Na rubu savršenstva

Susret Pepe Guardiole ja Thomas Tuchel u Schumannovo novo u centru Münchena Michael Reschke opisan kao susret dvaju šahovskih velemajstora. Reschke je posao preuzeo 2014. godine Bayernova tehničkog direktora i prvi razgovor s Guardiolom sveo se na odabir najzanimljivijeg njemačkog mladog trenera. Reschkeov posao bio je stvoriti dugoročne strategije, au Bayernu to znači tražiti najbolje od njemačkog talenta i sastaviti popis imena koja treba držati na radaru jer imaju potencijal naći se u budućnosti nekog od bavarskih divova. stručne križaljke. Reschke i Guardiola su se složili da Tuchelov pristup Mainzu bio impresivan i Reschke je dogovorio susret u Schumannovom Baru kako bi njih dvojica bolje upoznala tipa za koji su smatrali da je najbolji.

Tuchel je u to vrijeme bio bez posla. Razišao se s Mainzom i čekao novu ponudu, a upoznavanje se pretvorilo u sate analize starih utakmica, razmjenu ideja i repozicioniranje čaše koje su glumile igrače u taktičkim zamislima koje su se prenosile na stol. Reschke je stajao unazad i samo gledao kako dva relativno mlada trenera ispituju jednog drugog.

Od tog su se trenutka Guardiola i Tuchel sreli osam puta; Guardiola je upisao četiri pobjede, Tuchel tri, a jedna utakmica je završila remijem. U svakoj od utakmica su izgledali kao da točno znaju što onaj drugi misli i da mogu predvidjeti potez koji će povući. To najbolje ilustrira činjenica da su, od pet utakmica koje su međusobno igrali Guardiolin Manchester City i Tuchelov Chelsea, čak četiri utakmice završile su rezultatom 1:0 za jednu ili drugu stranu. Peta je završila 2:1, ali je ipak bila sporedna i vrlo brzo se pretvorila u skrivanje ulaznice za finale Lige prvaka koje se igralo 20 dana kasnije.

Utakmica četvrtfinala Lige prvaka između Cityja i Bayerna ponudila je malo drugačiju sliku prethodnih pet međusobnih susreta. Guardiola nije spremio neko veliko iznenađenje za Tuchelu; poslao je na teren momčadi u formaciji 3-2-4-1 s John Stones u veznom redu kraja Rodrija, kao što radi već tjednima. Međutim, City je ovaj put pomeo Bayern s terena i izjednačeni se dvoboj pretvorio u dominaciju.

City ima savršenu strukturu u posjedu lopte. Bayernu nije ponudio pogreške

Bayern je jedna od najboljih ekipa u Europi. U ligama zakrpe je drugi po posjedu lopte, odmah iza Cityja, ali je prvi po progresivnim dodavanjima, dodavanjima u suparnički kazneni prostor, nošenjima lopte u kazneni prostor, a onda iu udarcima te postignutim golovima. Međutim, Bayern je osobito impresivan u dvjema karakteristikama: osvojenim posjedima lopte i driblinzima.

Ovo za driblere je donekle očekivano. Bayern ima snažna krila, tražite dubinu kroz njih i oni barem imaju podršku Alphonsa Davies, pa Bayern ima najuspješnije driblinge u Europi. Ipak, ne očekuje se da će Bayern biti četvrta momčad u kontroliranju ‘ničijih’ lopti.

Dominacija u sredini

Tu u obzir treba uzeti činjenicu da je Bayern druga momčad lige Petice po posjedu lopte. Pa ipak, Bayern je u konkurenciji osvojenih ničijih lopti na vrhu 98 momčadi u pet najvećih europskih liga, samo malo ispod vodećeg Reims. To je fantastičan rezultat ako znamo da su Reims, Hellas Verona i Mainz redom obrambene momčadi koje imaju ispodprosječan posjed lopte i puno više prilika da oduzmu loptu od Bayerne, koja je u samom vrhu kontrole nad utakmicom. Koliko je Bayern dominantan u tom segmentu najbolje pokazuje ono što su Real Madrid i City u najslabijih 20 posto po broju takvih posjeda, ali ne zato što imaju loše zadnje veze nego zato što to diktira logika igre: veća kontrola posjeda automatski znači manje osvojenih posjeda kroz skupljanje ničijih lopti.

Dakle, to je bio faktor koji se Tuchel mogao osloniti u pripremi utakmice. Eric Maxim Choupo-Moting je otpao iz vrha napada, ali Tuchel nije imao razloga mijenjati Bayernovih 4-2-3-1 s Joshoom Kimmichom ja Leonom Goretzkom koji skupljaju ničije lopte i rade ogroman pritisak na suparnike. Ne, City je izdominirao u sredini terena.

