Heroj radničke klase

Milanov dolazak, odluka Kareema Abdul-Jabbara da se makne iz Milwaukees i nesposobnost Knicksi odvući ga u New York, iako mu je to bila prva destinacija na listi želja; trgovina isluženog Gayla Goodrich za pick na draftu koji je nakon bacanja novčića postao prvi pick i pretvorio se u Magica Johnsona; trgovina isluženog Don Ford u Cleveland za pick na draftu koji je nakon bacanja novčića postao prvi pick i pretvorio se u Jamesa Worthyja; izrada nacrta Kobea Bryanta kao prvog beka biranog direktno iz srednje škole jer je želio igrati za Lakerse; Orlando nesposobnost da Shaquilleu O’Nealu ponude dovoljno visok ugovor kako se ne bi razljutili Pennyja Hardawaya; trgovina Gasol-Gasol koji je u tom trenutku izgledao kao teška pljačka.

Dječak iz Arkansase, kojeg su neki navijači prozvali Hillbilly Kobe, prometnuo se u jednu od najubojitijih strijelaca lige

Naposljetku i dolazak LeBron Jameskoji je želio unaprijediti svoju glumačku karijeru i time otvorio prostor tradeu za Anthonyja Davisa. Od 1948. godine do 2013. Lakersi su samo pet puta pustili playoff. Zvijezde su im uvijek ili padale u krilo ili željele doći, privučene opojnim svjetlima Hollywooda.

Jedini nezvjezdani period u povijesti franšize dogodio se između 2013. i 2018. Kobe se ozlijedio i postao sjena samog sebe samo da bi se umirio, Pau Gasol je otišao u Bullse, a njihov karizmatični vlasnik Jerry Buss umro, što je Franšizu ostavio u nezgodnoj poziciji gdje je sva moć rodbine, kao u kakvoj košarkaškoj verziji Succsessiona, počela boriti za svoje pozicije unutar organizacije.

Lakersi su odjednom gurnuti u poziciju u kojoj su morali razvijati svoje igrače, nešto što nikad prije nisu morali raditi. Ili su nabavljali instant-zvijezde, ili su na draftu dobivali gotovo pa gotove igrače. Premda su tijekom godine okupili ekipu mladih igrača koja bi danas bila poprilično respektabilna — Lonzo Ball, Brandon Ingram, Alex Caruso, Ivica Zubac, Julius Randle, Kyle Kuzma, D’Angelo Russell — svi oni su svoje najbolje partije igrali u drugim ekipama. Lakersi su očito znali prepoznati talent, ali ga baš i nisu razvijali. Ne samo u posljednje vrijeme, nego kroz povijest. Ne zato što nisu znali, nego zato što nisu trebali. Mladi su igrači uglavnom služili kako bi ih se razmijenilo za veterane, au klubu su ostajali samo hipertalentirani, na čijim vještinama nije trebalo puno raditi.

Isti potez povukli su se prije dvije godine, kada su razbili relativno mladu jezgru oko LeBrona i AD-a, zamijenivši je s Russella Westbrooka i roster pokrpali veteranima. Tko će se mučiti s djecom? Ne, nakon lanjskog neuspjeha koji se protegnuo kroz prvu polovinu sezone, Lakersi su odlučili napraviti zaokret. Zamijenili su nominalnu zvijezdu za dubinu, uvelike stečenu kroz priljev mladih igrača, vratili ravnotežu u momčad. Sjajno su zatvorili sezonu, ušli u doigravanje i uzeli prvu utakmicu doigravanja protiv Memphisa.

Uzeli su je na krilima Anthonyja Davisa, koji je još jednom pokazao koliko je podcijenjen igrač samo zbog svoje krhkosti, te mladog Ruija Hachimure koji se za sada pokazuje kao bolji igrač u playoffu nego u regularnoj sezoni — u šest odigranih utakmica doigravanja u karijeri dosad je zabijao 17 poena u prosjeku uz šut iz igre od 66 i šut za tri od apsurdnih 67 posto. Rijetko tko se sjeća kako je Japanac zabio dvaputa preko 20 poena 76ersima prije dvije godine jer se općenito malo tko sijeća utakmica prve runde pogotovo u seriji koja je završila 4-1, ali Hachimura je na malom uzorku pokazao da se ne boji pritiska i, premda nije za očekivati ​​da će ponoviti svoju predstavu od 29 poena, nema nikakve sumnje da na njega treba ozbiljno računati.

