsjednika Republike ne može ustanoviti je li riječ o lijevoj ili desnoj opciji. Obje su neprincipijelne i teže populističkim efektima. Negativne posljedice takvog destruktivnog ponašanja narcisoidnog dvojca, bili toga svjesni ili ne, snose svi hrvatski građani. Jedan je iskazao nevjerojatnu količinu maštovitosti da bi prokazao štetnost onog drugog i stranke na vlasti, a drugi si je uzeo za pravo da zbog svoje osobne uvrijeđenosti paralizira djelovanje važnih segmenata državnih institucija i službi. U ozbiljnim demokracijama, a valjda tisuću i prvi puta napominjemo da Hrvatska to nije, biračko bi tijelo to samo razriješilo. Željko Krušelj za Glas Podravine.
27.07. (19:00)
Vidimo se najesen, gospodine premijeru
Jokić: Kartaška partija vlasti i štrajkašica: Tko u rukama drži jače adute?
Mnogima se zahtjevi Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) mogu učiniti nerealnima, ali oni su iz radničke perspektive u potpunosti opravdani. Plaće većine štrajkaša su ispod državnog prosjeka, a neki od njih, poput čistačica, primaju iznose koji su niži od zakonski propisanog minimuma. Država im priznajući veliku sramotu isplaćuje dodatak da bi uopće došle do minimalca. Sram, što se vidi iz svakodnevnog djelovanja, nije kategorija koja prevladava u hrvatskoj politici. Iako je štrajk završio, čini se da će se borba nastaviti. O adutima u rukavu priča Boris Jokić za Tportal.