Guardiola već neko vrijeme otvara napade u strukturi 3-2. U situacijama kada je obrana bila organizirana, Stones se vraćao na stopera, Manuel Akanji zauzimao je mjesto desnog beka, Nathan Ake lijevog i City se branio s četvoricom u zadnjoj liniji. Međutim, kad je trebalo iznijeti loptu, Stones je bio u veznoj liniji, a City je imao trojicu stopera i dvojicu zadnjih veznika.

To je Bayernu težio pritisak na loptu. Tim više što su se Kevin De Bruyne ja Ilkay Gundogan (gore označeni plavim zvjezdicama) otvarali kao opcije za dodavanje široko. To je Kimmicha i Goretzku (označeni crvenim krugovima) izbacio iz onoga u čemu su obično fantastični. Bili su razvučeni između Rodrije i Stonesa s jedne strane te De Bruynea i Gündoğana s druge strane. U trenutku kada Akanji prima loptu, ima pritisak suparničkog krila koje skače prema njemu, ali ima i liniju dodavanja prema Stonesu ili De Bruyneuu, a Goretzka ne može pokriti obojicu.

Igranje kroz sredinu obično nije najpametnija stvar protiv Bayerne. Bayern tradicionalno ima agresivnu veznu liniju koja je godinama u vrhu po osvojenim posjedima i iniciranim kontranapadima. To je klupska filozofija, ai Pep je znao osjetiti koliko je tu Bayern moćan, s individualnom jačom momčadi ovog Cityja. Međutim, City je imao odličnu udaljenost između igrača, geometrijski je bio savršen i izvrsno je popunjavao slobodan prostor, tako da je igrom kroz sredinu zapravo oduzeo Bayernu ono gdje je najbolji i slomio je utakmicu.

Tim više što i City ima jednu fascinantnu statističku karakteristiku, slično onoj Bayernovoj o osvojenim posjedima.

Pogreške nisu došle same od sebe

Zapadna šunka ove gubi 14,2 lopte po utakmici zbog tehničkih pogrešaka u igri s loptom — neforsiranih pogrešaka sezone, krivih primanja, loše izvedenih dodavanja i sličnih stvari. To je drugi najbolji rezultat u ligi Petice i samo City gubi manje lopti od West Hame. Tu dolazimo do onog fascinantnog dijela. West Ham ima prosječno 42 posto lopte u svojim nogama; samo Bournemouth ja Nottingham Forest imaju manje. S druge strane, City ima najveći posjed lopte u Europi i, u isto vrijeme, ulazi u dvostruko više situacija u kojima se može dogoditi tehnička pogreška. Pa ipak, City zbog takvih gubi samo 10,7 lopti po utakmici.

Jasno, dobar dio razloga je to što za City igraju kvalitetni igrači koji malo griješe. Međutim, Real Madrid, Bayern odn Paris Saint Germain. Na nekim pozicijama osjetno su bolji od Cityja, ali zbog tehničkih grešaka i dalje gube dvostruko više lopti. Ali City jednostavno ima savršenu strukturu u posjedu. Pozicije u koje Pep dovodi svoje igrače lakše su od pozicija u kojima se nalaze igrači drugih momčadi i samim time gube manje lopti, iako bi zdrav razum nalagao da momčad koja ima toliko akcija s loptom ima više tehničkih pogrešaka.

City Bayernu nije ponudio niti jednu grešku. Nije davao lopte koje je Bayern mogao pretvoriti u kontre, a pritom je držao gotovo savršenu strukturu koja je omogućavala prijenos lopte prema naprijed, ali i pritisak na kompanijske igrače. Na kraju ispada da je Bayern više griješio od Cityja i imao niz neučinkovitih igrača. To je istina, ali te greške nisu došle same od sebe. City se od pogrešaka zaštitio postavljanjem u napad, bočnim braničima ponudio je po dvije opcije do kojih Kimmich i Goretzka nisu mogli doći, au fazi obrane se postavio tako da Bayern nije imao čiste linije dodavanja. i gosti su morali riskirati što je završilo rezultatom 3:0.

City je veliki favorit za prolazak. Dvomeč nije gotov, Bayern će imati priliku za povratak jer je glavno pitanje koliko se City naučio braniti na svojoj polovici u odnosu na onih zadnjih deset minuta protiv Real Madrida prošle sezone kada je gol stalno visio u zraku. Ali Guardiola se u München vraća s velikom prednošću nakon utakmice koja je bila na rubu taktičke perfekcije.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Više o temiIzvor: Telesport.hr