Screenshot/Youtube
Autor: Zlatko Govedić
Dok se traganje za životom na Marsu nastavlja, npr. program Mars Sample Return koji planira vratiti uzorke s Crvenoga planeta početkom 2030-ih, jedan znanstvenik spekulira da smo ondje možda već pronašli život prije gotovo 50 godina, ali smo ga nesvjesno uništili, što svakako “nije najbolji mogući početak suradnje”.
Prije no što je rover Curiosity postao poznat po istraživanju Marsa, dva su se landera bila spustila na površinu. NASA-in projekt Viking, koji nam je dao prve snimke Marsove površine, obuhvaćao je biološke testove na Marsovu tlu, s ciljem otkrivanja znakova života.
Rezultati su zapanjili znanstvenike svojom neočekivanom i zbunjujućom prirodom. Većina eksperimenata nije dala obećavajuće rezultate. U jednom dijelu eksperimenta otkriveni su tragovi kloriranih organskih spojeva, iako se tada vjerovalo da su oni posljedica zemaljskog zagađenja.
‘Dodavanje vode bilo je pogrešno!’
Drugi dio eksperimenta uključivao je unošenje vode s hranjivim tvarima i radioaktivnim ugljikom na tlo Marsa. Ideja je bila da bi mikroorganizmi mogli konzumirati hranjive tvari i ispuštati radioaktivni ugljik kao plin, ako je život prisutan.
Prvi eksperiment otkrio je prisutnost tog radioaktivnog plina (dok kontrolni eksperiment nije pokazao ništa), ali kasniji rezultati nisu bili konzistentni. Ako su mikrobi bili prisutni, dodavanje veće količine radioaktivnih hranjivih tvari uz dužu inkubaciju trebalo bi rezultirati višim emisijama radioaktivnog plina. No, dodatna ubrizgavanja nisu proizvela očekivane rezultate. Početni pozitivni nalazi tumačeni su kao posljedica prisutnosti perklorata, spoja koji se koristi u vatrometima i raketnom gorivu, a koji bi mogao reagirati s hranjivim tvarima.
Postoje i druge teorije. Astrobiolog Dirk Schulze-Makuch s Tehničkog sveučilišta u Berlinu (Njemačka), tvrdi da je dodavanje vode eksperimentu bila greška i da je možda uništilo mikrobe koje su znanstvenici pokušavali otkriti.
U novom članku, on ističe primjere života na Zemlji koji preživljavaju u ekstremnim uvjetima, poput organizama koji žive unutar solnih stijena i izvlače vlagu iz zraka.
Polijevanje vodom moglo bi ubiti takve mikrobe, što može objasniti zašto dodatna hranjiva tvar nije rezultirala povećanim emisijama radioaktivnog plina. “Kada vas iznenada potopi izvanzemaljski robot, vjerojatno nećete biti previše željni hrane.”
Smrt na koju nismo računali: Skriveni virusi mogu izbrisati cijelo čovječanstvo
Što nam ovdje govori vodikov peroksid?
Schulze-Makuch već je sugerirao da bi život na Marsu mogao sadržavati vodikov peroksid u svojim stanicama.
“Ova prilagodba imala bi brojne prednosti u marsovskom okruženju, uključujući nisku točku smrzavanja, izvor kisika i sposobnost apsorbiranja vlage”, napisali su autori.
“Pretpostavimo li da bi autohtoni život na Marsu mogao preživjeti dodavanjem vodikova peroksida u svoje stanice, to bi moglo objasniti Vikingove rezultate”, napisao je Schulze-Makuch, dodajući da je maseni spektrometar plinske kromatografije zagrijao uzorke prije analize.
“Da su marsovski organizmi sadržavali vodikov peroksid, to bi ih moglo uništiti. Nadalje, ta bi reakcija mogla rezultirati stvaranjem velike količine ugljičnog dioksida kroz interakciju vodikova peroksida s organskim molekulama u blizini – upravo ono što je instrument detektirao”, zaključuju autori.
Prema tome, ako je ta teorija točna, iako je to teško dokazati, to bi značilo da smo već prije gotovo pola stoljeća možda pronašli tragove života na Marsu, ali smo ga nesvjesno uništili, gotovo kao izvanzemaljci iz lošeg znanstvenofantastičnog filma.
Autor:Zlatko Govedić
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.
Izvor: Dnevno.hr