Ancelottijev plan je uspio

Igračka kvaliteta je tu. Luka Modrić ja Toni Kroos su za glavu i ramena bolji igrači od svih veznjaka u Chelseajevoj svlačionici. Zapravo, u cijeloj Premier ligi vjerojatno samo Kevin De Bruyne može stati u istu rečenicu s njima dvojicom što se tiče kreacije igre i konstantnosti na vrhunskoj razini. Karim Benzema je aktualni osvajač Zlatne lopte i napadač čije golgeterske kvalitete dolazi na trećem ili četvrtom mjestu onoga što ga čini posebnim, au posljednjih 20 utakmica u nokautirati fazi Lige prvaka ima 20 postignutih golova.

Ancelotti nije napravio ništa revolucionarno. Dobro je analizirao suparnika, našao je manu u obrambenom principu i postavio je utakmicu prema tome

I mentalitet je neosporan. Real Madrid je u utakmicu ušao kao momčad svjesna svoje kvalitete koja zna da je bolja. Kontrolirao je utakmicu od prve sekunde, a kad je david hvali spojio dvije pogreške u predaji, Kroos i Modrić su mu u idućem napadu dvaput vratili loptu u trenucima u kojima su imali opcije za guranje lopte prema naprijed. Prioritet je u tom trenutku bio vratiti suigrača u pozitivan ritam kroz lagane akcije da bi bio spreman za ostatak utakmice. Na kraju krajeva, dok je Todd Boehly dao izjave o tome kako će Chelsea pobijediti 3-0, Kroos je prije utakmice govorio o potrebi da ostane usmjeren.

Ali to ne znači da taktička priprema nije bila jako dobra. Ancelotti je stavio lijevog beka Eduarda Camavingua. Ferland Mendy ima problem s mišićem i nije bio u sastavu, a Alaba se definirao kao stoper i Ancelotti je povukao Camavingu. Međutim, nije odustao od svojih klasičnih 4-3-3. Kroos je preuzeo poziciju zadnjeg veznog, Modrić je bio lijevo od njega, a poziciju desnog središnjeg veznog dobio je Federico Valverde. Takav se raspored jako dobro uklapa u ono što je Ancelotti pripremio za utakmicu.

Realova prilagodba

Frank Lampard je, prema očekivanjima i sukladno svim najavama, na travnjak izveo momčad s trojicom stopera. Real je svoju priliku tražio opterećujući bokove na kojima je Chelsea imao samo jednog igrača, a Valverde je tu bio posebno važan kotačić.

Chelsea je prednju dvojicu igrača držao vrlo usko kako bi onemogućio komunikaciju Realovih stopera s Kroosom i Modrićem. To je otvorilo prostor za Camavingu i, pogotovo, za Danska Carvajal na desnoj strani. Lampardov plan bio je smanjiti prostor tako što će vlastiti bekovi udariti na protivničkog beka s loptom. To je koncept koji se koristio u takvim situacijama Thomas Tuchel ja Graham Pottera on uključuje to da se bočni stoper pomakne kroz široko kako bi kontrolirao suparničko krilo.

U ovoj situaciji vidimo problem koji je Chelsea imala. Benzema se (označen bijelom strelicom) pozicionirao dalje od lopte i fiksirao suparnički centralni stoper. Ben Chilwell je izašao na Carvajala, Kalidou Koulibaly je preuzeo Rodryga, ali Koulibalyjevo pozicioniranje proširilo je jaz između njega i Thiaga Silves koju je iskoristio Valverde svojim priključivanjem napada.

Chelseajevoj zadnjoj liniji nedostajalo je horizontalne kompaktnosti. Benzema je svojim postavljanjem vezao za sebe Thiaga Silvua, a činjenica da nije prilazio po loptu kada je bila s Rodrygom značila je veliku udaljenost između dva suparnička stopera.

Ancelotti nije napravio ništa revolucionarno. Dobro je analizirao suparnika, našao je manu u obrambenom principu i postavio je utakmicu prema tome. Stavio je klasično desno krilo da raširi suparnika, puno je više izlazio preko Carvajala da izvuče suparničkog bočnog igrača, a nije se odlučio za Aureliena Tchouamenija iza Modrića i Kroosa, nego je povukao Kroosa na zadnji vezni iu vezni red je stavio Valverdea, koji je u kategoriju priključivanja iz drugog plana uvjerljivo najkvalitetniji igrač kojeg ima na raspolaganju.

To nije neki kompleksni i univerzalni stil igre koji će drugi kopirati na svim razinama nogometa. Na kraju krajeva, ni Real ga neće koristiti u idućoj utakmici jer protiv nekog drugog suparnika neće funkcionirati. Međutim, način na koji je Real iskorištavao mane u Chelseajevoj obrambenoj strukturi upućuje na to da je riječ o vrlo dobro treniranoj momčadi. Ima igračku kvalitetu i ima dobar mentalitet, ali svaki igrač točno zna koji mu je zadatak i što mora donijeti momčad.

Najbolji primjer za to je Benzema. Zabio je gol, imao je još četiri udarca i tri ključna dodavanja, ali se vrlo rijetko spuštao u zonu zadnjeg veznog kao što to obično radi. Da se spuštao toliko nisko ili da je prilazio lopti kad je ona bila kod bočnog igrača, Chelsea bi pozicionirao stopere tako da zatvori rupu koja se otvarala nakon preslagivanja u bočnom koridoru. Najbolji igrač na svijetu prilagodio se planu i žrtvovao dio svojih navika kako bi plan funkcionirao.

To jest igračka kvaliteta i to jest dobar mentalitet, ali na tom primjeru vidimo koliko je Real dobro trenirana momčad s pripremom koja je puno kompleksnija od puke motivacije. Ancelotti je sjajno pripremio utakmicu, pronašao je način na koji svoje igrače može dovesti u dobre situacije, a plan je funkcionirao toliko dobro da Chelsea može biti sretan time što na uzvrat nosi minus od samo dva gola jer je Real bio osjetno bolji suparnik.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.