Viša je sila htjela da Karlo Sentić svoj službeni hajdučki debi doživio u Varaždinu, gradu u kojem je proveo čitavu lanjsku sezonu kao posuđeni igrač u redovima istoimenog kluba, tada drugoligaša. Nakon što je, po povratku s posudbe, priključen Hajdukovoj prvoj momčadi, mladi je Dubrovčanin služio kao prva zamjena za kapetana Lovru Kalinićakoji je tik prije tog srpanjskog gostujućeg ogleda s Varaždincima obolio od konjuktivitisa.

Sentić je uskočio u vatru i praktički odmah postao junak utakmice; Hajduk je tada pobijedio s nailazak rutinskih 2:0, ali susret je bio sve osim rutinskog. Varaždin skupio je ukupno 25 udaraca prema Hajdukovim vratima, od čega ih je osam išlo u okvir Sentićeva gola. Od tih osam pet udaraca je upućeno unutar njegovih 16 metara, a Karlo ih je sve poništio, što je Sofascore ocijenio za vratara izrazito rijetkim devetkom.

Ne, čim se Kalinić oporavio, Sentić je očekivano preselio na klupu s kojom je ulazio po potrebi zbog Lovrinih daljnjih zdravstvenih problema, a potom je dobio i dugoročnu priliku nakon Kalinićevih teških ozljeda na gostovanju kod Lokomotiva krajem listopada. Barem se očekivalo da će ova Sentićeva prigoda biti dugoročnija.

Jedan od prvih poteza koji je Lukša Jakobušić povukao po preuzimanje predsjedničke funkcije potkraj 2020. bio je upravo vraćanje Lovre Kalinića u Hajduk. To je odradio samostalno, pošto Mindaugas Nikoličius Tada još nije preuzeo dužnost sportskog direktora. Bez obzira na to što se prvotimac dovodi u delikatnu poziciju bez konzultiranja stvarnih potreba momčadi, bilo je logike; Lovre je iskusan domaći igrač, kapetan, a Hajduk je u tom trenutku vapio za takve osobe.

“U šest utakmica primili smo 12 golova”, objasnio je trener nakon fijaska protiv Dinama. “Čovjek mora nešto mijenjati”

S druge strane, Kalinićeva inozemna karijera krenula je velikom brzinom nizbrdo. Nakon dvije sjajne sezone u Belgiji gospodin stigao je transfer u Aston Wild, gdje je po dolasku dobio mjesto prvog vratara, samo da bi ga izgubio kakva dva mjeseca kasnije, primivši osam golova u prve tri utakmice. Uslijedila je posudba u Toulouse koja je prekinuta zbog izbijanja pandemije i Lovre se, umjesto kao prirodni nasljednik Danijela Subašića na vratima reprezentacije, praktički u jednoj polusezoni našao, pa, nigdje. I tu je Jakobušić vidio priliku koju ne želi propustiti.

Općenito je vratarska pozicija u Hajduku u međuvremenu dodatno popunjena po istom ključu; nakon Kalinića je u klub vraćen i Danijel Subašić, koji je lani čak uskočio i nakon što je kapetan ozlijedio na gostovanju kod Lokomotive. Suba je obožavan lik, ali kad je u delikatnom trenutku morao uskočiti s klupe kao prvi golman, a nakon što je dvije godine praktički samo trenirao u rodnom Zadru, vidjeli smo u praksi zbog čega njegovo fizičko stanje možda nije pomno evaluirano. Iako je početkom lanjske proljetne sezone Hajduk imao na dispoziciji Josipa Posavca koji se vratio nakon ozljeda, u prvoj je momčadi u onom bitnom Jadranskom derbiju na Poljudu prošle veljače svejedno krenuo veteran Suba. Bilo mi je pomalo mučno gledati ikonu kako se na zalasku sjajne karijere muči s refleksima.

Prelamanje na Sentiću

Hajdukovo golmansko pitanje počivalo je, dakle, više na karakteru pojedinaca nego na nekim objektivnim parametrima.

Kalinić je neosporno vrlo dobar vratar kada su u pitanju reakcije na crti i od povratka u Hajduk je u više navrata, u bitnim utakmicama, demonstrirao tu sposobnost. S druge strane njegova ozbiljna manjkavost je igra nogom, što se posebno problematiziralo onda kad je Valdas Dambrauskas razvijao svoju igru ​​u posjedu kroz izgradnju napada od zadnje linije. Bila je to blaga nuspojava činjenice da je Lovre doveden prije nego što su na klupi sjedili Dambrauskas, ali i Jens Gustafssonkoji su trebali osigurati stilski kontinuitet momčadi kroz filozofiju igre u kojoj se ističu i te Kalinićeve mane.