Ne, još ozbiljnije treba računati na njegovu kolegu Austina Reavesa.

Reaves je jedna od onih priča koje često naletite u drugim momčadima. U timovima poput New Orleansa, Oklahoma ili Miami. Priča o igraču kojeg nitko nije želio, koji je tražio svoju šansu, dobio dvosmjerni ugovor i izborio se za poziciju u momčadi te se u konačnici progurao u startnu rotaciju. Priča koju smo slušali proteklih godina o Jose Alvarado, Luguentz Dorta ili Maxu Strusu. Priča za koju dosad baš i nije bilo mjesta u Los Angelesu. Ne, Reaves je tijekom prošle sezone postao baš to. Pružena mu je šansa u momčadi Franka Vogela te je vrlo brzo dobio produljenje ugovora te se na kraju sezone ugurao na mjesto startera.

Mjesto je izgubio početkom ove sezone u ekipi Darvina Hama, ali ne zbog nekakvog opadanja kvalitete. Dolazak Pat Beverly promijenio je rotaciju momčadi i Reaves je izgubio mjesto u petorci, kao njim i minutažu. Veterani> omladina, tako to ide u Lakersima. Ne, po okončanju prijelaznog roka, Reaves je počeo vraćati svoje mjesto u petorci. Startao je 10 od zadnjih 20 utakmica regularnog dijela godine, ispisujući impresivne brojke. Momak iz Arkansase kojeg su neki od navijača prozvali Brđanin Kobepretvorio se u jednog od najubitačnijih scorera liga. Njegova igra protiv Memphise samo je nastavak onoga što je napravio na kraju sezone.

Pogledajte samo ove brojke.

To je 28 brutalno efikasnih utakmica odigranih pod ogromnim pritiskom, u trenucima u kojima su Lakersi spašavali živu glavu. Dobiti takvu produkciju od igrača koji zarađuju manje od milijun dolara godišnje velika je stvar, pogotovo kad se ona preslika na doigravanje.

“Ja sam On, ja sam On”, urlao je Reaves u finišu prve utakmice playoffa. Na parketu koji je dijelio s LeBronom i AD-jem, dvojicom budućih Kuća slavnih, nije bilo sumnje da je on uistinu On. Asistencija iza leđa, šut iz sredine, polaganje, trica i još jedno polaganje doveli su utakmicu praktički iz izjednačenja u gotovu stvar u korist Lakersa, a sekvenca se podsjećala na nekakav strip. montaža u kojoj nespretni dječak iz susjedstva, što je opis koji dobro opisuje Reavesovu estetiku, postaje supervješti superheroj.

Reaves trenutno ne igra samo za Lakerse. Igra i za sebe. Igra za produženje ugovora, za ozbiljne milijune, a takvu motivaciju nikako ne treba zanemariti. Nema sumnje da će po isteku ovog ugovora dobiti novi, no još je upitno o kojem će iznosu biti riječ. Ako uspije zadrži svoj visoki postotak šuta i pokaže da je nedosljednost koja ga je krasila na koledžu stvar prošlosti, mogao bi zaraditi velike novce.

Reaves je iznimno inteligentan igrač koji nema sjajan dribling, prvi korak i eksplozivnost, ali zna koristiti mane svojih suparnika kako bi izgradio prostor za šut. Razumije geometriju igre i svoju ulogu u momčadi, spreman je podići nogu s papučice gasa onda kad ga ne ide, a stisnuti je do daske kad osjeti kako mu sve ulazi. Samopouzdan i neustrašiv, uz puno mana, ali još više vrlina, mogao bi postati ono što Lakersi dugo nisu imali: kod kuće odgojen igrač koji nije u startu bio zvijezda. Jasno, uvijek postoji opasnost da ćete potpisati novi Duncana Robinsona, ali Reaves se ne čini kao igrač koji se oslanja na samo jednu vještinu, te se istinski nadam da će opravdati novi ugovor jednom kada ga zaradi. Uvijek je zabavno gledati momke koji su postali ozbiljni igrači kroz mukotrpan rad, požrtvovnost i upornost. Reaves je definitivno jedan od njih.

U glamuroznom svijetu Lakersa odjednom ima mjesta za radničku klasu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.