S Mislavom Karoglanom taj je stilski kontinuitet nastavljen i kada je došlo vrijeme da Sentić kao mladi vratar konačno dobije pravu priliku, nesreći unatoč tome, barem je djelovalo da Hajduk ne radi te pomalo i populističke pogreške da kao zamjensko rješenje gurne veterana prije akademca, koji je u međuvremenu na posudbi uspješno prošao seniorsku aklimatizaciju. Tim više što je Sentić u svom razvoju djelovao puno sigurniji u igri nogom, što je bio samo dodatni plus. Naravno, očekivalo se da će biti oscilacija u formi, ali to je savršeno normalno; uostalom, Subašić je lani u tri i pol utakmice primio šest golova, dok je i Kalinić imao nizove kao onda kad je u četiri utakmice primio osam golova, uključujući četiri Tobolova gola od ukupno pet udaraca unutar okvira njegova gola.

Međutim, Hajduk opet nije mogao propustiti puno imena koje se nudilo, pa je stilski kontinuitet presječen dovođenjem Ivana Leke. U međuvremenu je Hajduk ove zime potpisao i Ivana Lučića, što je također bio sporedan, ali razumljiv potez. Lučić je stigao kao slobodan igrač na jednogodišnji ugovor i sve je sugerirao kako je doveden kao pomoć Sentiću ako se i njemu dogodi nekakva neplanirana ozljeda. Svega šest utakmica kasnije, Sentić je završio na klupi, izrugan od publike, ali također i ‘oparen’ Lekinim defetističkim izjavama.

Primili smo 12 golova u šest utakmica, objasnio je trener nakon fijaska protiv Dinama. “Čovjek mora nešto mijenjati”.

Nakon što je nervozna publika u utakmici protiv Gorice uzela Sentića na zub u trenucima kad su gosti ekspresno izjednačili, a on zaredao s nekoliko loših dugih lopti, službeni je Hajduk ispravno pokušao smiriti strast objavom podrške mladom golmanu na svojim društvenim mrežama. Ne, Leko je odlučio da na Sentića, unatoč mantranju kako nagomilani problemi ne leže u pojedincima, treba prelomiti. Jasno, Leko ima pravo povlačiti poteze za koje misli da mogu donijeti pozitivan pomak, ali je bizarno da samom sebi uskače u usta tako što radi negativan primjer mladog vratara koji je imao dobar start svoje hajdučke karijere.

Ubačeni u vatru

Činjenica je da je Hajduk u šest utakmica primio 12 golova, ali ako Sentić snosi krivnju za pojedinačne golove, ona nije ni veća niti manja od niza krivih drugih, iskusnijih pojedinaca. Uostalom, i ti problemi koji su se pojavili s inače sigurnom igrom nogom nisu samo rezultat nervoze koja se u nju uvukla, već i prekompliciranog sustava u kojem su se potpuno izmijenile neke dotad uhodane opcije igranja dodavanja i otvaranja napada/preskakanja presinga. . I to na način da su se, barem za sada, gotovo potpuno raspali, odnosno da ih više nema.

Uostalom, i nakon te promjene gola Hajduk je u dvije utakmice primio pet golova, a nedjeljni fijasko s Lokomotivom pokazuje da se može govoriti o tome je li Sentić dovoljno kvalitetan za lov na najviše golove, ali da trenutna situacija pogađa sve. podjednako jednostavno zato jer je to nedostatak čak i koherentnog sustava igre.

Lekina izjava kako “nije došao trenirati juniore” može se interpretirati na razne načine.

Jedna od njih je da od onih koji uđu u prvu momčad očekuju da budu tu s razlogom, spremni za najviše ciljeva. Ne, Sentićev slučaj budi bojazan da će se u budućnosti pojaviti i drugi mladići čiji status varira od ogromnih talenata – poput npr. Luke Vuškovića kojeg je manji sustav također ostavio na vjetrometini — pa do onih od kojih se puno manje očekuje, poput Kad je Capana koji je također preselio na klupu nakon što je u Varaždinu debitirao (još bez potpisanog ugovora), a onda doživio fijasko u Maksimiru.

Svi su oni sada ubačeni u vatru u sustavu bez sustava, ali s očekivanjem da trenutno preuzima odgovornost.

Kod Sentića je situacija možda i najdelikatnija — jer kad mladog vratara stavite na klupu nakon što ga je publika uzela za srce, pogotovo ako uzroci pada forme nisu detektirani s ostatkom struke, onda ste mu se automatski otežavao povratak.

Za njega je ovo vrijeme postojala i ponuda, ali ga je klub odlučio zadržati i prodati na ljeto kao svoju ‘jedinicu’, jer svakako treba očekivati ​​da će Kalinić kao kapetan ponovno zauzeti svoje mjesto na vratima. Njegova je vrijednost svakako sada uvelike srušena i preko noći je zanimljiv mladi vratar, slavljen nakon svog debija, potonuo u hijerarhiji kaotičnog poretka.

Hajdukovo golmansko pitanje istovremeno je postao lakmus-papir manjkavosti unutar sustava; činilo se u jednom trenutku da je klub — doduše više silom prilika — baš na Sentićevu primjeru počeo pokazivati ​​konkretni kontinuitet. Sad se, pak, struka prve momčadi sakriva iza ovome rješenja, a problem, nažalost, još ima.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Više o temiIzvor: Telesport.hr